Amerika kupuje afričke minerale, a Kina utjecaj: Kome će pripasti kontinent
Kineski predsjednik Xi Jinping izjavio je 13. oktobra da afrički mineralni resursi pripadaju Africi. Bila je to izjava osmišljena da izazove aplauz. I naišla je na odobravanje na kontinentu na kojem Peking već finansira veliki dio rudarske proizvodnje, prerade i željeznica kojima se bakar i kobalt prevoze do obale.
Ti minerali – sirovine neophodne za elektroenergetske mreže, električna vozila i centre za obradu podataka vještačke inteligencije – predstavljaju najnoviji plijen u rivalstvu SAD i Kine. Način na koji dvije zemlje pokušavaju da dođu do njih mnogo govori o tome kako posluju u inostranstvu.
Decenijama su Sjedinjene Američke Države svoju međunarodnu politiku zasnivale na mekoj moći: stranoj pomoći, trgovinskim povlasticama i privlačnosti same Amerike. Takav pristup bio je jeftin, a omogućavao je lakše uspostavljanje partnerstava koja je bilo teže raskinuti. Pod Donaldom Trumpom, to je ustupilo mjesto više transakcionom pristupu.
Američka Agencija za međunarodni razvoj (USAID) je ukinuta. Trgovinske povlastice za Afriku produžavaju se samo na godinu dana. A politika Washingtona prema Africi uglavnom se svela na obezbjeđivanje minerala neophodnih za savremenu ekonomiju. Kineski pristup, zasnovan na izgradnji infrastrukture, davanju kredita i dugoročnom prisustvu, nije se promijenio. Rezultati se vide u istraživanjima javnog mnjenja. Ugled Kine u Africi ostao je stabilan, dok je ugled Amerike opao. Washington je pokušao da uštedi na pogrešnom mjestu i time napravio mnogo veću štetu.
„Amerika gubi meku moć zato što je USAID prepoznatljiv američki brend“, izjavio je predsjednik Ghane John Mahama za Bloomberg.
Kako je Amerika nekada poslovala
Prije drugog Trumpovog mandata, Afrikanci su imali veoma visoko mišljenje o Americi. U istraživanjima organizacije Afrobarometer, sprovedenim od 2019. do 2021. godine u 34 zemlje, 63 odsto Afrikanaca ocijenilo je uticaj Kine pozitivno, dok je isto mišljenje o Sjedinjenim Američkim Državama imalo 60 odsto ispitanika. Međutim, kada su upitani koja zemlja nudi najbolji model razvoja za njihovu državu, Afrikanci su se opredijelili za SAD prije nego za Kinu, u odnosu 33 prema 22 odsto.
Kina je gradila ono što su Afrikanci mogli da vide. Amerika je nudila nešto manje opipljivo, ali podjednako moćno. To je pomoć koja je omogućavala da zdravstvene ustanove nastave da rade, pristup tržištu koji je podsticao razvoj izvoznih industrija i model upravljanja državom. USAID je samo tokom 2024. potrošio više od 12 milijardi dolara u podsaharskoj Africi. Strana pomoć u cjelini od 2001. iznosila je približno jedan odsto ukupne federalne potrošnje SAD.
Od 2000. godine, na osnovu Zakona o rastu i mogućnostima za Afriku (AGOA), afričke zemlje koje ispunjavaju uslove mogu da izvoze oko 1.800 proizvoda u SAD bez plaćanja carina. To je pomoglo razvoju izvoznih industrija, poput proizvodnje odjeće.
Kako Kina posluje
Kineska filozofija zasniva se na dugoročnom pristupu i podršci države. Izgraditi ono što je afričkim vladama potrebno, obezbijediti finansiranje i prepustiti zemljama domaćinima da upravljaju sobom, bez držanja lekcija. Kina takođe finansira reprezentativne građevinske projekte, dodjeljuje stipendije i svake tri godine organizuje samit sa afričkim liderima. Nakon ukidanja USAID-a, Kina je postala najveći svjetski bilateralni donator razvojne pomoći. To su podaci australijskog instituta Lowy.
Prije svega, Kina je stalno prisutna. Peking izdvaja 1,4 milijarde dolara za obnovu željeznice kroz Tanzaniju i Zambiju, koju su kineski inženjeri prvi put izgradili sedamdesetih godina prošlog vijeka. A kada su američke carine ove godine počele da pogađaju trgovinske partnere, Kina je ukinula carine na uvoz iz 53 afričke zemlje.
Kina, međutim, umije i da vodi veoma čvrste pregovore. Njeni sporazumi često podrazumijevaju razmjenu prava na eksploataciju rudnika za izgradnju puteva i elektrana. Razlika je u tome što su kineski sporazumi dio dugoročnog odnosa. Američki dogovori danas ne nude ništa više od samog posla.
To je relativno skorašnja promjena. Početkom 2025. godine Trumpova administracija počela je da ukida USAID i uvodi carine. AGOA je prestala da važi u septembru te godine. Kongres je obnovio samo do kraja 2026, jer Trump želi da se sporazum izmijeni tako da daje prednost američkim izvoznicima.
