Sadat Kolonić ekskluzivno za FORBES o tome kako je doveo Shell u BiH, nafti koju imamo i politici zbog koje se nafta ne eksploatiše

Petnaest godina neumorno je radio na afirmaciji razvoja naftnog potencijala u Bosni i Hercegovini. Dolazak kompanije Shell u Bosnu i Hercegovinu, za koju je radio više od dvije decenije, pripremao je punih šest godina: prikupljao je podatke po različitim ustanovima, terenima, opštinama, postepeno stvarao poslovni scenario koji je naposlijetku prezentirao u Shellu, da bi ih zainteresirao za Bosnu i Hercegovinu.

Doktor geoloških nauka Sadat Kolonić prvi put u svojoj karijeri javno govori o svom obrazovanju, karijeri u naftnoj industriji i nevjerovatnoj posvećenosti i upornosti da dovede naftnog giganta Shell u Bosnu i Hercegovinu. U trenutku kada je nakon nekoliko godina konačno donesen pravni okvir, Shell je odlučio da se povuče iz ovog dijela svijeta.

Kolonić je diplomirao i doktorirao geološke nauke sa svim počastima na Univerzitetu Bremen u Njemačkoj. Za Forbes BiH je govorio zbog čega je izabrao upravo taj poziv, zašto smatra da je geologija važna i šta možemo naučiti o prošlosti planete Zemlje kroz geološke procese.

Obrazovanjem do očuvanja naslijeđa

“Interes za geologiju i rudarstvo razvio sam u djetinjstvu u Ljubiji, selu koje se nalazi u sjeverozapadnoj Bosni. Osnovno obrazovanje sam završio u lokalnoj javnoj školi, pohađajući razrede od prvog do sedmog. Iskopavanje željezne rude u lokalnom području bilo je predmet značajne rasprave u obrazovnoj sferi. Tokom naših posjeta školama, otkrio sam da su otvoreni kopovi i prerađivačke površine rudnika intrigantni”, ističe Kolonić dodajući i historijske činjenice:

“Važne stijene/minerale su prvobitno otkrili Feničani prije otprilike 2.500 godina. Tako da je Ljubija je odigrala ako ne jednu od kritičnih uloga u osnivanje i razvoju zeljeznog doba u mediteranu te je utjecala na istrijski tok evropske civilizacije. Kasnije su ih dalje iskorištavale razne civilizacije, kao što su ‘prabosanski’ Iliri, Rimljani, Sloveni, Osmanlije i Austrijanci. Zaintrigiran sam istorijskim značajem Hanibalovog dolaska na našu lokaciju da nabavi željeznu rudu za proizvodnju oružja u iščekivanju njegovog pohoda na Rimsko carstvo. Ljubijski resurs željeza značajno je uticao na vojne pohode i napade na Bosnu kroz historiju. Mislim da je u skladu s tim povučena i zadnja linija razgraničenja. Zbog mog interesovanja za to naslijeđe, kao i za nauku, intrigantno mi je bilo sticanje diplome iz rudarstva i geologije. Mislio sam da bi mi ovaj obrazovni put mogao omogućiti da doprinesem očuvanju naslijeđa naše rudarske industrije i potencijalnom osiguranju zaposlenja u njoj kada se rat završi.”

No, uprkos njegovoj velikoj želji lokalne vlasti, kako tvrdi, nemaju razumijevanja pa čak i odbijaju njegove ponude. Ističe kako je trenutno stanje rudnika Ljubija jako loše i pitanje je da li će taj rudnik ikada biti kao ranije.

“Pokušao sam sarađivati s lokalnim vlastima kako bih doprinio razvojnim projektima, ali su moje ponude ljubazno odbijene”, navodi u razgovoru za Forbes.

Po završetku rata, shvativši da se neće uskoro vraćati u Ljubiju, nastavio je obrazovanje.

“Dakle, počeo sam da studiram u Bremenu, gdje moji roditelji žive od kasnih šezdesetih. Stekao sam čvrste teorijske osnove u hemijskoj geologiji, kao i temeljno razumijevanje primjene alata za hidrogeološko modeliranje. Pored toga, moj studij je obuhvatao širok spektar tema iz domena geofizike i geotehnike. Uočivši da se neću uskoro vraćati na posao u Ljubiju, moje interesovanje je počelo polako da se pomjera prema naftnoj geologiji, što me potaknulo na doktorat.”

Bosna je “skriveni bazen”

Kolonić je dvije decenije radio za jednu od najvećih naftnih kompanija Shell. Vodio je istraživački tim Shella u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku. Ističe da su nafta i gas ograničeni resursi te da je većina otkrivena i proizvedena prije nekoliko desetljeća.

