Okončanje nasilja u Gazi i Ukrajini lošije za cijene nafte: Da li bi zaustavljanje ratova na najvećim žarištima ustvari donijelo veće cijene nafte?
Prije Hamasovog napada na Izrael 7. oktobra , cijene nafte su padale, odražavajući relativno loše stanje na globalnim tržištima.
Cijena za WTI sirovu naftu pala je sa 92 dolara na 82 dolara po barelu tokom nekoliko nedjelja, brzo, i privremeno je prekinula taj trend prije nego što je ponovo pala, na iznos od 75 dolara.
Svaki dan donosi sve više izvještaja o nasilju na širem Bliskom istoku, uključujući rat u Gazi, raketne i druge napade između libanskog Hezbolaha i Izraela, izraelske operacije na Zapadnoj obali, terorističke napade u Iranu, a sada iransko bombardovanje pakistanskih terorističkih grupa.
Strahovi od šireg sukoba, posebno potencijala da SAD i Iran postanu direktno uključeni, dodali su barem malu bezbjednosnu premiju cijeni nafte.
Iako se očekuje da će najnovije smanjenje kvota država OPEK+ spriječiti povećanje zaliha u prvom kvartalu, Međunarodna agencija za energiju (IEA) procjenjuje da će se globalne zalihe povećati za jedan milion barela po danu do kraja godine.
Iako je kraj pandemijskih ograničenja u mnogim zemljama, prije svega Kini, doveo do povećanja potražnje za 2,3 miliona barela po danu prošle godine, očekuje se da će se taj rast prepoloviti ove godine, procjenjuje IEA.
Više kamatne stope usporavaju ekonomiju, dok tekući napori da se obuzda potrošnja fosilnih goriva imaju barem mali utjecaj.
Istovremeno, očekuje se da će se snabdijevanje naftom iz zemalja van OPEK+ povećati za 1,5 miliona barela po danu, što ukazuje na uravnoteženo tržište čak i ako OPEK+ zadrži svoje trenutne kvote do kraja godine.
Ali, takođe, vjerovatno je i da će biti više sirove nafte iz Irana, Rusije i Venecuele.
U najmanju ruku, implikacija je da će OPEK+ morati da se bori ove godine da održi cijene iznad 70 dolara za WTI i 75 dolara za Brent.
Ključna lekcija uključuje disparitet između efekata geopolitike i fundamentalnih faktora na tržištu nafte.
Osnove se sporo mijenjaju i obično se posmatraju unazad, sa kašnjenjem podataka od jednog do tri mjeseca i kratkoročnim fluktuacijama koje se često pokazuju nepouzdanim. Geopolitika se, s druge strane, javlja kao dio ciklusa vijesti 24/7, sa svakim projektilom, dronom ili terorističkim napadom koji postaje široko poznat u roku od nekoliko minuta ili sati. Što je još važnije, politička situacija može da se okrene.
Napad 7. oktobra na Izrael bio je potpuno iznenađenje, uprkos tome što je očigledno bio planiran mjesecima.
S druge strane, bitka između Izraela i Hamasa ne pokazuje znake kraja, jer vlada Benjamina Netanyahua insistira da će nastaviti operaciju sve dok Hamas ne bude uništen. Mnogi vjeruju da ovo proizilazi iz njegovog straha da bi na kraju sukoba bio smijenjen sa funkcije, ne samo zbog očiglednog bezbjednosnog propusta, pa će tako nastojati da produži borbu.
Većina posmatrača se slaže da Hamas ne može biti uništen kako Netanyahu predlaže, jer će njegova ideologija opstati i njegova organizacija može biti rekonstituisana.
To ne znači da Izrael neće „proglasiti pobjedu i otići“ u nekom trenutku, ali teškoće u uspostavljanju nove vlasti mogle bi to da odlože na neodređeni period.
Dalje, ne može se isključiti mogućnost šireg sukoba, posebno ako Iran podstakne svoje posredničke snage u regionu da eskaliraju svoje napade.
Međutim, osim napada raketama i dronovima koji su već u toku, nije jasno koliko još mogu da urade.
Direktni napadi iranske vojske ili Revolucionarne garde na brodove donijeli bi snažan odgovor SADa-a, što čini vjerovatnim da će ih odvratiti od takve akcije.
Vjerovatnije je da će se trenutni nivo nasilja nastaviti, sa zatišjima i naletima aktivnosti s vremena na vreme, ali će na kraju, premija bezbjednosti na cijenu nafte ostati minimalna. Čini se da je to slučaj i sada.
Rat u Ukrajini je još jedna tačka žarišta.
Čini se da je dugotrajna pat pozicija vjerovatna sve dok jedna ili obje strane ne budu umorne od rata.
Čuli su se povremeni komentari koji impliciraju da bi prekid vatre barem bio prihvatljiv, ali ništa konkretno do danas. To vjerovatno ne bi značilo prekid sankcija Rusiji ili nastavak kupovine prirodnog gasa, ali bi njihov izvoz nafte trebalo da poraste. Dakle, u ovom trenutku, izgleda kao da geopolitička prijetnja tržištu nafte vjerovatno neće preći sadašnji nivo, dok bi napredak ka okončanju nasilja u Gazi ili Ukrajini mogao biti lošiji za cijene nafte.
U isto vrijeme, sa slabim osnovama, sve oči će biti uprte u OPEK+ i stepen pridržavanja kvota; bilo koji znaci da grupa postaje manje kohezivna ili da su Saudijci umorni od nošenja težine grupe mogli bi signalizirati pomak ka nižim cijenama nafte, vjerovatno u rasponu od 60-65 dolara za WTI.
Michael Lynch, Forbes
