Masa plastičnog otpada površine države Texas pluta Tihim okeanom

Velika pacifička mrlja smeća predstavlja noćnu moru plastičnog otpada, ali bi mogla biti i dio mnogo većeg, skrivenog problema.

Sitni fragmenti plastike mogu postati lebdeći u zraku i, kada dospiju u atmosferu, mogu imati zabrinjavajući uticaj na globalno zagrijavanje.

U Tihom okeanu, između Havaja i Kalifornije, nalazi se ogromna masa plastičnog otpada, veća od dva Teksasa, odnosno veličine jedne američke savezne države poput Teksasa. Kako se komadi plastike sudaraju, raspadaju se na čestice toliko male da ih vjetar može podići. Kada jednom dospiju u zrak, mogu uticati na klimu na način koji pogađa sve nas, pokazuje novo istraživanje.

Ova mrlja smeća značajan je izvor mikroplastike i nanoplastike u zraku, ali nije jedini. Takve čestice nastaju i na deponijama, uz puteve i trošenjem automobilskih guma.

Naučnici iz Kine i Sjedinjenih Američkih Država proučavali su sastav i ponašanje ovih čestica i zaključili da doprinose globalnom zagrijavanju, prema studiji objavljenoj u časopisu Nature.

Dosadašnja istraživanja mikroplastike uglavnom su se fokusirala na njen uticaj na zdravlje i okoliš, ali ovaj rad otkriva dugo zanemarenu vezu između plastičnog zagađenja i klimatskih promjena, rekao je Hongbo Fu, jedan od autora studije i stručnjak za atmosferu sa Univerziteta Fudan u Šangaju.

Naučnici su analizirali mikroplastiku, obično veličine gumice za olovku ili manju, kao i nanoplastiku koja je višestruko manja od širine ljudske vlasi. Proučavali su njihovu boju, veličinu i hemijski sastav kako bi razumjeli kako djeluju u interakciji sa sunčevom svjetlošću, piše CNN.

Cilj je bio utvrditi da li ove čestice odbijaju sunčevu svjetlost nazad u svemir, što bi imalo efekat hlađenja, ili je apsorbuju i tako doprinose zagrijavanju.

Ranija istraživanja sugerisala su da je uticaj mikroplastike na zagrijavanje zanemariv, ali su često pretpostavljala da su čestice prozirne. Međutim, nova analiza pokazala je širok spektar boja.

Obojena plastika, posebno crvena, žuta, plava i crna, apsorbuje oko 75 puta više svjetlosti nego čista, nepigmentirana plastika. Takve čestice djeluju poput crne majice, upijaju toplotu.

Veličina takođe igra ulogu, iako manju. Što je čestica sitnija, to više sunčeve svjetlosti može apsorbovati. Nanoplastika je mala, ali vrlo snažna, duže ostaje u zraku i za istu masu apsorbuje više svjetlosti nego mikroplastika.

Naučnici su otkrili i da se efekat zagrijavanja mijenja tokom vremena. U laboratoriji su simulirali starenje plastike pomoću ultraljubičastog svjetla i primijetili da bijele čestice žute i tako upijaju više svjetlosti, dok crvene ponekad izblijede i počnu više odbijati svjetlost.

Većina čestica je tamna, bilo da su takve od početka ili potamne tokom boravka u atmosferi, što znači da ukupni efekat ide ka zagrijavanju, rekao je Drew Shindell, profesor sa Univerziteta Duke i jedan od autora studije.

Uticaj na globalnom nivou možda je manji, ali nije beznačajan. Mikroplastika i nanoplastika stvaraju oko 16 posto efekta zagrijavanja u odnosu na crni ugljenik, odnosno čađ, koji je snažan zagađivač u zraku.

U dijelovima okeana gdje se plastika zadržava u vrtložnim strujama, poput ove pacifičke mrlje, efekat zagrijavanja može biti još izraženiji i čak nadmašiti uticaj čađi.

Stručnjaci kažu da su rezultati zanimljivi i nadograđuju ranija istraživanja, ali imaju i određena ograničenja.

Novo u ovoj studiji su precizniji podaci, rekao je Zamin Kanji iz ETH Zürich, koji nije učestvovao u istraživanju. Studija detaljno kvantifikuje veličinu i boju plastike i njihov uticaj na sunčevu svjetlost.

Ipak, činjenica da mikroplastika doprinosi zagrijavanju nije nova, jer je slično pokazalo istraživanje iz 2021. godine, ali se sada procjenjuje da je taj uticaj veći.

Potpuna slika neće biti jasna dok ne budemo imali preciznije podatke o količini plastike u atmosferi, što će zahtijevati dugotrajna istraživanja.

Prema Natalie Mahowald sa Univerziteta Cornell, trenutni nivo mikroplastike ima vrlo mali uticaj na klimu, ali bi se to moglo promijeniti ako se količina znatno poveća. Ona ističe da su najveće nepoznanice i dalje vezane za uticaj na ljudsko zdravlje.

Autori studije naglašavaju da je izuzetno teško tačno izmjeriti količinu plastike u zraku, ali su sigurni da je njen ukupni efekat zagrijavanje, te smatraju da klimatski modeli ubuduće moraju uzeti u obzir i ovaj faktor.