Evropska farmaceutska industrija pred kolapsom: Spas postoji, ali cijenu plaćaju građani
Uspon Kine i Indije, u kombinaciji s protekcionističkim pritiscima administracije Donalda Trampa, iznova iscrtava globalnu mapu farmaceutske industrije. Proces deindustrijalizacije koji je u Evropi počeo početkom 2000-ih, sada se dodatno ubrzava.
Hoće li insistiranje Donalda Trampa na zdravstvenom suverenitetu označiti kraj farmaceutske industrije u Evropi? Pod pritiskom američkog predsjednika, farmaceutske laboratorije sve češće najavljuju ulaganja s druge strane Atlantika, što otvara pitanje može li Evropa zadržati svoju privlačnost u tom strateškom sektoru.
Suočena s američkom ofanzivom, Evropa rizikuje dalji gubitak pozicija i s njima posljednje ostatke zdravstvenog suvereniteta, piše Le Monde.
Američki predsjednik nije gubio vrijeme u pokretanju industrijskog preporoda. Prijetnjama uvođenjem carina na farmaceutski sektor naložio je laboratorijama da proizvodnju i ulaganja vrate na američko tlo kako bi izbjegli kazne.
Strategija je urodila plodom: prema podacima američkog industrijskog udruženja PhRMA, od početka godine farmaceutski proizvođači najavili su više od 500 milijardi dolara ulaganja (427 milijardi eura). Zasad su to uglavnom još opšta obećanja, ali jasno pokazuju koliko je američko tržište ključno u prodajnim strategijama industrije.
Farmaceutske kompanije brzo su otvorile svoje blagajne, jer ne žele da izgube uporište u SAD-u. I to s razlogom: američko tržište je prava zlatna koka koja ima ogromnu težinu u portfeljima farmaceutskih giganata. SAD ostvaruje više od polovine globalne prodaje sektora po vrijednosti – više nego dvostruko u odnosu na prihode zabilježene na čitavom evropskom kontinentu, iako Evropa ima veću populaciju.
Zavisni od američkog tržišta
Tokom posljednjih decenija laboratorije su neumorno radile na povećanju prodaje u SAD-u, ponekad do te mjere da su postale snažno zavisni od tog tržišta. Velike farmaceutske grupacije poput AbbVie, Gileada, Bristol Myers Squibba, Amgena, Lillya i Pfizera, ostvarile su 2024. između 60 i 75 posto prihoda u SAD-u. Globalni lider sektora Johnson & Johnson, tamo je ostvario gotovo 57 posto prihoda, kao i danski Novo Nordisk. Britanski GSK i francuski Sanofi iz SAD-a su ostvarili 52, odnosno 49 posto prodaje, dok su švicarske kompanije Roche i Novartis prijavile udjele od 48 i 42 posto.
U takvom kontekstu Evropa s velikom pažnjom posmatra talas najavljenih ulaganja u SAD-u. On bi mogao signalizirati zaokret u industrijskim strategijama, pri čemu laboratoriji sve više daju prednost američkom tržištu.
U pismu upućenom predsjednici Evropske komisije Ursula von der Leyen, 11. aprila, čelnici 32 farmaceutske kompanije, među kojima su Novo Nordisk, Sanofi i GSK, upozorili su Brisel na hitnu potrebu djelovanja kako bi se očuvala privlačnost sektora. Bez brzih mjera, upozorili su, moglo bi doći do „egzodusa“ ulaganja prema SAD-u, što bi dodatno ugrozilo već oslabljenu evropsku farmaceutsku industriju.
Premještanje proizvodnje u Kinu i Indiju
Međutim, ovo nije prvi šok za Evropu. Na prelazu milenijuma, kontinent, koji je nekada bio „apotekа svijeta“, već je morao prepustiti dio svoje dominacije azijskim konkurentima. U to vrijeme Evropa je još bila glavno proizvodno središte zdravstvenih proizvoda, snabdijevajući zemlje širom svijeta ljekovima i aktivnim sastojcima koji im daju terapijski efekat.
Ipak, u nastojanju da obuzdaju rast troškova zdravstva, vlade velikih evropskih zemalja, naročito Francuske, počele su snažno da pritiskaju cijene koje su pregovarale s laboratorijima za refundaciju terapija. Kako bi zaštitile profitne marže, farmaceutske kompanije su krenule u smanjenje troškova proizvodnje, postepeno seleći pogone u Kinu i Indiju, gdje je radna snaga bila jeftinija, a regulativa blaža.
