Kraj iluzije: Kako je NEOM postao najskuplji neuspjeh modernog urbanizma
Megaprojekt NEOM, zamišljen kao futurističko srce nove Saudijske Arabije, trebao je dokazati da je moguće izgraditi potpuno drugačiji svijet, grad bez ulica i automobila, linearan, vertikalan i samoodrživ. U njegovom središtu nalazio se The Line, monumentalna struktura od ogledalskog stakla duga 170 kilometara i visoka 500 metara, projektovana da u sebi primi devet miliona ljudi. Bio je to lični projekat prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana, zamišljen kao simbol prelaska kraljevine iz naftne ekonomije u digitalnu budućnost. Međutim, kako su planovi prelazili u stvarnost, vizija se počela raspadati pod pritiskom stvarnih ograničenja.
Već u ranim fazama projektovanja arhitekti i inženjeri su upozoravali da pojedini elementi graniče s neizvodivim. Viseće zgrade, stadion na stotinama metara visine i ogromna marina iskopana u pustinji bez prirodne cirkulacije vode zahtijevali su rješenja koja su prkosila osnovnim zakonima fizike. Kako su se tehnički problemi gomilali, rasli su i troškovi. Procjene su se sa početnih 1,6 biliona dolara brzo pomjerile prema iznosima većim od četiri biliona, što je projekat učinilo finansijski neodrživim čak i za državu s ogromnim naftnim prihodima. Do danas je potrošeno najmanje pedeset milijardi dolara, a vidljivi rezultat su tek temelji, rovovi i golemi iskopi u pustinji.
Osim tehničkih i finansijskih prepreka, The Line se suočio i s logističkim apsurdom. Sama izgradnja zahtijevala bi količine čelika i cementa koje bi poremetile globalno tržište građevinskih materijala, dok je postojeća infrastruktura bila nedovoljna za dopremu svega potrebnog. Paralelno s tim, očekivana strana ulaganja nikada nisu stigla. Kako su se planovi prve faze smanjivali, projekat je gubio i ono malo investicijske privlačnosti koju je imao, jer bez kritične mase stanovnika nije mogao funkcionisati kao grad, već samo kao skupa demonstracija ambicije.
Ekološke posljedice dodatno su produbile krizu. Linearna barijera visoka pola kilometra presijeca migracione rute miliona ptica i više vrsta sisara, uključujući i ugrožene vrste. Uprkos pokušajima da se dizajn prilagodi, stručnjaci su upozoravali da se problem ne može riješiti kozmetičkim izmjenama. Istovremeno, lokalne zajednice su raseljene kako bi se napravilo mjesto za gradnju, a protesti su ugušeni teškim kaznama, što je bacilo ozbiljnu sjenku na cijeli projekt.
Unutar same organizacije NEOM-a vladala je kultura straha i šutnje. Odluke su se donosile na osnovu impresivnih vizualizacija, dok su upozorenja stručnjaka često ignorisana. Kako su rokovi probijani, a budžeti rasli, postalo je jasno da se projekat više ne može vratiti na realne osnove bez gubitka političkog prestiža. Iako vlasti i dalje tvrde da je The Line dugoročni prioritet, bivši zaposlenici otvoreno govore da je riječ o projektu koji se sada samo pokušava tiho ugasiti.
Danas su u pustinji sjeverozapadne Saudijske Arabije vidljivi ostaci tog sna, monumentalni temelji koji čekaju zgradu kakva možda nikada neće biti izgrađena. The Line je tako postao simbol sudara neograničene ambicije s ograničenjima stvarnog svijeta. Kao urbanistička ideja bio je fascinantan, ali kao stvarni grad pokazao se kao upozorenje da se ni najbogatije vizije ne mogu graditi bez poštovanja fizike, ekonomije i ljudi koji na tom prostoru žive.