“Kao rezultat toga, svjetska naftna industrija, posluje u takozvanim centralnim područjima, koji su dokazano bogati naftni i plinski bazeni na kopnu i moru, kao što su Sjeverno more, Meksički zaljev, delta Nigera, jugoistočna Azija, Sibir, i, naravno, region MENA, posebno Arapsko poluostrvo. Širom svijeta imamo takozvane “skrivene bazene” sa manjim volumenom na mjestima izvan ovih središta. Bosna je, inače, jedna od njih. Istraživanje je ograničeno na nekoliko opcija. To znači da nema velikih otkrića, već se rezerve dodaju bušenjem dubljih perspektiva, što je obično izazovno zbog viših uslova pritiska i temperature. Potrebne su tačne prognoze i posebno dizajnirani materijal da bi se izdržali teški uslovi bušenja. Nadalje, suočeni smo sa izuzetno teškim uslovima zbog decenija iscrpljivanja rezervoara u plićim dijelovima, što ove projekcije čini izuzetno teškim, a mnogi materijali i tehnologije neadekvatnim. U konačnici, prilično je komplikovano”, priča za Forbes.

U ovoj oblasti troškovi su iznimno visoki, navodi. Najveći operateri su oni koji su inovativni i genijalni da smanje ove troškove.

“Trošak se izračunava u danima za bušenje, u rasponu od otprilike 150.000 američkih dolara za operacije na kopnu do više od 500.000 dolara na moru, i do milion dolara u dubokoj vodi, kao što je Brazil, Angola gdje dubina vode dostiže i preko 3000m. Tipična bušotina zahtijeva 3 do 5 mjeseci bušenja ako sve prođe kako treba. Ako pogriješite, to se vremenom može udvostručiti, a zbog toga kafa na poslu postaje gorka. Dakle, to postaje izazov za ljude i kulture. Većina velikih međunarodnih naftnih kompanija koje su osnovale tzv. “heartlands” centralna područja, izgubile su svoj pionirski žar i postepeno su postale dekadentne, negativno utičući na inovacije i pragmatizam u industriji. Srednja preduzeća, s druge strane, zadržavaju neki pionirski duh, ali kao trgovci ulaze u trku s ciljem brzog povratka investicije. Dakle, izazov koji treba savladati je uzak prozor mogućnosti, uz velike troškove i nedostatak ljudi.”

Doveo je tada vodeću naftnu kompaniju Shell da investira u BiH

Više od 15 godina neumorno je radio na lobiranju da se sprovedu geološka istraživanja u BiH. Nakon samo dvije godine Shell je napustio Bosnu i Hercegovinu, jer Vlada Federacije Bosne i Hercegovine nije iskoristila vremenski momentum da bi se donio zakon o istraživanju i eksploataciji u datom roku, a kako bi otpočeli pregovori o istraživanju u FBiH, jer je došlo do promjene situacije na globalnom tržištu nafte – cijena nafte je pala drastično, tako da su investicije u nova istraživanja postala vrlo selektivna.

Treći razlog je bio da je BiH ocijenjena kao zemlja sa velikim stepenom ne-tehničkog rizika (Non-technical risk factor), a Vlada FBiH nije uspjela da ublaži tu percepciju putem ciljanog toka informacija.

Upravo Kolonić je igrao ključnu ulogu u dovođenju Shella u BiH, međutim na kraju istraživanje nikada nije sprovedeno.

“Istina, igrao sam ključnu ulogu u upoznavanju Bosne i Hercegovine sa Shellom i obrnuto. Ta misija je bila izazovna. Šest godina priprema (2005.-2011.) bilo je potrebno za prikupljanje informacija i dokumenata širom BiH. Tokom perioda odmora, kada bi mnogi pohrlili da se odmaraju na obalama Jadrana, provodio sam vrijeme u bosanskim planinama i minskim poljima unutrašnjih i vanjskih Dinarida i povezivao sam se sa ljudima iz cijele zemlje koji su imali neko naslijeđeno znanje o prethodnim istraživačkim naporima u potrazi za podacima. Tu sam bio i u kontaktu sa kolegama u Beogradu i Zagrebu, gdje je mnogo dokumentacije završilo tokom ratnog perioda. 

Na kraju sam imao sjajnu priču koja mi je pomogla da postignem dobre rezultate analize rizika TECOP (tehnički, ekonomski, komercijalni, organizacioni i politički rizici). U međuvremenu, zahvaljujući uspješnom izvođenju projekta u Jordanu, postao sam savjetnik od povjerenja nekim od najvećih donositelja odluka u Shell Exploration, pa sam ih uvjerio da postoji milijarda barela nafte na kopnu u sredini Evrope, a mi bismo to mogli imati”, priča ovaj stručnjak.

Važan dokument pronađen u podrumu rezidencije

Svoja saznanja predstavio je Shellu i oni su mu dozvolili da nastavi istraživanje. Tada je već boravio u Nigeriji, gdje je radio, ali nije odustajao od projekta u BiH.

