Naftna kriza prouzrokovala je nestašicu na potrošačkom tržištu: Slijedi li globalna inflacija

Mjesec dana nakon početka rata u Iranu, rastući nedostatak sirove nafte prijeti da preraste u nešto mnogo ozbiljnije, nestašicu gotovo svega.

Sukob na Bliskom istoku poremetio je tokove nafte i prirodnog plina kroz Hormuški moreuz, smanjujući globalnu ponudu za oko petinu. Ovaj poremećaj nije samo podigao cijene goriva, već je smanjio i dostupnost petrokemikalija potrebnih za proizvodnju svakodnevnih proizvoda poput obuće, odjeće i plastičnih vrećica.

Pritisak se sada širi na cijelo potrošačko tržište jer rastu cijene materijala poput plastike, gume i poliestera. Utjecaj je zasad najvidljiviji u Aziji, koja čini više od polovine svjetske proizvodnje i u velikoj mjeri zavisi od uvoza nafte i drugih sirovina.

U Južnoj Koreji, gdje su građani počeli panično kupovati vreće za smeće, vlasti su pozvale organizatore događaja da smanje upotrebu jednokratnih proizvoda. Tajvan je otvorio telefonsku liniju za proizvođače koji su ostali bez plastike, dok su uzgajivači riže upozorili da bi mogli povećati cijene jer ne mogu nabaviti vakuumske vreće.

U Japanu se pojavila bojazan da pacijenti s hroničnim zatajenjem bubrega neće moći dobiti terapiju zbog nedostatka plastičnih medicinskih cijevi za hemodijalizu. Proizvođači rukavica u Maleziji upozoravaju da nedostatak nusproizvoda nafte potrebnog za proizvodnju lateksa ugrožava globalnu opskrbu medicinskim rukavicama.

„Ovo se vrlo brzo prelijeva na sve, pivo, rezance, čips, igračke, kozmetiku“, rekao je Dan Martin iz kompanije Dezan Shira & Associates.

Razlog je to što je sve teže nabaviti plastične čepove, sanduke, ambalažu i kontejnere. Derivati nafte potrebni su i za ljepila u obući i namještaju, industrijska maziva i rastvarače za boje i čišćenje.

„Prijenos problema sa nafte i transporta na petrokemikalije i robu široke potrošnje dešava se izuzetno brzo“, dodao je.

Poremećaji u proizvodnji i trgovini stvaraju pritisak na globalnu inflaciju i usporavaju ekonomski rast. Proizvođači plaćaju više za energiju i sirovine, što smanjuje profit i podiže cijene za krajnje potrošače. Rast cijena goriva remeti transport i logistiku, dok manjak drugih sirovina s Bliskog istoka, poput đubriva i helija, dodatno poskupljuje hranu i elektroniku.

International Monetary Fund upozorava da se svijet suočava s kompleksnim posljedicama u trenutku kada mnoge ekonomije imaju ograničen prostor za apsorpciju šokova, te da svi scenariji vode ka višim cijenama i sporijem rastu.

Bez pravog rješenja

Države su počele oslobađati rekordne količine nafte iz strateških rezervi kako bi ublažile posljedice rata. Međutim, veliki dio problema proizlazi iz nedostatka nafte derivata poput nafte, ključne sirovine za sintetičke materijale, za koju postoje ograničene zalihe i nema adekvatne zamjene.

Neke petrokemijske kompanije u Aziji smanjile su proizvodnju ili proglasile višu silu zbog nedostatka sirovina.

Južna Koreja je iskoristila privremeno ublažavanje američkih sankcija kako bi uvezla naftne derivate iz Rusije, te je istovremeno zabranila njihov izvoz kako bi zaštitila domaće tržište.

Nestašica povećava troškove proizvodnje, posebno u industrijama koje zahtijevaju precizne standarde, poput proizvodnje čipova, autodijelova i ambalaže za hranu i medicinu.

„Nema mnogo opcija osim smanjenja proizvodnje i potrošnje energije. Sve kompanije su u istoj situaciji i međusobno se takmiče“, rekao je Martin.

Kako proizvođači pokušavaju osigurati sirovine, cijene plastike i proizvoda koji je sadrže naglo rastu. Prema podacima platforme ICIS, cijene plastičnih smola u Aziji porasle su i do 59 posto od kraja februara.

Na Tajlandu su cijene ambalaže već povećane, dok indijski mediji navode da su cijene čepova za plastične boce porasle četiri puta. U Južnoj Koreji jedan od najvećih proizvođača instant rezanaca upozorava da ima zalihe ambalaže za još oko mjesec dana.

Proizvodi koji se oslanjaju na plastičnu ambalažu, poput kozmetike, posebno su ugroženi nestašicama.

Širenje prema zapadu

Kao prva regija pogođena krizom, Azija nagovještava šta bi moglo uslijediti u ostatku svijeta ako se problemi s opskrbom nastave.

Bliski istok proizvodi značajan dio svjetskih sirovina, uključujući naftu, plastiku, sumpor, helij i đubriva. Već sada američki poljoprivrednici plaćaju više za đubrivo, dok proizvođači u Indiji prijavljuju poremećaje zbog nedostatka sirovina.

Analitičari J.P. Morgan ističu da se kriza širi postepeno, poput talasa koji ide prema zapadu.

Azijske zemlje su u početku pokušale ublažiti rast cijena mjerama poput ograničenja cijena goriva i smanjenja radnog vremena, ali sada problem postaje fizički nedostatak sirovina.

„Glavni izazov više nije cijena, već dostupnost“, navode analitičari.

Neki proizvođači odgađaju kupovinu sirovina u nadi da će cijene pasti, dok drugi pokušavaju smanjiti troškove korištenjem manje plastike ili prelaskom na alternative poput papira, stakla ili aluminija.

Međutim, i te alternative imaju svoje izazove, od tehničkih zahtjeva do vremena potrebnog za prilagodbu proizvodnje, koje može trajati i do godinu dana.

Osim toga, alternative su često znatno skuplje. Bioplastika može koštati i do sedam puta više od plastike proizvedene iz fosilnih goriva.

Čak i ako bi se situacija u Hormuškom moreuzu odmah normalizirala, stručnjaci upozoravaju da će biti potrebno više mjeseci da se tržište plastike i industrija u Aziji vrate u stanje približne stabilnosti.