Politički potres nakon izbora za EP, Macron i Scholz nemaju razlog za slavlje, a veliko pitanje je šta Evropi donosi rast krajnje desnice
Proteklog vikenda završeni su izbori za Evropski parlament, koji su privukli veliku pažnju širom kontinenta, što je i očekivano, jer kako Evropljani glasaju oblikovat će pravac u kojem će se EU kretati narednih pet godina, kada je riječ o klimatskim promjenama i migracijama, većim integracijama ili izraženijem nacionalizmu.
Oko 360 miliona glasača koji su imali pravo glasa od Finske na sjeveru do Kipra na jugu, Irske na zapadu do Bugarske na istoku, izlaznost na izbore iznosila je 51 posto. Evropska pučka stranka (EPP) ostvarila je pobjedu, pokazuju prvi prezultati. Da desnica jača u Evropi moglo se čuti u predizbornim kampanjama, i ona je ostvarila veliki uspjeh u cijelom bloku. Ali, da li se mogao očekivati toliki uspon desnice u Njemačkoj i Francuskoj, zemljama koje su stubovi EU? Ovo pitanje još neko vrijeme će visiti u zraku.
Poruka i nacionalnim vladama
Prema preliminarnim rezultatima, desničarska Alternativa za Njemačku (AfD) zauzela je drugo mjesto pobijedivši SPD lijevog centra kancelara Olafa Scholza i njegove koalicione partnere Zelene. Veliko je slavlje i u Francuskoj, u stranci desnice Nacionalno okupljanje, Marin Le Pen, što je i razumljivo, budući da ova stranka nikada u svojoj istoriji nije ostvarila ovako dobar rezultat. Sa više od 30 posto osvojenih glasova, iza sebe je ostavila Renesansnu stranku predsjednika Emmanuela Macrona koja je osvojila 15,2 posto glasova.
Ne čekajući reakcije javnosti, Macron se zbog ovog poraza, hitno obratio naciji i saopćio joj da je raspustio parlament i da će raspisati vanredne nacionalne izbore za 30. juni i 7. juli.
Podsjećamo, dvije najveće stranke u Evropskom parlamentu su Evropska narodna stranka (EPP) desnog centra i Napredni savez socijalista i demokrata (SiD) lijevog centra, dok i neke druge manje političke opcije postaju sve značajnije; poput Liberalne grupe Obnovimo Evropu i Zeleni/Evropska slobodna alijansa, koje su činile koaliciju.
Međutim, apetite da nekoga od manjih političkih opcija zamijeni u EP pokazali su i Evropski konzervativci i reformisti (ECR) i Identitet i demokratija (ID).
Prvi rezultati pokazuju da bi snage desnog centra mogle imati oko 184 zastupnika u parlamentu, što je četvrtina od 720, i ovo je jedina stranka koja je zabilježila rast na ovim izborima. Socijalisti i demokrati lijevog centra (S&D) zadržali su stabilnost, ali ne i rast, dok je liberalna skupina Renew Europe desetkovana.
Zanimljivo je da izlaznost naših susjeda u Hrvatskoj nije bila velika. U gotovo svim krajevima, osim u jednoj, odziv birača nije prešao ni 20 posto. U borbi za 12 mandata, prve ankete su pokazale, prenosi HRT, da je najveći broj glasova dobio HDZ – 33,74 posto, Socijaldemokratska partija i partneri su dobili 27,81 posto glasova. Desničarski Domovinski pokret, koji je ušao u novu hrvatsku vladu, dobio je 8,67 posto glasova, dok je zeleno-lijeva stranka Možemo osvojila 5,84 posto glasova birača.
Suparništvo i neslaganja
Jedan od glavnih zadataka novoizabranih poslanika piše BBC će biti izbor predsjednika Evropske komisije. Među kandidatima je aktuelna predsjednica Ursula von der Leyen, a da li će pobjeda njene CDU (Hrišćansko-demokratke unije), biti dovoljan za njen reizbor sačekat ćemo izbore. Za sada ona u slavljeničkom raspoloženju poziva svoje pristalice u Njemačkoj da slave i poručuje: „Mi smo najjača politička snaga u teškim vremenima. Sada to moramo ponovo da uradimo u Evropi“, rekla je ona u video uključenju iz Brisela na konferenciji za štampu u sjedištu CDU u Berlinu, a prenio je briselski portal Politico.
Osim u Francuskoj i Njemačkoj, desnica je ostvarila zapažene rezultate i u Italiji, a ukoliko bi krajnja desnica, predviđa Politico,formirala jedinstvenu skupinu, bila bi to druga najveća snaga u parlamentu, iza tradicionalno dominantne Evropske pučke stranke. Suparništvo i neslaganja unutar njenih redova čine taj scenarij malo vjerovatnim, piše ovaj portal, dodajući da će uprkos tome, njena sama veličina svejedno izvršiti pravi pritisak na politiku EU-a.