“Cilj je bio povezati i uključiti različite Shellove interne discipline (podzemne, pravne i komercijalne) kako bi se radilo na ovom cilju i radilo na elementu BiH. Upamtite, snažnim ličnostima se daju izazovi bez obzira koliko želite da poboljšate stvari. Ukoliko ne možete kreirati atmosferu da vas ljudi podrže, ne idete nigdje. Kao rezultat toga, radio sam na tajnom zadatku sa svim sudionicima u Shellu i u BiH, počevši od nevladinih organizacija do bivših političara, profesionalaca i institucija, kako bih dobio podršku.”

A, dosta toga je otkrio tokom istraživanja.

“Bili biste šokirani šta sam sve otkrio kada sam tražio podatke i dokumente. Važan dokument koji nedostaje je, na primjer, pismo o odustajanju koje je Amoco, američka naftna kompanija koja je prije rata imala licencu u BiH, uputila bosanskoj vladi u kojoj se navodi da se odriče svojih interesa. Ovaj dokument je otkriven u privatnoj rezidenciji u gomili papira u podrumu, i srećom, preživio je rat. Ovo pismo nam je omogućilo da kontaktiramo BP, koji se, vjerujem, pripojio Amoco-u 2007. godine i kojeg smo o našim aktivnostima u BiH morali službeno obavijestiti. Istovremeno smo tražili da nam pošalju podatke o BIH.”

I nakon dugotrajnog istraživanja i “borbe” uspio je zaključiti i Memorandum o razumijevanju između Vlade FBiH i Shella, koji je potpisan krajem 2011. godine. Time su dobili dovoljno vremena za izradu ugovora o licenci za istraživanje i proizvodnju.

“Značajna prepreka je bio nedostatak kompetentnog zakonodavstva o nafti koji bi poslužio kao osnova za takav sporazum. Kao rezultat toga, preuzeo sam inicijativu u Shellu da kontaktiram neke od mojih prijatelja iz ugovora, s kojima sam prethodno sarađivao na dovođenju Shella u Jordan. Sjeli smo i napravili nacrt statuta posebno za BiH. Budući da BiH nije tako uspostavljena kao sektor Sjevernog mora Ujedinjenog Kraljevstva ili Norveške, niti tako udaljena kao Kazahstan ili Turkmenistan, želio sam garantirati da je imala slobodu da uđe u više vrsta ugovornih struktura, a ne samo u jednu. Imao sam nekoliko ideja o tome da pravni okvir učinim praktičnijim, dinamičnijim i privlačnijim malim i velikim operaterima. Na primjer, ako se otkriju niske ili velike količine nafte i plina, pravilo koje slijedimo je da proizvodimo manje količine prvo i čuvamo velika otkrića za kasniju proizvodnju. Također sam želio da osiguram da operateri pružaju direktne koristi lokalnim opštinama zahtijevajući da se određeni iznos prihoda vrati tamo gdje se iskopava nafta. Podsjećam da je konačni nacrt zakona o nafti bio sinteza pet najvećih zakona na svijetu.”

Kolonić ističe da mu je drago da FBiH ima, kako navodi, možda najprivlačniji pravni okvir za istraživanje i proizvodnju nafte i plina (ukoliko se ukine kasnije usvojena odluka o 30% poreza na dobit od nafte). Napominje da je unio i manje odredbe u Statut, kao što je činjenica da Vlada FBiH ne može pregovarati o ugovoru bez pomoći stručnog konsultanta.

“Uklanjanje politike iz jednačine bilo je kritično, jer sam znao da će Shell postati frustriran našom političkom situacijom i otići. Želio sam zaštititi Shell od uobičajene papirologije u BiH, a istovremeno osigurati da štitim BiH od uobičajenih izazova u industriji nafte i plina. Također sam stavio fiksnu naknadu za licencu za istraživanje od 300 BAM/m2 kako bih osigurao da nijedna od ovih srednjih korporacija ne dođe, stekne površinu i ne počne špekulirati. Dao sam vrlo agresivan plan odustajanja i planove da od BiH napravim fantastično polje za poslovanje s naftom i gasom. Dakle, ignorirajući komplikovanu bosansku administrativnu strukturu, podijelio sam cijelu državu na 42 bloka, nadajući se da ćemo, kada krenemo na Federaciju BiH, moći formirati ministarstvo energetike na državnom nivou koje će integrirati napore nafte i plina, čineći BiH super konkurentnom u regionu.”

Priča da dok je sve to radio uporedo se i borio protiv kopiranja sličnih zakona iz susjednih zemalja.

