Od novinarke CNN-a, koncerata Stinga, Merlina do osnivačice uspješne PR agencije, evo zašto je Una Bejtović istinska “Zvijezda godine”

“Legenda kaže da smo prosjek pet ljudi s kojima najviše provodimo vremena – stoga, okružite se onima koji su vam podrška i vjeruju u vas i koje možete pitati za savjet. Be the light in others’ heart” počinje Una svoju priču za FORBES BiH.

Već tri decenije, Unu Bejtović poznajemo kao javnu ličnost, danas kao vlasnicu agencije Bejtovic Communications. Njeno iskustvo u javnom životu počinje s ljubavlju prema radiju i televiziji, a potom kreće u PR i marketing vode. Nakon skoro pet godina kao freelance konsultantica, te nagrade PRO.PR Award za izvrsnost i doprinos struci odnosa s javnošću, odlučila je da osnuje vlastitu agenciju koja već deset godina uspješno posluje, a sarađivala je sa više od 100 klijenata. Jedan od tih klijenata je i Sting, Bejtović Communications bila PR agencija prošlogodišnjeg koncerta ove slavne zvijezde u Sarajevu.

U bogatoj karijeri bilježi i iskustvo novinarke “Breaking News” priče na CNN International Desku u Atlanti. Od 2009. posebno je emotivno vezana za Internacionalni teatarski festival MESS za čije je komunikacije odgovorna i svake godine se raduje njegovom novom izdanju. Unu poznajemo kao najpoznatiju moderatoricu u zemlji.

“2,500 riječi je previše za Forbes članak?”

Ovo pitanje je Una postavila kada je poslala svoju priču na osnovu nekoliko pitanja koje je dobila iz naše redakcije. “Raspiši se”, rekli smo joj. I raspisala je se. No ni 5,000 riječi ne bi bilo dovoljno opisati Unu Bejtović.

Rođena je u Sarajevu, 1977. gdje je završila Drugu gimnaziju, Filozofski fakultet na odsjeku Književnost naroda BiH i bosanski jezik, te magistrirala na Centru za interdisciplinarne postdiplomske studije Demokratiju i ljudska prava u jugoistočnoj Evropi sa temom “Politički režimi i mediji – mediji između govora mržnje i EU standarda – studija slučaja Republike Hrvatske”. Trenutno je na doktorskom studiju „Global Studies“ na Centru za interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu.

Ove godine je Una nagrađena posebnim priznanjem “Zvijezda godine” koju dodjeljuje Woman.Comm za svoj izniman doprinos komunikacijskoj industriji. Pored ove nagrade dobitnica je i nagradu PR Star, priznanja za uspješno eksterno komuniciranje korporativnih vrijednosti kompanije/brenda.

Čitajte intervju Une Bejtović za FORBES Bosna i Hercegovina, njenim riječima, potpuno otvoreno, principijelno i bez suzdržavanja.

“Da nije bilo rata, bila bih balerina”

Kad me pitaju kakvo mi je bilo djetinjstvo kažem – moj tata je bio Djeda Mraz i Duško Dugouško, pa šta vi mislite? Također, mama mi je plaćala da šutim da može na miru popiti kafu s komšinicom a ja sam taj talent unovčila, pa me sad plaćaju da govorim. Mikrofon, scena, javni govor dio su mog života od vrtića kada sam prozivala djecu na mikrofon da su roditelji došli po njih.

U drugom i trećem osnovne sam išla na lektorske vježbe, kroz cijelu osnovnu školu se takmičila u recitovanju i pobijedila na republičkom takmičenju. Sve to me pripremilo za početak karijere na radiju, u opkoljenom Sarajevu, prije tačno trideset godina u decembru 1993. Inače, završila sam i Nižu muzičku školu na odsjeku klasičnog baleta koji me potpuno definisao u smislu vojne discipline i preciznosti u pristupu projektima koje radim. I danas često pomislim da nije rata – bila bih balerina, ali Bog je očito imao drugi plan za mene.