Tako je počeo uglavnom nezapažen talas deindustrijalizacije u Evropi, koji je postepeno precrtao svjetsku mapu farmaceutske industrije. Lanci snabdijevanja postali su fragmentirani, a Kina i Indija, uz snažnu podršku svojih vlada, nametnule su se kao lideri u proizvodnji generičkih ljekova i aktivnih sastojaka. Iako Evropa i dalje ostaje važno središte farmaceutske industrije, izgubila je veliki dio nekadašnje dominacije.
Na primjer, u proizvodnji aktivnih sastojaka evropski tržišni udio po vrijednosti znatno je pao. Dok je krajem 1990-ih premašivao 80 odsto, do 2014. godine spustio se na 48 posto.
„Danas je bliže 30 posto i vjerovatno će dodatno padati“, kazao je za Le Monde, Vincent Touraille, predsjednik SICOS-a, francuskog udruženja industrije organske hemije i biohemije. U međuvremenu, Kina i Indija su snažno porasle, dostižući tržišne udjele od 35, odnosno 20 posto.
Čak 80 posto aktivnih sastojaka nije iz EU
Još je ozbiljnije to što je Evropa, prisiljena da napusti određene vrste proizvodnje zbog nedostatka isplativosti, postepeno izgubila dio zdravstvenog suvereniteta i danas zavisi od azijskih dobavljača za mnoge ključne ljekove. To se posebno odnosi na antibiotike.
Istraživanje njemačkog udruženja proizvođača generičkih ljekova Pro Generika pokazalo je da najmanje tri često korišćena antibiotika, doksiciklin, klaritromicin i cefaklor, danas u Evropi imaju samo jednog ili dva proizvođača. Uopšteno gledano, čak 80 posto aktivnih sastojaka u lijekovima koji se troše na kontinentu danas dolazi iz Indije ili Kine.
Iako je Evropa snažno uzdrmana u segmentu zrelih lijekova, još može da se pohvali time da je relativno dobro očuvala sektor takozvanih inovativnih ljekova.
Njihov razvoj i proizvodnja znatno su složeniji nego kod starijih, hemijski zasnovanih terapija, što ih zasad stavlja van domašaja azijskih konkurenata. I premda ti lijekovi čine manji dio potrošnje pacijenata, generici čine oko 70 posto volumena recepata u Evropi – riječ je o najprofitabilnijem segmentu tržišta.
Međutim, i ta prednost bi uskoro mogla biti ugrožena američkim ambicijama industrijskog preporoda. Masovni investicioni projekti koje laboratorije najavljuju u SAD-u usmjereni su upravo na jačanje kapaciteta za proizvodnju inovativnih ljekova.
Nužno je povećati cijene lijekova
Kako bi spriječili dalje zaostajanje i zadržali snažna ulaganja u Evropi, farmaceutski proizvođači zagovaraju mjere za povećanje privlačnosti kontinenta. Među njihovim glavnim zahtjevima je povećanje cijena lijekova, uz argument da terapije u Evropi nisu dovoljno vrednovane.
Međutim, suočene sa sve zategnutijim budžetima, većina evropskih zemalja oklijeva s takvim potezima. U nedostatku toga, laboratorije se nadaju da će se 27 država članica Evropske unije dogovoriti oko zajedničke strategije za podsticanje razvoja sektora, ali se rasprave u Briselu odugovlače.
U međuvremenu, konkurencija ubrzano napreduje. Kina, koja se do sada fokusirala na proizvodnju proizvoda niže dodate vrijednosti poput generika i aktivnih sastojaka, sada želi da postane veliki igrač u oblasti inovativnih lijekova.
Zahvaljujući izuzetno ambicioznim javnim politikama, Kina snažno ulaže u istraživanje i razvoj, kao i u bioprodukciju, kako bi se pomjerila ka segmentima veće vrijednosti. Klinička ispitivanja širom zemlje se umnožavaju, a kineske kompanije sve češće sklapaju partnerstva sa zapadnim laboratorijima u razvoju novih terapija. Stegnuta između dva globalna diva, Evropa će morati žestoko da se bori kako bi izbjegla strmoglavi pad.