“Otprilike u isto vrijeme, Crna Gora i Hrvatska najavile su značajna nova istraživanja; gdje su sada sa projektima? Nigdje. Na sreću, mogao sam uvjeriti Bosnu i Hercegovinu da ne sluša svoje regionalne kolege, ali bosanskohercegovačkoj Vladi je trebalo oko dvije godine da donese nacrt zakona, koji je na mnogo načina bio spor. To je bilo 2015. godine, a prošlo je neko vrijeme od Memoranduma o razumijevanju 2012. godine, a globalna finansijska tržišta su prošla kroz krizu 2014. godine, ako se sjećate, posebno u EU sa bankrotom Grčke. “

Odlazak Shella

I otprilike kada FBiH usvaja Zakon, Shell odlučuje da se povuče.

“Naravno, bio sam uznemiren, ali nisam mogao ništa da uradim povodom toga. Prišao sam direktorici istraživanja i pitao se zašto se povlači kad ima ekskluzivitet u Bosni. Rekla je da ima internu godišnju fakturu od 5 miliona dolara za projekat koji ne napreduje. To me još više iznerviralo, jer nisam mogao da shvatim trošak. Mnogi u Shellu su trošili svoje vrijeme na projekat, čineći da se predstavi kao da ima velike troškove. Predložio sam da možemo obustaviti sve operacije, ali nije bilo potrebe da odustanemo od Memoranduma i čekamo da finansijska kriza prođe. Nažalost, ljudi s kojima sam radio da bi Shell doveli u BiH već su otišli na nove pozicije, ili su otišli u penziju, tako da nisam imao kome otići da preispita njenu odluku. Shell se povukao. Bio sam zabrinut, ako ne i ogorčen, zbog imidža koje će ovo proizvesti, jer kada veliki MOK napusti zemlju, to je prilično užasna vijest koju niko ne analizira dublje, ali pretpostavlja da je Shell otišao iz ‘dobrog razloga’, što nije bio slučaj”, ispričao je za Forbes BiH.

Ističe da je odlazak Shella 2015. godine ostavio značajnu prazninu, jer to su bile godine planiranja, pisanja i angažovanja, dok je uporedo radio i na projektu u BiH i u Nigeriji, zbog čega je nerijetko ispaštao i njegov privatni život.

“Da li bismo bili uspješni u Bosni? Siguran sam da bih mogao imati šta da pokažem kao rezultat svog rada i truda. Dakle, nakon što je Shell napustio BiH, sve je bilo na niskom nivou i nisam želio više ništa čuti o nafti u BiH. Na kraju, ponovo su me kontaktirali iz BiH da pokušam reanimirati projekat i mislio sam da ćemo preći dug put, tako da je vrijedilo pokušati. Tako da sam se ponovo uključio, savjetujući kako sve plasirati na tržište. Predložio sam da otvore zemlju za licitacije i da ISH organizira ovo. Steer je trebao javno objaviti ulazak Bosne i Hercegovine u O&G, ali ponuditi samo jedan ili dva bloka. To su i uradili, organizujući nekoliko gostovanja u Londonu, Ankari i, vjerujem, Crnoj Gori ili Hrvatskoj. Odgovor je bio pozitivan, s obzirom na glavnu prodajnu tačku niskorizične prilike za lociranje potencijalnih količina u nedovoljno istraženom, plodnom O&G (nafte i plina – Oil and Gas) regionu sa povoljnim fiskalnim uslovima i velikim profitom.

Nazvao sam to posljednjom evropskom O&G granicom. Zato je predloženo davanje 1-2 bloka tako da su početna otkrića izuzetno isplativa za one koji učestvuju u prvom krugu ponude. Zalagao sam se da održavaju krugove ponuda svake dvije godine kako bi održali zamah i nadogradili iskustvo tadašnje kompanije kako bi usvojili T&C ako je potrebno i kako je predviđao dinamični zakon o nafti. U isto vrijeme, u pozadini sam bio u kontaktu sa nekoliko srednjih preduzeća u Mađarskoj i Rumuniji, pružajući im detaljnije tehničke činjenice o tome”, ispričao je ovaj stručnjak, a zatim se prisjetio i kako je to sve ponovo propalo.

