Kad komentator zaplače: Zoran Filičić i emocija koju AI nikada neće imati
Od baklje na Olimpijadi do mikrofona Eurosporta – Zoran Filičić nije samo svjedok sportskih trenutaka koji oduzimaju dah, već njihov autentični glas. Njegova komentatorska rečenica nosi težinu ritma, znanja i emocije koje se ne mogu izgenerisati ni najsofisticiranijom vještačkom inteligencijom.
Italijansko-hrvatski novinar i TV komentator s karijerom dugom više od dvije decenije, Zoran Filičić prisutan je tamo gdje sport postaje više od igre – gdje adrenalin kulminira, gdje se gradi mitologija i gdje se pišu stranice sportske historije. Od Olimpijskih igara, Red Bull spektakala i Ferrari prezentacija, do svjetskih prvenstava na snijegu, Zoran je glas koji prati vrhunske trenutke – prepoznat na globalnim platformama poput Eurosporta, Sky Sporta, Discovery+ i EuroleagueTV-a.
Ali, on nije samo komentator. Zoran je edukator, mentor i inspiracija, čovjek koji prenosi znanje novim generacijama.
Kada talenat prestane biti dovoljan?
Savremeni sport postaje sve skuplji spektakl, a novac – kako kaže Filičić – sve češće određuje tok i sudbinu karijera.
“Apsurdne su cifre, ali ako je igrač i show toliko plaćen, to znači da će zaraditi mnogo više novca. Nogomet, košarka, Champions League… Ima i manjih sportova gdje ta ulaganja ne ulaze – vaterpolo, rukomet. Treba ti bazen, infrastruktura, i to košta. Da li ću ulagati u nogometni klub da mi se novac kratkoročno vrati ili da dugoročno čekam? Ekonomija već 20 godina ide na kratkoročni period.”
Njegova izjava razotkriva istinu koju sport često pokušava prikriti – da finansijska moć sve više nadmašuje sportski talenat, a investitori traže instant uspjeh, ne čekajući zlatne medalje.
AI vs. autentičnost: Može li mašina zaplakati?
Digitalno doba je otvorilo vrata alatima koji mijenjaju medijsku industriju. Ali gdje prestaje pomoć, a počinje prijetnja?
“Vjerujem da će televizija pokušati klonirati naš glas da uštedi na komentatorima. Takva situacija može meni klonirati glas, ali ono što ja ubacim od drugih priča, to nikada neće imati – spontanost. Ne može zaplakati kada reprezentacija osvoji zlato. Plakao sam kada je Muhammed Ali nosio olimpijsku baklju. Ti momenti emocije, mašina neće moći imati.”
Filičić jasno razlikuje podatke od duše sportskog prenosa – onoga što se ne uči ni iz skripti ni iz algoritama. Autentičnost dolazi iz emocije, iskustva i ritma koji je, kako kaže, izgradio kroz muziku i sport.
Znanje ili imidž – šta danas dominira?
Danas često slušamo komentatore koji imaju “glas”, ali ne i sadržaj. Ipak, Zoran ne robuje generalizacijama.
“Ima dobrih i loših. Šta je dobar, a šta loš, stvar je stila. Rastao sam kroz muziku i sport. Kad sam počeo raditi, bio sam spiker i tamo radiš s muzikom i DJ-em. Tu sam naučio povezati muziku i sport. Ritmika je ključ.”
Naglašava da ritam komentara nije puka slučajnost, već vještina koju se može razviti – kroz kurs pjevanja, razumijevanje muzike, pažnju na tempo. Komentar, kaže, mora rasti zajedno s publikom.
“U Italiji smo imali stariju generaciju komentatora koji nisu imali evoluciju. Sad je publika drugačija, sve ide brže. Sada se informišem na IG i X kada se pripremam. Prilagodio sam se sadašnjosti, a mnogi su ostali u prošlosti.”
Adaptacija ili stagnacija – izbor je jasan
U vremenu kada svi žele brzinu, Zoran bira provjerene informacije, autentičnost i znatiželju. Vjeruje da svaki dobar alat, pa i ChatGPT, može pomoći – ali ne može zamijeniti ljudski dodir:
“ChatGPT nudi sve odgovore koji su već na webu, ali gdje je provjera toga? Da li je to tačno ili ne? Dobar je alat ako znaš šta tražiš, da ti olakša pretragu.”
Njegov put nije šablon, nego poziv – da se u svakom segmentu medija, sporta i komentara traži duša, znanje, i želja za učenjem. Da se ne ostane u formi iz prošlog vremena, već da se korača uz publiku i tehnologiju, ali s vlastitim identitetom.
Zoran ne komentariše sport – on ga proživljava.
