Trump, Zelenski i sudbina Krima: Diplomatija na ivici između mira i sukoba

Neposredno prije susreta, Trump je na društvenoj mreži Truth Social iznio svoje stavove o ratu, tvrdeći da Ukrajina nikada neće povratiti Krim, koji se nalazi pod ruskom kontrolom. Zelenski je, s druge strane, ponovio da je Krim sastavni i neotuđivi dio Ukrajine.

Uprkos različitim pogledima na budućnost poluotoka, sastanak je protekao u korektnoj atmosferi. Ukrajinci i Evropljani naglasili su važnost sigurnosnih garancija za Ukrajinu, dok je Trump signalizirao spremnost da SAD ponudi takve garancije, iako nije precizirano kakvog bi one oblika bile. Također je naglašena hitnost dogovora o prekidu vatre prije nego što se otvore formalni pregovori o završetku rata.

Trump je nakon sastanka najavio da mu je cilj organizirati trilateralni sastanak između američke, ukrajinske i ruske strane. Zelenski je izjavio kako podržava takav format, ali ostaje neizvjesno hoće li i kada do njega doći. Posebno je otvoreno pitanje kako će biti riješena ruska okupacija Krima i Donbasa.

Šta je Krim?

Krim je poluotok dijamantskog oblika na jugu Ukrajine, veličine oko 26.000 kvadratnih kilometara, okružen Crnim morem. Stoljećima je bio trgovačko i strateško središte, mjesto gdje su se ukrštali interesi Mongola, Osmanlija, Tatara i Rusa.

Od Zlatne Horde u 13. stoljeću, preko Krimskog kanata u 15. stoljeću, pa sve do savezništva s Osmanskim carstvom, Krim je bio dom krimskih Tatara – naroda koji je usvojio islam, turkijske jezike i razvijao bliske trgovačke i političke veze s regijom.

Zašto je Krim strateški važan za Rusiju?

Do kraja 18. stoljeća Krim je postao ključna meta carske Rusije. Katarina II pokrenula je ekspanziju prema Crnom moru, želeći osigurati pristup Mediteranu i time proširiti trgovački i politički utjecaj carstva. Nakon Rusko-turskog rata (1768–1774), Rusija je nametnula svoju kontrolu, a 1783. Krim je formalno anektiran.

Uslijedile su sistematske promjene: doseljavanje Rusa, izgradnja Sevastopolja kao ključne vojne luke, nametanje ruske kulture, jezika i religije. Do kraja 19. stoljeća udio Tatara na poluotoku pao je s preko 80% na svega trećinu stanovništva. Deportacije pod Staljinom 1944. dodatno su devastirale autohtonu zajednicu.

Od Hruščova do raspada SSSR-a

Kada je 1954. Nikita Hruščov dekretom prebacio Krim iz sastava Ruske u sastav Ukrajinske sovjetske republike, činilo se to više simboličnim nego strateškim potezom. No, raspad Sovjetskog saveza 1991. promijenio je sve. Na referendumu, preko 92% Ukrajinaca glasalo je za nezavisnost – uključujući i građane Krima, koji su tada izabrali ostati u sastavu Ukrajine.

Ruska aneksija 2014. i posljedice

U februaru 2014. Putin je poslao specijalne trupe bez oznaka koje su preuzele ključne institucije na poluotoku. Ubrzo je održan kontroverzni referendum koji je Moskva opisala kao plebiscit s 97% podrške za priključenje Rusiji – dok ga je međunarodna zajednica u velikoj većini proglasila nelegitimnim.

Ujedinjene nacije, Sjedinjene Države, EU i brojni saveznici odbacili su rusku aneksiju i uveli sankcije. Uprkos tome, Rusija je izmijenila svoj ustav i formalno uključila Krim u sastav Federacije. Putin i dalje tvrdi da se radi o „ispravljanju historijske nepravde“.

U međuvremenu, organizacije poput Amnesty International dokumentuju kršenja ljudskih prava, posebno prema krimskim Tatarima, uključujući masovne pretrese, zatvaranja vjerskih i medijskih institucija, te politički motivirane procese.

Povratak teme u Bijelu kuću

Krim se ponovo našao u središtu pažnje na sastanku u Bijeloj kući. Iako Trump nije spominjao poluotok u objavama nakon susreta, dan ranije poručio je da Ukrajinci moraju razmotriti ruske zahtjeve da se odreknu prava na Krim. Zelenski je pak ostao čvrst u stavu: Krim je Ukrajina.

U narednim sedmicama, kako se bude razgovaralo o trilateralnom sastanku Trump–Zelenski–Putin, Krim će ostati testni kamen – potencijalno ključno pitanje koje može prelomiti hoće li Evropa i svijet ući u fazu mira ili produženog rata.