Vlada FBiH kao nepredvidiv poslovni partner i 30 % poreza na dobit od nafte

“Dakle, šta se tačno dogodilo? Roadshow je završen. Nisam prisustvovao nijednom, jer bi to bio sukob interesa, ali su naši predstavnici rado učestvovali, uključujući delegaciju Ministarstva finansija FBiH, gospođu ministricu i njeno osoblje. Svjedočili su ogroman odgovor i pogodili šta su ovi briljantni pojedinci uradili. Jedan od članova tima ministarstva finansija zaključio je da su uslovi previše privlačni i da ne možemo potpisivati ugovore o licenciranju bez poreza na dobit od nafte. Urnebesno. Tako ona trijumfalno podnosi svoju inicijativu, dobija 30% poreza na dobit od nafte koju je usvojio parlament, pa čak i priprema ponosni video o tome samo dan prije kruga ponude. Dakle, reklamirate priliku pod određenim sloganom na sajmovima, a zatim promijenite odredbe i uslove? To odmah uništava projekat jer pokazuje koliko je bosanskohercegovačka vlada nepovjerljiva i nepredvidiva kao poslovni partner, ne samo naftnoj i plinskoj industriji nego bilo kojem drugom ozbiljnom investitoru? Sjećam se da sam primio mailove od operatera koji su izrazili užasnutost i rekli mi da smo se šalili i da, na sreću, nisu upali u zamku. Poslao sam mail ministru finansija i tom konkretnom službeniku neposredno prije nego što su ušli u parlament sa ovim zakonom, opisujući kako će se to izjaloviti, ali su me potpuno ignorirali i ipak su usvojili zakon. Nisu mi ni odgovorili, a kamoli razgovarali sa mnom. Ovo je bio čin izdaje, jer je ubio svaku šansu da se bilo koji operater dovede u zemlju da istraži za O&G.”

Osvrnuo se i na zakone u Hrvatskoj i Crnoj Gori koji za eksploatisanje nafte, predviđaju izuzetno velike porezne stope i time dodatno opterećuju investitora. Te stope sežu i do 50 posto.

“Možda postoji jednostavno objašnjenje poput – nisu znali ništa bolje ili su dobili loš savjet, ili možda vjeruju da su jedinstveni; imaju tendenciju da to čine, posebno u Hrvatskoj. INA može imati vlastiti interes spriječiti konkurente da uđu u zemlju kako bi osigurala svoj opstanak, jer ove visoke porezne stope odvraćaju konkurenciju, što bi također moglo biti faktor. Ne znam i da budem iskren, to me ne zanima, ali poenta je u tome da kada se regrutuju investitori, prvo pitanje je: Zašto da im bude gorko, a ne slatko da dođu? Tada su me oduševili nepovoljni fiskalni uslovi ‘regije’ jer je Bosna i Hercegovina u to vrijeme izgledala izuzetno privlačno u odnosu na sve njih. Zahvaljujući prethodno priznatim ogromnim naporima Ministarstva finansija FBiH, trenutno to nismo”, istakao je dodavši:

“Ukoliko želite diverzificirati i osloboditi resurse i stimulirati teško bušenje, posebno na moru ili u područjima sa lošom infrastrukturom, nećete nametati visoke stope oporezivanja ili, u najmanju ruku, neke progresivne porezne stope i načine povrata troškova koje smo uspostavili kao princip u našem zakonu o nafti. S obzirom na pokušaje našeg susjeda da otvori svoj loš offshore sektor pokriven podacima, Crna Gora me iznenadila čak više od Hrvatske. Hrvatska je, s druge strane, sasvim druga priča. Oni su u posljednjih 50 godina proizveli preko milijardu barela sa svojih kopnenih panonskih polja. Vozeći se kroz Hrvatsku do Bosne i Hercegovine, pitam se gdje je prihod bio težak. Oni imaju logističku, infrastrukturnu i geografsku prednost u odnosu na nas. Da, objekti su stari, ali su značajni u odnosu na ono što imamo po pitanju O&G infrastrukture u BiH. Kao rezultat toga, ako sam manji operater u Hrvatskoj koji traži manje potencijale za količinu nafte ili plina, mogu brzo izbušiti i dovršiti bušotinu, povezati je s postojećom infrastrukturom i odmah je isporučiti tržištu i ostvariti prihod. Ali pri datim poreskim stopama, oni ubijaju svaku perspektivu razvoja ovih malih količina i ostaće na cjedilu. Možda im ovdje ne bih trebao davati savjete.”

Ali, kada je riječ o BiH i dalje daje savjete. Ističe da u Bosni i Hercegovini nemamo infrastrukturu te da se to nadoknađuje niskim oporezivanjem, što podstiče operatera da izgradi infrastrukturu i buši za male potencijale.

“Koja je svrha imati resurs u podzemlju koji se može razvijati, ali postaje neisplativ jer se oporezuje? Iskreno, razvoj resursa malih količina i niska proizvodnja trebalo bi da se oporezuju po stopi od 0 posto jer će to pružiti poticaj za oporavak svakog molekula iz zemlje. Uz 0 posto oporezivanja, razvoj i dalje zahtijeva ulaganja u infrastrukturu koja otvaraju radna mjesta u cijelosti.”

Ističe da ako imate aktivnost na terenu, to znači da aktivirate cijelu industriju, od kompanija u sektoru čelika, odnosno cijevi i čahura, preko onih koji prevoze istu čahuru do onih koji bi mogli otvoriti ćevabdžinicu u susjedstvu za vozače i da radnici uživaju u ručku.

