Svjetski Press Kongres u Sarajevu – Bjeloruski novinar u egzilu Stanislav Ivashkevich o represiji režima: Lukašenko nam je poručio, “Zapamtite da imate porodice”

Aktuelnosti Igor Spaić 4. jun 2024. 16:18
featured image

4. jun 2024. 16:18

Svjetski Kongres i Festival medijskih inovacija u organizaciji Međunarodnog instituta za štampu (International Press Institute – IPI) okupio je vodeće novinare, urednike i izdavače iz cijelog svijeta u Sarajevu od 22. do 24. maja 2024. godine. Pod temom „Navigacija kroz krize: Novinarstvo na prekretnici“, ovaj događaj pružio je vitalni prostor za medijske profesionalce, urednike i inovatore da istraže nova rješenja, podstaknu razumijevanje i kritički preispitaju ulogu medija u rješavanju velikih problema.

Jedan od gostiju bio je Stanislav Ivashkevich, bjeloruski istraživački novinar u egzilu sa adresom u Varšavi. Radio je na TV Belsat, predsjednik je jedinog istraživačkog centra u svojoj zemlji ESnaUra! zs (registrovano u Češkoj), te godišnje obradi na desetine priča o korupciji.

Uhapšen je uz još 13 novinara 2020. godine u Bjelorusiji nakon predsjedničkih izbora zbog navodnih nezakonitih radnji.

“U Bjelorusiji trenutno nemamo nezavisnih novinara. Svaki nezavisni medij označen je kao ekstremistički, ekstremistička formacija ili ekstremistička organizacija i kažnjava se velikim zatvorskim kaznama. Dakle, trenutno imamo 35 novinara u zatvoru. Od njih je Marina Zolotova, na primjer, glavna urednica jednog od najvećih nezavisnih portala, osuđena na dvanaest godina zatvora. Novinarka Katsiaryna Andreeva prvo je dobila dvije godine zatvora zbog izvještavanja sa jednog od protesta. A onda još osam godina na vrhu, dodano je zbog izdaje ili tako nešto”, ispričao je Ivashkevich.

Belarusian President Alexander Lukashenko speaks at a press conference at the State Palace in Ulaanbaatar, Mongolia June 3, 2024. REUTERS/B. Rentsendorj

On je naveo da je u Bjelorusiji “nulta tolerancija za bilo koju vrstu nezavisnog novinara koji se odmah označi kao ekstremista”.

Kako su pobjegli iz zemlje

Zatim je ispričao kako su novinari pobjegli iz zemlje.

“Mi smo u Bjeloruskom istražnom centru (Belarusian Investigative Center) ostali skoro do kraja. Velika represija nad novinarima je počela krajem 2020. godine, ostali smo do juna 2021. I bili smo nekako mišljenja da, ili će otići svi, ili niko. A pošto je bio veliki dio nas, 50 ljudi koji nisu htjeli ići, bili smo nekako psihički spremni za odlazak u zatvor. I ono što se dogodilo je da kada je dio nas bio u inostranstvu radeći na dokumentima OCCRP projekta Pandora Papers, neki od nas su počeli da bivaju hapšeni jedan po jedan. Tada smo donijeli odluku da izvučemo sve koji su bili unutar zemlje. Bilo je to vrlo uspješno izvlačenje. Tako da smo izvukli ukupno preko 30 ljudi iz Bjelorusije, a da nismo izgubili nijednog koji je u tom trenutku htio otići”, rekao je on.

Smatra da je proces prošao “prilično dobro”, te ističe da su novinari u inostranstvu imali veliku pomoć međunarodnih donatora u smislu pronalaženja smještaja, dobijanja viza i finansijske pomoći.

Međutim, navodi da su se suočili s “široko rasprostranjenim psihološkim problemima” među tim novinarima.

Pixaby

“Dakle, ono što se desilo odmah nakon bijega iz Bjelorusije preko ilegalnih graničnih prelaza i tako dalje, ja da su svi bili jako uzbuđeni i ljudi nisu htjeli da prave pauze. Nastavili su da rade, da istražuju. Ali otprilike pola godine nakon toga došlo je do svojevrsnog šoka ove iznenadne odluke, mnogi su ljudi preko noći odlučili jer su obaviješteni da moraju otići, počeo je ovaj šok. I otprilike pola godine imali smo dosta ljudi koji su bili podložni depresiji, svim vrstama psihičkih problema”, naveo je on.

Psihički problemi kod novinara u egzilu

Ističe da je ponovo sličan talas psihičkih problema među tim novinarima došao godinu i po kasnije “kada su ljudi počeli da shvataju da to nije privremeno, ovo bjekstvo, da je ovo možda za života”.

“Dakle, tada smo opet morali da se nosimo sa desetinama naših ljudi da im pomognemo i posredujemo u dolaženju do pomoći zbog mentalnog zdravlja”, naveo je.

Ivashkevich je naveo da tada još režim nije ciljao na porodice novinara, ali da se upravo takva retorika pojavila preije nekoliko mjesevi, mada vlasti još nisu preduzele nikakve aktivnosti po tom pitanju.

Belarusian President Alexander Lukashenko attends a welcoming ceremony before a meeting with his Russian counterpart Vladimir Putin in Minsk, Belarus, May 24, 2024. Sputnik/Valery Sharifulin/Pool via REUTERS ATTENTION EDITORS – THIS IMAGE WAS PROVIDED BY A THIRD PARTY.

“Ali ova retorika postaje sve jača i jača. Predsjednik Aleksandar Lukašenko obraća onima koji su u inostranstvu govoreći: “Zapamtite da imate porodice. Neću reći više u ovom trenutku. Samo zapamtite da imate porodice”, naveo je on.

Dodaje da je još jedna mjera s kojom su se novinari suočili je oduzimanje imovine.

“Tako su se nekako koncentrisali u protekle tri godine na potpuno čišćenje bjeloruskog medijskog prostora. Sada se radi na zastrašivanju onih koji nastavljaju da rade, što je naravno veliki problem za bjeloruske medije jer ljudi zbog toga napuštaju profesiju”, navodi on.

Ističe da su ti finansijski problemi pogubni pogotovo za istraživačke novinare “koji su najčešće novinari visokih profesionalnih kvaliteta”.

Forbes BiH/ Stanislav Ivashkevich u sredini

“Navikli su na određene životne standarde u Bjelorusiji. Bježanje, patriotski osjećaj da ste dio borbe protiv zla i svega – to je za ovo što je sada u toku tri godine bila za njih ravnoteža, balans zbog velikog pada njihovih prihoda, iako je u brojkama sada malo porastao. Ali što se tiče životnog standarda, pomak je bio veliki pad. Dakle, ovo je još jedan razlog zašto vidimo bježanje nekih od najboljih talenata, dok je očigledno tu i propaganda. Rusija troši mnogo novca na kupovinu talenata”, navodi on.

Ivashkevich ističe da “vlast očito slijedi korak po korak, vrlo dosljednu strategiju istiskivanja nezavisnih medija prvo iz zemlje i istiskivanja ljudi iz profesije u inostranstvu”.

Međutim, dodaje da se to sada odnosi i na čitaoce: “Kada ljudi u Bjelorusiji podijele članak nezavisnog medija, to je kažnjivo kao dijeljenje ekstremističkog sadržaja”.

“Ljudi obično dobiju kazne i do 15 dana administrativnog hapšenja ako im se na mobitelu nađe neki slobodni medij, nezavisni medijski sadržaj”, navodi on, te dodaje da se sada te mjere pooštravaju.

“Dakle, oni to pojačavaju, represiju nad čitaocima, na strani konzumenata, dodao je.