Nova era svjetske moći: Zašto evropska sigurnost više nikada neće biti ista

Samit u Kini i poruke koje su stigle iz Pekinga jasno su pokazale: Evropa mora iz temelja da preispita svoju bezbjednost.
Ove sedmice, ruski predsjednik Vladimir Putin poslao je jasnu poruku Ukrajini i njenim evropskim saveznicima: Moskva može nastaviti rat — jer ima moćne prijatelje.
Na različitim događajima u Kini, ruski lider stajao je rame uz rame s ljudima koji su mu omogućili da vodi rat protiv Ukrajine tako dugo i tako žestoko: kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, indijskim premijerom Narendrom Modijem, iranskim predsjednikom Masoudom Pezeshkianom i sjevernokorejskim vođom Kim Jong Unom.
Više od tri godine od trenutka kada je Putin vjerovao da će brzo pokoriti mnogo manju i slabiju susjednu zemlju, jasno je da Rusija ne bi mogla održati rat bez kineskog i indijskog novca, iranskog oružja i, u manjoj mjeri, ljudstva iz Sjeverne Koreje.
Ali poruke koje su proizašle iz samita i vojne parade koju je ove sedmice ugostila Kina nadilaze sukob u Ukrajini.
Koalicija moći: Zajednički interes protiv Zapada
Lideri koji su se okupili u Pekingu možda se ne slažu u svemu, a neki se vjerovatno ni međusobno ne simpatišu. Ipak, svi oni vide jedinstvenu priliku da okončaju višedecenijsku dominaciju Zapada na globalnoj sceni — što je scenario koji Evropa s opravdanjem doživljava kao prijetnju.
Ovi događaji predstavljaju snažan vizuelni podsjetnik zašto Evropa mora redefinisati svoju bezbjednosnu strategiju. Uprkos pokušajima da izoluju ruskog lidera i oslabe njegovu ekonomiju, evropski lideri su svjesni i da više ne mogu automatski računati na bezuslovnu podršku Sjedinjenih Američkih Država.

A Putin je, uprkos svemu, stajao s nekima od najmoćnijih ljudi današnjice, potvrđujući čvrsta partnerstva.
„Rusija pokušava da pokaže da, iako je izolovana od zapadnog svijeta, i dalje ima partnere i saveznike koji su ekonomski moćni… Ta izolacija ne znači da će se ruska ekonomija urušiti ili da neće moći da nastavi svoj ratni napor“, rekla je Natia Seskuria, saradnica u Kraljevskom institutu za odbrambene studije (RUSI), za CNN.
Kraj svijeta kakav poznajemo?
Međunarodni poredak uspostavljen nakon Hladnog rata vidljivo se raspada.
SAD se povlače s globalne scene pod uticajem politike Donalda Trumpa i njegovog slogana „Amerika prije svega“. U međuvremenu, Evropa se bori sa sopstvenim problemima: rastućim desničarskim nacionalizmom i ekonomskim pritiscima.
Rusija, Kina, Indija i druge zemlje koje nikada nisu prihvatile svijet kojim dominira SAD, sada u tome vide šansu.
„Dominacija Zapadnog saveza u međunarodnim poslovima je u opadanju, i ove zemlje vide priliku da ozbiljno počnu da preuređuju globalni sistem“, rekao je John Lough, direktor Centra za nove evroazijske strategije.
Čak je i sam Trump prepoznao simboliku dešavanja. „Prenesite moje najtoplije pozdrave Putinu i Kimu dok kuju zavjeru protiv Sjedinjenih Država“, napisao je sarkastično u poruci upućenoj Xiju.
Pragmatizam prije ideologije
Uprkos prijateljskim gestovima, analitičari naglašavaju da Kina i Indija pristupaju ratu u Ukrajini prvenstveno iz pragmatičnih razloga. Obe zemlje se javno deklarišu kao neutralne, ali istovremeno nude Rusiji ključne ekonomske lifeline.
Kada su zapadne zemlje uvele sankcije na rusku naftu, Kina i Indija su uskočile — ne samo da su pomogle ruskoj ekonomiji, već su istovremeno osigurale sebi jeftinije energente.
„Kina je mnogo bliža Rusiji kada je riječ o multipolarnosti i smanjenju zapadnog uticaja. Postoji ideološka srodnost, ali i čisto ekonomski interes“, rekla je Seskuria.

Lough je dodao da ruska borba protiv poretka kojim dominira SAD rezonuje i s indijskom percepcijom uloge „Globalnog juga“ u novom svjetskom poretku.
Kina i Indija danas su dva najveća kupca ruske nafte i uglja. Kina je takođe drugi najveći kupac ruskog gasa i naftnih derivata.
Dublji nivo saradnje
Prema podacima američkog Ministarstva finansija, kineske i indijske kompanije isporučuju Rusiji „dvostruko upotrebljivu tehnologiju“ – komponente koje mogu imati i civilnu i vojnu primjenu, poput čipova i telekomunikacione opreme koju Rusija više ne može nabaviti sa Zapada.
„Dovoljno je pogledati broj kineskih komponenti u ruskim dronovima koji padaju po Ukrajini — to pokazuje koliko je Kina ključni snabdjevač“, rekao je Lough.
S druge strane, Ukrajina i njeni saveznici ne žele u potpunosti da otuđe Kinu i Indiju, svjesni da bi upravo te zemlje — naročito Kina — mogle izvršiti stvarni pritisak na Putina da okonča rat.
Sjeverna Koreja i Iran su bezrezervno na ruskoj strani. Već izolovani i pod sankcijama, nemaju mnogo da izgube.
Iran je Rusiji u ranoj fazi rata pomogao i ekonomskim savjetima kako da izbjegne sankcije, ali i isporukom vojne opreme, uključujući i bespilotne letjelice Shahed koje su značajno promijenile način na koji Moskva vodi rat.
Međutim, Teheran je naučio da savezništvo s Rusijom ima granice — Putin nije pomogao Iranu kada je ove godine bio napadnut od strane Izraela i SAD.
Za Sjevernu Koreju, pak, odnos s Rusijom je čisto transakcijski. Rusiji trebaju ljudi, a Pjongjang je možda jedini koji može politički sebi priuštiti da šalje trupe u rat s izuzetno visokom stopom smrtnosti.
Koliko je ovaj savez održiv?
Topla dobrodošlica koju je Putin dobio u Kini, kao i snaga prikazana tokom vojne parade, trebali su poslati jasnu poruku:
„Ovdje imamo simbol grupe zemalja koje nisu nužno saveznici iz ljubavi, ali dijele zajedničke strateške interese i sposobne su da se ujedine protiv Zapada“, rekao je Lough.

„To jeste uznemirujuće, možda i zabrinjavajuće, ali pitanje ostaje koliko je taj savez održiv.“
Geopolitičke promjene koje smo mogli vidjeti u Pekingu nisu nastale preko noći. Evropa, iako iznenađena invazijom 2022. godine, u međuvremenu se značajno promijenila.
Stvari koje su prije nekoliko godina bile nezamislive — poput promjene njemačkog ustava radi povećanja budžeta za odbranu, ili ulazak tradicionalno neutralnih Švedske i Finske u NATO — sada su realnost.
I dok prisne slike Putina s Xijem i Modijem mogu uznemiriti mnoge evropske prijestonice, analitičari naglašavaju: ovo je savez interesa, a ne savez srca. A interesi se brzo mijenjaju.
„Još nismo došli do tačke bez povratka, samo zato što se grupa lidera koji nam se ne sviđaju okupila u Kini na velikoj paradi“, zaključuje Lough.