“Ovako trebate holistički sagledati ovu priliku, sa pogledom iz helikoptera, a ne samo sa uskogrudnom poreskom stopom, jer mi više volimo da vlada oporezuje i, na socijalistički način, otvara radna mjesta. Liderstvo u BiH i u našem susjedstvu je još uvijek zarobljeno u staromodnom načinu razmišljanja koji kaže da je mikromenadžment način vođenja posla. To se dešava zato što su bosansko rukovodstvo, zakon i kreatori politike u zoni komfora i ne znaju bolje jednostavno zato što im nedostaje iskustvo u kopu.”

“BiH bi bila Švicarska da političari ne zanemaruju bh. talente”

Ipak navodi da ne krivi tu ministricu (Jelka Miličević op.a.) koja je bila oportunista i što je uvela porez na dobit od nafte jer je, ističe, imala dobre namjere.

“Sigurno je bila fokusirana na sebe, ali nije imala loše namjere. Krivim nju i druge što nisu pokušali saslušati i uključiti struku, koji su onda uzvratili i naškodili cijeloj zemlji, uključujući njenoj reputaciji. Pa, ona nije sama u tome, naravno, i bez želje da generaliziraju, mainstream bh. političari namjerno zanemaruju nevjerovatan skup bh. talenata sa nevjerovatnim međunarodnim praktičnim iskustvom koji bi BiH mogao pokrenuti u novu Švicarsku. Ovo zanemarivanje na kraju koči napredak i sprečava naciju da dostigne svoj puni potencijal. Kreatori politike moraju prepoznati vrijednost stvarnog poslovnog iskustva i uključiti ga u svoje procese donošenja odluka za napredak zemlje.”

Uprkos svemu, Kolonić smatra da i dalje nije nemoguće privući strane investicije da započnu rad u ovoj industriji.

“Dosta pokušaja je uništeno, a sa trenutnim ulaganjima i nedostatkom apetita za finansiranje O&G projekata, ne vidim da bilo koji operater dolazi u BiH; sigurno ne postoji MOK. Jedan od načina da to zaobiđete je da to uradite sami. Ovo je bio inicijalni prijedlog dat na okruglom stolu sa nekim istaknutim političarima i direktorima kompanija u BiH 2010/11. koji smo imali u uredima Energoinvesta. Jedan od njih mi je rekao, Sadate, sve nam objašnjavaš kao da je šetnja parkom, ali mi se osjećamo kao da smo djeca iz vrtića i ništa od toga ne razumijemo. Zašto ne dođeš? Imenujemo vas za ministra energetike, dobijamo kredit MMF-a i počinjemo da radimo. Odgovorio sam da, iako je to mogući način, to nije isto kao objaviti svijetu da je Bosna i Hercegovina potpisala sporazum o istraživanju i proizvodnji sa Shellom, glavnim MOK-om, na 25+ godina”, ispričao je za Forbes BiH.

Navodi da im je objasnio da moramo pokazati ukupnu bosanskohercegovačku poželjnost za ulaganje tako što ćemo donijeti međunarodni brend u zemlju i predstaviti ga finansijskom svijetu. “To je viđeno kao jasan plan kada smo pokrenuli projekat. Nažalost, više nemamo ovu priliku u vezi sa O&G. Međutim, vjerujem da je to da uradimo sami jedina preostala opcija. “

Za to bismo trebali učiniti tri stvari – smatra Kolonić.

• formirati regulatorno tijelo koje će nadgledati O&G aktivnosti, što znači da su oni ti koji dodjeljuju blokove i licence prema utvrđenim propisima, kao i da budu čuvari svih podataka O&G.
• opozvati pravilo o porezu na dobit od nafte od 30% i
• formirati državnu O&G kompaniju, koja bi čak mogla biti Energoinvest ili nova državna E&P kompanija.

Ova kompanija treba da uvede postupni pristup za sekvencijalno i metodično upravljanje i smanjenje podzemnih rizika, pružajući neophodna tehnička i ekonomska osiguranja za prelazak iz jedne faze u drugu. Ta firma bi trebala imati za cilj početnu kampanju smanjenja rizika na poznatim plitkim akumulacijama i generirati rana sredstva za finansiranje napora u bliskom i greenfield istraživanju u narednim fazama i drugim perspektivnim područjima. Sve se to može učiniti održivo planiranjem prikupljanja podataka i programa bušenja kako bi se kasnije uključile potencijalne sekvestracije CO2 i geotermalne opcije. Imamo neke dobre međunarodne talente i inženjerske vještine, i vjerujem da bi Petrolinvest i Energoinvest mogli igrati ključnu ulogu u dizajniranju objekata za razvoj polja koji odgovaraju namjeni na lokalnom nivou. Uz sve ovo na snazi, postizanje ranog uspjeha bi pružilo povjerenje i motivaciju za privlačenje potencijalnih novih investitora, osiguralo dugoročno finansiranje za dalju istragu i razvoj terena i uvelo konkurenciju u sektoru. U isto vrijeme, implementacija održivih praksi u fazama istraživanja i razvoja koristila bi okolišu i poboljšala reputaciju Bosne i Hercegovine kao odgovorne i napredne u energetskom sektoru.