Profesionalni put, od ideje do biznisa

Vrlo rano sam shvatila da moram ovladati mnogim vještinama i znanjima ako želim biti u poziciji da budem tražena zbog svojih kompetencija. Zato sam neumorno sakupljala iskustva, isprobavale razne formate i slijedila unutarnji osjećaj šta u tom trenutku želim raditi. Važno mi je bilo da posao angažira sve moje kapacitete i da osjećam da unosim i neku ličnu notu i novu vrijednost, da kroz ono što radim rastem i razvijam se i kao osoba i da sam okružena ljudima od kojih mogu nešto da učim.

Nakon nekoliko poslova u raznim sektorima, odlučila sam se da budem freelancerica i tad sam sebi rekla – sad ćeš barem osam sati dnevno raditi ono što voliš i po čemu te poznaju pa da vidimo dokle ćeš stići. Nakon četiri i po godine i prve nagrade za PR (PRO.PR Award za doprinos razvoju odnosa s javnošću u BiH 2013) odlučila sam se registrirati agenciju koja ovih dana puni deset godina uspješnog rada sa preko stotinu klijenata. Slijedila sam srce, ali se i opremila znanjem, trudom i vanrednim fokusom na izvrsnost.

Kvalitet košta, tu nema dileme

Kada klijenti ne razumiju suštinu našeg posla i očekuju nemoguće. Ranije mi je teško padalo kad ne prihvate ideje za koje znate da će im pomoći ali nisu spremni na određeni iskorak. Također, potrebno je i vrijeme i iskustvo da bez problema kažete cijenu svojih usluga i kad se podcjenjuje nečiji rad i znanje, pa vam kažu da ste skupi. Takvima kažem „I Mercedes je – ali se niko ne žali!“. Ali, onda ste dužni da isporučite uslugu na tom nivou, a sad već mogu reći da je toj moj profesionalni pečat – quest for excellence.

Sretna sam kad pravim promjenu na bolje. I kad mogu organizirati svoj život kako želim. Inspirativni poslovi koje uspješno završim, treninzi javnog nastupa kroz koje osnažim druge, kad svoj glas i vještine stavim u službu onih tema i organizacija i projekata koji nisu vidljivi u ovom društvu.

Zvijezda godine Women.Comm

U godini kad obilježavam jubilej od trideset godina u medijima i odnosima s javnošću, a agencija puni deset godina uspješnog rada, nagrade Special Star of the Year Women.Comm konferencije i PR Star of the Year došle su u pravom trenutku kao kruna tog cjelokupnog rada. Posebno mi znače jer su došle od kolegica iz struke, a posebno su me usrećile reakcije mnogih kada su rekli da sam to zaslužila. Ipak, želim zadržati jednu prizemljenu perspektivu i razumijevam to sve kao blagoslov i obavezu da budem primjer onima koji dolaze i da trag koji ostavljam bude trag integriteta i dobrote, jer se na kraju samo pamti jesmo li bili dobri ljudi.

Moderiranje je “moja stvar”

Moderiranje – it's my thing! Vanredno se pripremam, želim da razumijem sve segmente teme u fokusu, zbog čega sam naučila mnogo o različitim oblastima. Ali, samo tako pripremljena mogu imati tu veliku dozu spontanosti, zabave i svijesti šta su ključne poruke. I da, nemilosrdna sam po pitanju vremena koje govornici/e imaju za izlaganja jer moderator/ica je onaj/ona koji drži konce eventa u svojim rukama i daje mu konačni pečat. Prezabavno je, prezahtjevno i veliko je zadovoljstvo kad znate da ste vještinama doprinijeli da diskusija i događaj budu kvalitetni i da su ostvarili svoj cilj.