Istraživanja javnog mnjenja pratila su ove promjene. Izvještaj Afrobarometera za 2026. pokazuje da 62 odsto Afrikanaca pozitivno ocjenjuje kineski uticaj, u poređenju sa 52 odsto onih koji tako ocjenjuju uticaj SAD. Proljećno istraživanje istraživačkog centra Pew iz 2026. pokazuje sličnu sliku u najvećim afričkim ekonomijama. U Nigeriji 78 odsto ispitanika ima pozitivno mišljenje o Kini, naspram 63 odsto o SAD. U Južnoj Africi 72 odsto smatra Kinu pouzdanim partnerom, dok isto mišljenje o SAD ima 46 odsto ispitanika.
Konkretan primjer:minerali
Razlika između američkog i kineskog pristupa nigdje nije jasnija nego u trci za bakrom i kobaltom, u kojoj dominira Demokratska Republika Kongo (DR Kongo). Samo DR Kongo prošle godine proizveo je oko 73 odsto ukupne svjetske količine kobalta. To je ključni sastojak baterija za električna vozila i avionskih mlaznih motora. Takođe je drugi najveći svjetski proizvođač bakra, odmah iza Čilea, sa udjelom od oko 14 odsto u svjetskoj proizvodnji ovog metala koji se koristi za elektroenergetske mreže i centre za obradu podataka.
Američki odgovor je željeznička pruga poznata kao Koridor Lobito, kojom se ovi minerali prevoze na zapad, do luke na atlantskoj obali Afrike, odakle se upućuju zapadnim kupcima. Projekat je pokrenut kao najznačajnija afrička inicijativa predsjednika Joea Bidena, uz podršku saveznika iz Grupe sedam (G7). To je bio odgovor na kinesku inicijativu „Pojas i put“. Trump, koji je ukinuo veliki dio spoljnopolitičkog programa svog prethodnika u oblasti strane pomoći, zadržao je ovaj projekat. Predložio je dodatno finansiranje u iznosu do milijardu dolara. To dovoljno govori o tome koliko su Washingtonu važni ti minerali.
Ali ugovor nije isto što i partnerstvo. SAD tretiraju Afriku kao ostavu iz koje mogu da uzimaju sirovine, a ne kao partnera. Takav odnos traje samo dok Bijela kuća to želi.
Kineski odgovor je željeznička pruga koja vodi u suprotnom smjeru, prema Indijskom okeanu i dalje ka azijskim kupcima, uz sve ostalo što Peking nudi. Uticaj Kine počiva na dvije stvari. Prva je iskreno povjerenje koje je stekla tokom decenija prisustva i izgradnje infrastrukture. Kina je, osim toga, i glavni kreditor Afrike.
Kina ima sposobnost dugoročnog opstanka. Novi afrički predsjednik nasljeđuje kineske željeznice i kineske kredite, dok novi američki predsjednik može jednim potpisom da poništi obaveze svoje zemlje, što je sudbina USAID-a jasno pokazala.
Argumenti protiv Pekinga
I kineski model ima kritičare u Africi. Čak je i u periodu od 2019. do 2021. godine, 57 odsto Afrikanaca koji su znali za kineske kredite smatralo da su njihove vlade pozajmile previše novca od Kine. Danas sve češće postupaju u skladu sa tim nezadovoljstvom.
Kongo je primorao kineske rudarske partnere da povećaju obećana ulaganja u infrastrukturu sa tri na sedam milijardi dolara. Kinesko kreditiranje afričkog kontinenta palo je na svega desetinu nivoa dostignutog na vrhuncu 2016. godine. Afrikanci ne odbacuju Kinu, ali u pregovorima sve odlučnije nastupaju u odbrani svojih interesa.
To nezadovoljstvo podstiče i najčešću optužbu na račun Pekinga: takozvanu „dužničku zamku“. Prema njoj, Kina daje kredite kako bi, u slučaju da zemlje ne mogu da ih vrate, preuzela njihove luke i elektrane.
To je mit. Istraživači inicijative China Africa Research Initiative pri Univerzitetu Johns Hopkins analizirali su hiljade dokumenata o kineskim kreditima i nisu pronašli dokaze o takvim zaplenama. Stvarni problem je zavisnost. Kada jedan kreditor drži veliki dio duga neke zemlje, ta država ima manje prostora da mu kaže ne.
Utakmica još nije gotova
Ipak, Trumpov transakcioni pristup sve više nailazi na otpor. Taj obrazac nije ograničen samo na Afriku. Istraživanje centra Pew pokazalo je da Kina ima bolji imidž od SAD u većini od 36 zemalja širom svijeta koje su obuhvaćene anketom. To se dogodilo prvi put u dvije decenije sprovođenja ovakvih istraživanja.
Michael Schiffer, koji je tokom Bidenovog mandata rukovodio azijskim odjeljenjem USAID-a, upozorio je početkom 2025., da bi Washington jednog dana mogao da se zaprepasti kada shvati da je Kina postala omiljeni partner zemalja u razvoju.
„U tom trenutku igra će biti završena“, rekao je on.
Međutim, utakmica još nije završena. Sljedeći test dolazi 31. decembra, kada AGOA ponovo ističe. Ako Washington dozvoli da trgovinske povlastice prestanu da važe, Afrikanci će tačno saznati šta ova zemlja želi od njih. Peking će rado ponuditi sve ostalo.
Meka moć nikada nije bila milostinja. Bila je to jeftina polisa osiguranja. Sjedinjene Američke Države su je otkazale upravo u trenutku kada je trka za kritičnim mineralima učinila najvrednijom. SAD i dalje mogu da preispitaju i promijene svoju politiku, ali Kina će nastojati da učvrsti prednost koju je već stekla.
Ken Silverstein, saradnik Forbesa
