Netanyahu Tursku proglasio novim neprijateljem Izraela, sigurnost ili predizborna strategija?

Kako se približavaju parlamentarni izbori u Izraelu, Turska je postala nova meta sve oštrije retorike premijera Benjamina Netanyahua.

Ogroman reklamni pano na glavnoj autocesti u Tel Avivu prikazuje turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana zajedno s iranskim vrhovnim vođom Mojtabom Hameneijem, vođom Hezbollaha Naimom Qassemom i gradonačelnikom New Yorka Zohranom Mamdanijem. Uz njihove fotografije stoji poruka Netanyahuove stranke Likud: „Žele da Netanyahu izgubi. Ne dopustite im da pobijede.“

Samo nekoliko dana kasnije, Turska se našla u središtu novog izraelskog vojnog sukoba.

Izraelski avioni napali su zračnu bazu Abu al Duhur na sjeveru Sirije, a izraelski zvaničnici naveli su da je meta bilo gomilanje turskih vojnih snaga koje Izrael smatra ozbiljnom prijetnjom.

Budući da je do izbora ostalo nešto više od dva mjeseca, vremenska podudarnost između napada i Netanyahuove predizborne poruke otvorila je pitanje u Izraelu i inozemstvu, pokušava li premijer zaista spriječiti stratešku prijetnju ili je dodatno pojačava kako bi ojačao svoju poziciju pred biračima?

Tokom većeg dijela svoje višedecenijske političke karijere Netanyahu se predstavljao kao „gospodin Sigurnost“, političar sposoban da se suoči sa svim prijetnjama s kojima se Izrael suočava. Istovremeno je poznat kao iskusan politički operativac koji je u brojnim krizama uspijevao pronaći način da ojača vlastitu političku poziciju.

Tom Barrack, izaslanik američkog predsjednika Donalda Trumpa za Siriju i ambasador u Turskoj, rijetko je javno kritikovao Izrael zbog napada, nazvavši ga „nepotrebnom eskalacijom“.

U razgovoru s podkasterom Mariom Nawfalom, Barrack je sugerisao da bi napad mogao imati političku pozadinu. Izrazio je „teoriju“ prema kojoj je Izrael „jednostavno pokušao namamiti Tursku“, dodajući da je riječ o „veoma agresivnom potezu“, ali i potezu koji bi „mogao dobro proći uoči izbora“.

Izrael tvrdi da je napad bio neophodan

Izrael, međutim, napad predstavlja kao čisto sigurnosnu i operativnu odluku. Netanyahu i ministar odbrane Israel Katz naveli su da izraelske obavještajne službe ukazuju na pripreme Turske za raspoređivanje vojnih snaga i opreme u jednoj od sirijskih zračnih baza.

Izraelski vojni izvor rekao je za CNN da su Izraelske odbrambene snage prikupile obavještajne podatke o turskim planovima za raspoređivanje osoblja, dronova i sistema protuzračne odbrane na toj lokaciji.

Prema tom izvoru, takvo raspoređivanje moglo bi ograničiti slobodu djelovanja izraelske avijacije u sirijskom zračnom prostoru i promijeniti stratešku ravnotežu u regiji.

Drugi izvor naveo je da su obavještajni podaci podijeljeni s Trumpovom administracijom i sirijskim predsjednikom Ahmedom al Sharaom.

Izrael i Sirija tokom protekle godine vodili su razgovore o smanjenju rizika od direktnog sukoba, a Netanyahu je ranije rekao da je postignut određeni „status quo u sigurnosnim pitanjima“.

U međuvremenu, šef izraelskog Mossada Roman Goffman ponovo se sastao sa sirijskim ministrom vanjskih poslova Asaadom al Shaibanijem u Jordanu, kako bi se pokušale smiriti najnovije tenzije, prema navodima sirijske državne novinske agencije.