BiH se nalazi u polju potencijalno velikih otkrića

A geologija ne poznaje granice i područje jugoistočne Evrope zanimljivo je za istraživanje.

“Bosna se nalazi u području potencijalno velikih otkrića, postavljajući za potencijalnu istragu. Ne postoje noviji seizmički podaci ili istražne bušotine osim Amocoovih ograničenih seizmičkih linija iz 1980-ih. Kao što možete vidjeti na karti, mi smo potpuno neistražena zemlja, što predstavlja značajan izazov za uvjeravanje velikih MOK-a da razmotre Bosnu kao investiciju. Međutim, površinski izdanci ukazuju na to da imamo sve glavne komponente plodnog porijekla ugljikovodika (HC). Ove komponente uključuju izvorišne stijene O&G, plodne rezervoare, zamke i strukture. Nadalje, višestruko curenje ugljovodonika ukazuje na prisutnost zrele nafte i plina, što ukazuje na rad HC sistema.

Pronalaženje ovih resursa je teška operacija koja zahtijeva korištenje brojnih alata za teška istraživanja, kao što je prikupljanje seizmičkih podataka, kako bi se identificirale moguće formacije za bušenje. Ovi podaci o brzini prikazuju podzemnu površinu i bilježe atribute potrebne za planiranje bušenja. Kao što je ranije rečeno, bušenje je skupo i opasno, posebno kada se cilja na duboke mogućnosti. Dakle, da biste dobili predstavu o ukupnim troškovima u slučaju uspjeha, budžetirajte oko 2 USD kao jedinični trošak (UFC). Kao rezultat toga, ako je vaš cilj pronaći 100MMBOE, vaša kampanja će koštati 200 miliona dolara. Dakle, ako prognoziram da su naše rezerve u rasponu od P90 do P10 između 100 i 2000 MMBOE, to vam govori koja vrsta izdataka je potrebna za otključavanje ovih resursa. Povrh toga je jedinični razvojni trošak (UDC), za koji procjenjujem da je do 20 dolara po barelu u Bosni i Hercegovini. Golf u dubokoj vodi u Meksiku može koštati i do 50 dolara. Pokazuje koliko je novca potrebno da se to ostvari. Međutim, možete nametnuti i profitnu maržu od 10 dolara po barelu, što će vam dati ideju o tome šta bismo mogli generirati otključavanjem količina između P90 i P10.”

Ipak, BiH ostavlja utisak jedne nesigurne zemlje i najvažnije je raditi na popravku imidža države.

“Dakle, da bi investitor zaista razmislio o dolasku u Bosnu i trošenju početnih 100 do 200 miliona dolara za provjeravanje mogućnosti, mora imati značajne vrijednosne papire. To moraju biti privlačni fiskalni uslovi, pravna stabilnost i, što je najvažnije, politička sigurnost. Ako se smatra da će se BiH suočiti s još jednim masovnim napadom i ratom, možete predvidjeti koliki će apetiti za ulaganje biti? Nikakvi. Komercijalni utisak BiH je da je to nestabilna zemlja koja može eksplodirati u svakom trenutku.

Kada smo doveli Shell u Bosnu, morao sam ukloniti ove predrasude čak i da razmislim o početnom putovanju u Bosnu. Morate znati da ove velike korporacije imaju svoje obavještajne odjele. Oni rade na isti način kao i bilo koja druga služba državne tajne. Oni prikupljaju i dijele podatke sa svojim vladama kako bi analizirali rizik u područjima od interesa (AOI). Na primjer, prije posjete bilo kojoj zemlji, bili bismo upoznati sa svim uključenim državnim službenicima. To bi objasnilo ko su oni i kakve su njihove politike. Mogu vam reći da sam tada bio jasno upućen da neke od njih izbjegavam jer Shell nije želio da bude povezan s korumpiranim političarima ili ratnim zločincima”, ispričao je za Forbes.

Ekonomski boom u Saudijskoj Arabiji

Saudijska Arabija trenutno prolazi kroz veliku ekonomsku tranziciju, usmjerenu na smanjenje ovisnosti o nafti, diverzifikaciju prihoda i pojačavanje konkurentske pozicije. Inicijative koje se provode označavaju značajan korak prema ostvarenju ciljeva vizije 2030. Ove reforme su ključne za preoblikovanje ekonomske strukture zemlje i označavaju važnu prekretnicu u ambicioznom planu Saudijske Arabije za budućnost.

