Kako promjena u kineskim potrošačkim navikama spašava amazonske prašume
Kada je Xing Yanling na društvenoj mreži WeChat podijelila utiske o svojoj aprilskoj posjeti brazilskoj Amazoniji, opisala je osjećaj “obuzetosti desetinama hiljada nijansi zelene”. Međutim, Xing nije obična turistkinja. Ona vodi Udruženje mesne industrije Tianjin, grupacije koja kontroliše oko 40% kineskog uvoza govedine iz Brazila. Pod njenim vodstvom, članice udruženja obavezale su se na kupovinu 50.000 metričkih tona certificirane brazilske govedine bez krčenja šuma do kraja godine.
Ovaj potez predstavlja tek 4,5% predviđenog godišnjeg izvoza brazilske govedine u Kinu, ali nosi ogromnu simboličku i ekonomsku težinu. Direktno osporava dugogodišnju pretpostavku brazilskih farmera da Kinu, kao najvećeg svjetskog uvoznika, zanima isključivo cijena. Uvoznici iz Tianjina sada su spremni platiti 10% višu cijenu za meso od prerađivača koji mogu dokazati da njihovi dobavljači nisu povezani sa legalnim ili ilegalnim krčenjem šuma, kao ni sa prisilnim radom.
Kineska vlada sve češće šalje signale o važnosti ekološkog utjecaja trgovine. Od izmjena zakona o šumama 2019. godine do zajedničkih obaveza sa Brazilom o okončanju ilegalne sječe šuma, Peking polako redefinira pravila igre. Andre Vasconcelos, stručnjak iz platforme Trase, ističe da je lanac snabdijevanja govedinom idealan za ovakve akcije jer meso, za razliku od soje, nije apsolutno esencijalna namirnica u kineskoj prehrani, a istovremeno je najviše povezano sa uništavanjem Amazonije, navodi Reuters.
Između ekološke etike i tržišnih barijera
Iako bogatiji sloj kineskih potrošača sve više cijeni sigurnost i porijeklo proizvoda, put do potpune održivosti pun je prepreka. Meso će nositi oznaku “Beef on Track”, koju je razvila brazilska neprofitna organizacija Imaflora. Ovaj sistem nudi četiri nivoa usklađenosti, umirujući kupce ne samo po pitanju ekologije, već i sigurnosti hrane. Xing tvrdi da su kineski potrošači već navikli na QR kodove na jajima koji vode do farme porijekla, te su spremni platiti i dvostruko višu cijenu za takvu transparentnost.
Međutim, širi sektor brazilske mesne industrije reagovao je suzdržano, pa čak i sa negodovanjem. Udruženje izvoznika ABIEC izrazilo je zabrinutost da bi novi zahtjevi mogli postati barijera u ionako ograničenom tržištu. Kina je ove godine uvela uvozne kvote kako bi zaštitila domaću proizvodnju. Očekuje se da će Brazil dostići limit od 1,1 milion tona do kraja sljedećeg mjeseca. Svaki uvoz iznad te kvote podliježe kineskom porezu od 55%, što bi moglo usporiti ambicije udruženja iz Tianjina.
Dodatni problem predstavlja krhki brazilski sistem praćenja porijekla, zasnovan na transportnoj dokumentaciji koju je, prema tvrdnjama tužilaca, lako falsifikovati kroz praksu poznatu kao “pranje stoke”. Ipak, za farmere poput Altaira Burlamaquija, posjeta kineske delegacije donijela je novu nadu. On je delegaciji pokazao svoje stado i ogromni rezervat prašume na svom posjedu, a oni su ga pitali o snu da prodaje meso koje aktivno štiti Amazoniju. Za njega je to tržište sa dodanom vrijednošću koje bi moglo transformirati industriju, s obzirom na to da je segment kineske populacije spreman platiti premiju za “zeleni” proizvod potencijalno veći od cjelokupnog stanovništva Brazila.
U ekonomskom smislu, 50.000 tona govedine po trenutnim tržišnim cijenama predstavlja višemilionske ugovore. Ako se uzme u obzir prosječna cijena govedine, premija od 10% koju Tianjin nudi predstavlja značajna novčana sredstva. Primjera radi, ako bi pošiljka vrijedila 100.000 KM (oko 51.129 eura), uvoznici bi bili spremni platiti dodatnih 10.000 KM (odnosno 5.113 eura) isključivo za potvrdu o održivosti. Da li će ovaj “zeleni” zamah postati standard ili ostati izolovan slučaj, ovisit će o tome koliko će Peking biti spreman balansirati između zaštite domaće proizvodnje i globalnih klimatskih obećanja.