Netanyahu Erdogana naziva „antisemitskim tiraninom“

Turska, Sjedinjene Američke Države i pojedini Netanyahuovi politički protivnici, međutim, ukazali su na trenutak u kojem je napad izveden.

Turska je izraelsko objašnjenje odbacila kao „neodrživo“ i optužila Netanyahua da uoči izbora vodi „ekspanzionističku i destabilizirajuću politiku u regiji“.

Ankara je poručila da će nastaviti sarađivati sa sirijskom vladom kako bi se, kako je navedeno, uspostavili mir, stabilnost i prosperitet.

Netanyahu je u međuvremenu dodatno zaoštrio retoriku prema Erdoganu. Njegov ured je u objavi na društvenoj mreži X turskog predsjednika nazvao „antisemitskim tiraninom koji ugnjetava vlastiti narod“.

Sukob između Netanyahua i Erdogana traje godinama, ali je dramatično intenziviran tokom ratova u Gazi, Libanu i Iranu.

Erdogan je Netanyahua nazivao ratnim zločincem i više puta optuživao Izrael za zločine u Gazi, dok je Netanyahu optuživao Erdogana za podršku Hamasu.

Nedavno se Netanyahu usprotivio i prodaji američkih borbenih aviona F 35 Turskoj, upozoravajući na Erdoganove „agresivne ambicije“ u regiji.

Amos Harel, viši sigurnosni analitičar izraelskog lista Haaretz, smatra da su i sigurnosno i političko objašnjenje relevantni.

Prema njegovim riječima, postoje jasni pokazatelji da je Erdoganov odnos prema Izraelu veoma neprijateljski i da Turska poduzima različite vojne poteze u Siriji, od kojih se neki direktno tiču izraelske vojske.

Istovremeno, Harel smatra da Netanyahu vodi novu i agresivniju politiku. On navodi da je jedna od pouka koju je Netanyahu izvukao iz napada Hamasa 7. oktobra 2023. godine potreba da Izrael prvi djeluje na svim frontovima, uz stvaranje sigurnosnih tampon zona duž granica s Gazom, Libanom i Sirijom.

Izraelska vojska nakon pada Assadovog režima 2024. godine zauzela je tampon zonu površine oko 400 kvadratnih kilometara unutar Sirije i od tada je drži pod svojom kontrolom.

Opozicija upozorava na političke posljedice

Politički kontekst najnovijeg sukoba dodatno je pojačao sumnje Netanyahuovih kritičara.

Lider opozicije Yair Lapid podržao je samu vojnu operaciju, ali je kritikovao trijumfalističke izjave izraelskih zvaničnika koje su uslijedile nakon napada.

„Na Bliskom istoku važno je udariti kada je to potrebno. Ali ako ste udarili, šutite“, poručio je Lapid.

Yair Golan, lider ljevičarske Demokratske stranke, operaciju je nazvao „provokativnom i opasnom“.

Bivši premijer Ehud Barak otišao je korak dalje, napisavši na društvenim mrežama da eskalacija „snažno miriše na političku namjeru“ da se u izbore uđe usred niza sigurnosnih kriza koje bi mogle uznemiriti javnost.

Netanyahu i njegov politički blok trenutno zaostaju u anketama, zbog čega njegovi kritičari strahuju da bi nova sigurnosna kriza mogla značajno promijeniti političku atmosferu i omogućiti premijeru da ponovo postavi sigurnost u središte predizborne kampanje.

„Netanyahu je poznat po tome što vjeruje da je sigurnosna kriza krajnja opcija koja bi mogla preokrenuti situaciju i poboljšati njegove šanse za politički opstanak“, rekao je Harel.

Kako Trump istovremeno ograničava izraelski rat protiv Irana i vojne operacije u Gazi i Libanu, Harel smatra da Turska i Sirija sve više postaju potencijalna nova fronta.

„To, u najmanju ruku, izaziva snažnu sumnju da su uključeni i politički razlozi“, zaključio je.