Kolonić trenutno radi Saudijskoj Arabiji, koja je druga na svijetu po rezervama nafte i trenutno dovodi najpriznatije stručnjake iz cijelog svijeta, iz svih industrija, kako bi postigla još veći ekonomski rast i razvoj.

“Tako je, nakon više od dvije decenije službe u Nizozemskoj, Jordanu, Nigeriji i Ujedinjenom Kraljevstvu, odlučio sam da napustim Shell. Bilo je to nevjerovatno putovanje, puno uspona i padova, i na kraju sam se našao motiviran i energiziran kada sam započeo novo poglavlje u Saudijskom Arabiji i kompaniji Aramcom.

Pada mi na pamet nekoliko najvažnijih događaja iz mog vremena u Shellu. Prvo i najvažnije, upoznao sam drage ljude na poslu. Moje omiljeno vrijeme u Shell-u bilo je sedam godina u Jordanu. Stvorili smo u Jordanu prilike iz temelja i implementirali zamišljeni projekat. Uspješno smo pokrenuli model vlastitog rada, koji je bio i još uvijek je izvan norme za Shell. Kao što je već rečeno, projekat BiH mi daje veliki ponos što sam zacrtao fantastičnu šansu za Shell da uđe u novu zemlju sa ekskluzivnom istraživačkom pozicijom. Šest godina i šest mjeseci u Nigeriji bili su ogroman izazov, ali agilno razmišljanje i međufunkcionalna saradnja omogućili su nam da uspostavimo tok vrijednosti kondenzata i predvidimo velike rizike komercijalizacije za FID i FPSO ugovore, štiteći Shell od značajnih potencijalnih zamki. Pet godina u Sjevernom moru je nedvojbeno moj najteži zadatak u prekrasnom naslijeđu s nekim naslijeđenim idejama. Međutim, uspjeli smo stvoriti nove standarde i drago mi je što konkurenti navode naš uspjeh kao fantastične primjere vrijedne ponavljanja.”

Stoga je, navodi, odluka o pridruživanju Aramcu bila daleko od lake. Bilo mu je teško napustiti dobro uspostavljeno radno okruženje, reputaciju i mrežu, kao Shell i penzioni plan, ali je osjećao da mora započeti nešto novo gdje bi se njegov pionirski duh mogao bolje iskoristiti.

“Kako sam nedavno proslavio 50. rođendan, utvrdio sam da je sada vrijeme da pokušam nešto novo i drugačije prije nego što se zauvijek povučem iz profesije sa 60 godina. Nadam se da ću se za deset godina penzionisati u Bosni i Hercegovini i posvetiti pažnju plantažama u Ljubiji. Jedva čekam mir koji će mi pružiti život na selu osim ako ne postanem sljedeći premijer u BiH. Dakle, u deset godina koliko sam ostao u sektoru, želim svoju stručnost i iskustvo prenijeti na novu generaciju briljantnih mladih stručnjaka Saudi Aramco. Ljubazno sam dočekan i brzo sam profesionalno i kulturno integrisan. Zbog toga što sam jedan od iskusnijih profesionalaca u novom odjelu ponekad se osjećam malo starim, ali mi je drago što sam okružen glađu mladog duha za znanjem i – “idemo raditi” mentalitetom.”

Navodi da je Aramco spektakularna organizacija koja po veličini i dimenziji prevazilazi sve što je do sada vidio.

“Kao rezultat toga, ovo je odlična prilika za značajne inovacije i optimizaciju onoga što uživam da radim. Štaviše, Saudijska Arabija prolazi kroz izuzetnu tehnološku evoluciju kao država. Bili biste zapanjeni obimom digitalizacije i automatizacije gdje je Evropa još uvijek u dječjim cipelama. Oni rade na nekim od najambicioznijih projekata održivosti na svijetu.”

Saudijska Arabija je nagrađena World Expo 2030. i Svjetskim prvenstvom 2034., što je pretvorilo zemlju u super high-tech elektranu.

Kolonić navodi da se nada da će i bh. zakonodavci ovo zadržati na radaru i početi se pripremati “sada” za učešće na Expro-u 2030. godine, a ne baš te 2030. “Postoje brojni projekti u kojima bosanskohercegovačka preduzeća mogu učestvovati ako ih istinski potražimo. Koliko je mudro spriječiti zemlju s visokim BDP-om da posjeti Bosnu i Hercegovinu? Milioni Saudijaca svake godine odlaze sa svojom porodicom da posjete mjesta poput Turske, Gruzije, Azerbejdžana, Tajlanda, Balija, itd., ali pogodite šta? Ne može BiH za njih uvesti bezvizni ulazak, kao što to mogu sve ove druge zemlje.”