„I Mercedes je skup – ali se niko ne žali!“ – Una Bejtović

Našalim se i kažem da sam za ovih trideset godina moderirala događaje svih formata koje možete i ne možete zamisliti. Radio, televizija, live programi, rock i pop koncerti, turneje sa narodnjacima, konferencije, panel diskusije, press konferencije, svečana otvaranja i svečana zatvaranja, komemoracije, gala večeri, a uvijek posebno pamtim prvi koncert Dine Merlina poslije rata, u Skenderiji u septembru 1996. sa nepunih 19 i prvo Koševo pred 70 hiljada ljudi sa svojih 23 godinice. To su iskustva koja se ne zaboravljaju. Nadam se da ću uskoro završiti knjigu o moderiranju, vještini koja je često podcijenjena pa su nekad davno znali klijenti reći „ali, tebi je to nekoliko najava.“ Njima onda kažem – pa dobro, onda to uradite Vi.

Griješiti je ljudski

Nisam baš imala padova u svojoj karijeri, nekako je uvijek išla kontinuiranom uzlaznom putanjom. Izazovi koji su došli bili su rezultat vanrednih privatnih okolnosti zbog kojih jedno vrijeme nisam mogla imati nikakav fokus na svoj posao što se u konačnici odrazilo na poslovanje i dovelo me u nezavidan položaj. Griješiti možemo jer smo ljudi, puno je važnije šta uradimo poslije. Da li preuzmemo odgovornost, izvinimo se onima prema kojima smo pogriješili, ponudimo rješenje za izlaz iz neke situacije. To je potpuno normalno. Za nastavak svake borbe nam je potreban odgovor na pitanje – zašto ovo sve radim? Šta me pokreće? Kad nađete odgovor u sebi, možete se svaki put podići kao feniks iz pepela.

Kako je nastala Bejtovic Communications

Tokom freelancing perioda sam shvatila da sam potrošila taj koncept rada od kuće, u pidžami i trenerci i da posao moram učiniti održivim i kad se razbolim. Shvatila sam da moram pred sebe postaviti novi izazov i tako se rodila agencija. Također, vremenom sam postala svjesna da klijenti puno više vole raditi sa nekim ko ima ID i PDV broj i koga mogu platiti preko računa nego se baviti ugovorima o djelu i slično. To ipak daje neku vrstu ozbiljnosti onome što radite. I onda se tako pustite niz taj roller-coaster i radite kako biste održali mašinu u pogonu.

Imala sam sreću da sam bila okružena prije svega roditeljima koji su mi čitav život pružali podršku, posebno mamom koja je i sama bila poduzetnica. Također, među mojim bliskim prijateljicama je i jedna advokatica, poduzetnice i to je ono okruženje koje vam daje snagu i krila i ubjeđuje vas da vi to možete i da će sve biti u redu. Legenda kaže da smo prosjek pet ljudi s kojima najviše provodimo vremena – stoga, okružite se onima koji su vam podrška i vjeruju u vas i koje možete pitati za savjet.

Žene ne sklapaju poslove u kafanama

Održala sam TEDx govor „Do we need gender labeling in entrepreneurship?“ u kojem sam naglasila da na nivou svakodnevnice žene i muškarci imaju iste obaveze i brige u vođenju svojih biznisa. Međutim, žene se suočavaju sa brojnim stereotipima prilikom pokretanja svojih firmi. Dobivaju manje novca na početku, imaju manje podrške od kolega i partnera, ni same ne vjeruju da su sposobne i na Balkanu najvažnije – ne sklapaju poslove u kafanama. Biti poduzetnica (a u BiH svaki 4. biznis vodi žena) u BiH ne znači biti jednaka nego preopterećena jer ih kod kuće čeka 7 sati neplaćenog rada iz sfere ekonomije brige.

Hrabrost da izađete iz zone komfora i slijedite svoje snove, odlučnost da provodite ideje u djela, odgovornost prema klijentima, partnerima, kolegama, znanje iz oblasti menadžmenta, finansija i emocionalna i socijalna inteligencija da razumijete ljude i prepoznate na koji način graditi odnose koji su trajni. Naravno, da ste stručnjakinja u svom poslu je polazna osnova.

