Aleksandra Perišić i Petra Butala Kovačić: Vjerujte u sebe i naporno radite
Medalja nije došla ni prerano ni prekasno, nego tačno na vrijeme. Trebalo je za to vremena, vrijedno smo trenirale, radile i grizle, kažu specijalne gošće Forbes Women Power Summita Aleksandra Perišić, osvajačića srebrne medalje na Olimpijskim igrama u tekvondou i njen trener Petra Butala Kovačić.
Petra kaže da je njihov put bio prepun krivina, uspona i padova, suza i smijeha, ali vjera jedne u drugu i podrška koju su imale doprinijela je da uprkos velikom pritiscima ostvare ovaj uspjeh.
„Bitno je da vjerujemo jedna drugoj, šta god da se desi znam da mogu da se oslonim na nju, a i ona na mene. Ima tu još ljudi, ali ona je moj glavni oslonac“, rekla je Perišić.
Put je važniji od destinacije
Tekvondo je u Srbiji ženski sport ovih dana. Četvrti put za redom imamo finale, ali je zato kada je riječ o trenerima situacija potpuno suprotna, odnosno broj ženskih trenera u ovom sportu je na niovu statističke greške.
„Put je važniji od destinacije, važno je pratiti sebe i ne dopustiti da iko kaže da do tog puta ne mogu da stignu“, dodaje Petra Butala.
Odgovarajući na pitanje koliki je pritisak takmičiti se na Olimpijskim igrama, odnosno da li se borba sa tim pritiskom vježba, ove sportistkinje odgovaraju:
„Naravno da raste pritisak kako rastu očekivanja da se osvoji medalja. Sa druge strane, to što se mnogo očekuje od tebe je istovremeno i čast, jer to dokazuje da radiš nešto veliko“, kaže Petra Butala.
„Kada sam nervozna, ona najbolje zna kako da me smiri. Razgovaramo mnogo prije ulaska na meč, vrati me na farbička podešavanja, a onda kada izađem na borilište, vidimo i čujemo samo jedna drugu“, dodaje Aleksandra.
Podrška porodice
Sport nije posao već poziv, i nije riječ o odricanju, odabrale smo ono što smo željele i volimo. Da nam je bilo važno to odricanje, ne bismo bile ovde gdje smo sada.
Ipak, Petra priznaje da je teško biti žena trener, put je pun odricanja. „Ne bih uspjela da mi nije porodice. Najprije, imam podršku supruga koji se brine o našem djetetu dok ja idem sa takmičenja na takmičenje, a onda imamo i pomoć i njegovih i mojih roditelja. Mislim da bez te podrške ne bih uspjela“, kaže Petra.
„Sanjajte velike snove i naporno i predano radite. Uvijek će biti onih koji će sumnjati u vas, sumnjali su i sada u nas, pogotovo što smo mlade, i ja kao trener i pogotovo Aleksandra, sumnjali su možemo li mi to. A onda smo mi rekle, gledajte nas sad. Evo ovako možemo“, istakla je Petra.