U ponedjeljak je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, zajedno s više evropskih zvaničnika, održao sastanak s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom u Bijeloj kući. Tokom razgovora dominirale su tri ključne teme: ruska invazija na Ukrajinu, potreba za mirom i mogući putevi ka okončanju rata.

Neposredno prije susreta, Trump je na društvenoj mreži Truth Social iznio svoje stavove o ratu, tvrdeći da Ukrajina nikada neće povratiti Krim, koji se nalazi pod ruskom kontrolom. Zelenski je, s druge strane, ponovio da je Krim sastavni i neotuđivi dio Ukrajine.

Uprkos različitim pogledima na budućnost poluotoka, sastanak je protekao u korektnoj atmosferi. Ukrajinci i Evropljani naglasili su važnost sigurnosnih garancija za Ukrajinu, dok je Trump signalizirao spremnost da SAD ponudi takve garancije, iako nije precizirano kakvog bi one oblika bile. Također je naglašena hitnost dogovora o prekidu vatre prije nego što se otvore formalni pregovori o završetku rata.

Trump je nakon sastanka najavio da mu je cilj organizirati trilateralni sastanak između američke, ukrajinske i ruske strane. Zelenski je izjavio kako podržava takav format, ali ostaje neizvjesno hoće li i kada do njega doći. Posebno je otvoreno pitanje kako će biti riješena ruska okupacija Krima i Donbasa.

Šta je Krim?

Krim je poluotok dijamantskog oblika na jugu Ukrajine, veličine oko 26.000 kvadratnih kilometara, okružen Crnim morem. Stoljećima je bio trgovačko i strateško središte, mjesto gdje su se ukrštali interesi Mongola, Osmanlija, Tatara i Rusa.

Od Zlatne Horde u 13. stoljeću, preko Krimskog kanata u 15. stoljeću, pa sve do savezništva s Osmanskim carstvom, Krim je bio dom krimskih Tatara – naroda koji je usvojio islam, turkijske jezike i razvijao bliske trgovačke i političke veze s regijom.

Zašto je Krim strateški važan za Rusiju?

Do kraja 18. stoljeća Krim je postao ključna meta carske Rusije. Katarina II pokrenula je ekspanziju prema Crnom moru, želeći osigurati pristup Mediteranu i time proširiti trgovački i politički utjecaj carstva. Nakon Rusko-turskog rata (1768–1774), Rusija je nametnula svoju kontrolu, a 1783. Krim je formalno anektiran.

Uslijedile su sistematske promjene: doseljavanje Rusa, izgradnja Sevastopolja kao ključne vojne luke, nametanje ruske kulture, jezika i religije. Do kraja 19. stoljeća udio Tatara na poluotoku pao je s preko 80% na svega trećinu stanovništva. Deportacije pod Staljinom 1944. dodatno su devastirale autohtonu zajednicu.

Od Hruščova do raspada SSSR-a

Kada je 1954. Nikita Hruščov dekretom prebacio Krim iz sastava Ruske u sastav Ukrajinske sovjetske republike, činilo se to više simboličnim nego strateškim potezom. No, raspad Sovjetskog saveza 1991. promijenio je sve. Na referendumu, preko 92% Ukrajinaca glasalo je za nezavisnost – uključujući i građane Krima, koji su tada izabrali ostati u sastavu Ukrajine.

Ruska aneksija 2014. i posljedice

U februaru 2014. Putin je poslao specijalne trupe bez oznaka koje su preuzele ključne institucije na poluotoku. Ubrzo je održan kontroverzni referendum koji je Moskva opisala kao plebiscit s 97% podrške za priključenje Rusiji – dok ga je međunarodna zajednica u velikoj većini proglasila nelegitimnim.

Ujedinjene nacije, Sjedinjene Države, EU i brojni saveznici odbacili su rusku aneksiju i uveli sankcije. Uprkos tome, Rusija je izmijenila svoj ustav i formalno uključila Krim u sastav Federacije. Putin i dalje tvrdi da se radi o „ispravljanju historijske nepravde“.

U međuvremenu, organizacije poput Amnesty International dokumentuju kršenja ljudskih prava, posebno prema krimskim Tatarima, uključujući masovne pretrese, zatvaranja vjerskih i medijskih institucija, te politički motivirane procese.

Povratak teme u Bijelu kuću

Krim se ponovo našao u središtu pažnje na sastanku u Bijeloj kući. Iako Trump nije spominjao poluotok u objavama nakon susreta, dan ranije poručio je da Ukrajinci moraju razmotriti ruske zahtjeve da se odreknu prava na Krim. Zelenski je pak ostao čvrst u stavu: Krim je Ukrajina.

U narednim sedmicama, kako se bude razgovaralo o trilateralnom sastanku Trump–Zelenski–Putin, Krim će ostati testni kamen – potencijalno ključno pitanje koje može prelomiti hoće li Evropa i svijet ući u fazu mira ili produženog rata.

Autor Mark Temnycky, Forbes