“Teško je svrgnuti kralja”: Iranska kontrola Hormuza vjerovatno neće srušiti petrodolar
Kontrola nad Hormuškim moreuzom za Iran će vjerovatno biti lakši zadatak nego rušenje dominacije dolara u globalnoj trgovini naftom, uprkos naporima Teherana da oslabi hegemoniju američke valute, smatraju stručnjaci.
Iranska kontrola ovog ključnog prolaza postala je centralna tačka sukoba, dok je američki predsjednik Donald Trump, prije potpisanog primirja, zaprijetio potpunim uništenjem Irana ukoliko ne prepusti kontrolu nad moreuzom.
Budući da približno 20 posto svjetske energije prolazi kroz Hormuški moreuz, neki analitičari upozoravaju da bi iranska kontrola mogla ugroziti sistem petrodolara, u kojem arapski proizvođači energenata naftu cijene i prodaju u američkoj valuti.
Iran je uspostavio složen sistem naplate prolaza, kojim odlučuje kojim brodovima dozvoljava prolaz kroz moreuz, uključujući one iz Pakistana i Kine. Odluka da se takse naplaćuju u kineskom juanu dodatno je podstakla spekulacije o mogućem udaljavanju od dolara u naftnoj trgovini.
Stručnjak za iransku ekonomiju, Djavad Salehi-Isfahani, ističe da Iran ima snažan interes da oslabi dominaciju dolara jer je pretrpio posljedice američke kontrole nad globalnim finansijskim sistemom, posebno kroz uticaj na dolarske bankovne račune širom svijeta.
Ipak, zemlje Zaljeva poput Saudijske Arabije, Kuvajta, Iraka, Bahreina, Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata vjerovatno neće odustati od petrodolara, čak i ako Iran zadrži kontrolu nad Hormuzom. Ekonomista Steve Hanke naglašava da će moreuz od slobodne rute postati naplatni put, ali da će dolar ostati dominantan.
Da bi se razumjela snaga dolara u trgovini naftom, potrebno je vratiti se u 1974. godinu, kada je američki državni sekretar Henry Kissinger postigao dogovor sa Saudijskom Arabijom da naftu cijeni u dolarima, a viškove ulaže u američku imovinu, naročito državne obveznice. Taj sporazum je učvrstio poziciju dolara i doprinio njegovom oporavku nakon što je predsjednik Richard Nixon ukinuo njegovu vezu sa zlatom.
Sistem petrodolara pokazao se izuzetno otpornim tokom posljednjih pedeset godina. Iako se često prikazuje kao američka dominacija nad Zaljevom, analitičari ističu da su obje strane imale interes u tom aranžmanu.
Sigurnosna dimenzija ovog odnosa također je ključna. Nakon arapsko-izraelskog rata 1973. godine i naftnog embarga, zemlje Zaljeva su tražile garancije američke sigurnosti, što je dodatno učvrstilo njihov odnos sa SAD-om.
Danas, iako se globalni kontekst promijenio, zemlje Zaljeva i dalje vežu svoje valute za dolar i drže značajan dio američkog duga. Međutim, njihov finansijski uticaj je manji nego ranije, jer više ulažu u različitu imovinu poput američkih dionica, evropskih sportskih klubova i domaćih projekata.
Istovremeno, Sjedinjene Američke Države su sve zaduženije, dok zemlje Zaljeva imaju manje sredstava za ulaganje u američke obveznice. Ipak, dolar ostaje dominantan zbog veličine i likvidnosti američkog tržišta kapitala.
Iako su sankcije i geopolitičke tenzije oslabile položaj dolara, na primjer Rusija i Iran prodaju energente Kini u juanima, stručnjaci smatraju da to još nije dovoljno da ugrozi njegovu globalnu ulogu.
Zanimljivo je da rast cijena nafte trenutno ne donosi korist zemljama Zaljeva zbog ograničenog izvoza kroz Hormuz, dok koristi imaju države poput Rusije koje ne štede u dolarima.
Uprkos izazovima, sistem petrodolara i dalje ima snažnu podršku. Sjedinjene Američke Države vrše pritisak da se transakcije i dalje obavljaju u dolarima, a zemlje Zaljeva za sada nemaju razloga da to mijenjaju.
Na kraju, iako postoje određeni pomaci i izazovi na marginama, kombinacija inercije, suprotstavljenih interesa i finansijske likvidnosti čini da dolar ostaje dominantan.
Kako zaključuje Hanke, izazovi postoje, ali je izuzetno teško svrgnuti kralja, piše Middle East Eye.