Komunikacije su „ženski“ posao jer mi upravo znamo s ljudima, gradimo odnose, bolje razumijemo, više slušamo i fokusirane smo na ono što je klijentu potrebno, dok su muškarci više fokusirani na kompetitivni aspekt i da se uvijek nešto dokazuju. Mi kaskamo i za regijom a pogotovo svijetom po kvaliteti kampanja, po budžetima koji se izdvajaju za kontinuiranu komunikaciju sa ciljnim javnostima, za produkciju velikih evenata i to je naš kontinuirani izazov da te sve granice uvijek pomjeramo. Industrija se mijenja, nove generacije i tehnologije dolaze i nužno je biti spreman na promjene i na usvajanje novih vještina i znanja jer jedino tako možemo ići u korak sa trendovima.

Za poduzetnicu je važno kakvog partnera ima pored sebe. Kad vodite vlastiti biznis, teško je tu biti u balansu, ali je onda važno svaki slobodan trenutak posvetiti kako sebi, tako i najbližima kako biste napunili baterije ali i uživali u plodovima napornog rada.

Ne može AI zamijeniti čovjeka

Vjerujem da je važno ne izgubiti sebe i ono svoje „zašto“. Shvatiti da teški periodi prođu i da nema odustajanja. Da je delegiranje ključ uspjeha i da ne morate sve sami „jer ćete to vi najbolje“. Vaše je da radite samo ono u čemu vas ne mogu zamijeniti, a za sve ostalo postavite procedure i standarde. I na kraju, nekad je i vaš optimum sasvim dovoljan. Ne morate davati uvijek više da biste dokazali svoj kvalitet.

U ovoj industriji teško je automatizirati i digitalizirati procese i proizvode. Ne može AI napisati saopćenje, osmisliti kampanju, kontaktirati s medijima i klijentima, napraviti event, moderirati event. U organizacijskom smislu možete se koristiti tehnologijom da jednostavnije pratite procese, razmjenjujete informacije, ali ljudski faktor je, po mom mišljenju, nezamjenjiv.

U mom timu mi je važno da se zaposleni osjećaju poštovano, nagrađeno, da je radna atmosfera opuštena i da osjećaju da imaju priliku za rast. Ali isto tako – ništa ne govorim dva puta i insistiram na detaljima i preciznosti. Postoji standard koji se mora ispuniti, a onda se možemo zabavljati.

Društveno-odogovorno poslovanje

Nedavno sam sebe okarakterizirala kao aktivisticu za ljudska prava u tijelu poduzetnice. Magistrirala sam demokratiju i ljudska prava, sve što radim mora imati dimenziju društveno odgovornog poslovanja, makar to bilo samo davanje pažnje temi koja je inače zanemarena. Kao na primjer dugogodišnja saradnja sa organizacijom TRIAL koja se bavi zaštitom ljudskih prava žena koje su preživjele ratno seksualno nasilje. Za takve projekte uvijek imamo vremena i u okviru raspoloživog budžeta se trudimo da uradimo maksimum jer nam je to važno. Nebrojene su radionice i predavanja koje sam održala pro bono, kao npr. početkom covida za poduzetnice kojima je trebalo unaprjeđenje komunikacijskih vještina da promoviraju svoje male biznise, za studente na fakultetima i slično. Podijeliti znanje s drugima i na taj način ih osnažiti i pomoći da promijene svoje živote na bolje dio je moje životne misije.

Svjetska pozornica

Još uvijek radim na sebi, želim intenzivirati rad na treninzima javnog nastupa i prezentacijskih vještina, i ostalim vještinama koje sam formatirala u svoj masterclass. Premalo se novca ulaže u ove vještine i prijeko su potrebne liderima, direktorima, ljudima na odgovornim pozicijama, a posebno ženama koje je potrebno dodatno ohrabriti da zauzmu mjesto u društvu koje im pripada. Vidljivije mogu biti samo ako se ohrabre da javno istupaju, a to je prevažan segment u procesu postizanja rodne ravnopravnosti. Želim neke velike projekte na kojima možemo posvećeno raditi i pratiti ih od početka do kraja, kontinuirano, da u bliskoj saradnji s klijentom nalazimo najbolja i najefikasnija rješenja i kroz to rastemo zajedno.

Također, nakon nedavnog moderiranja business konferencije HUB2Connect u Dubaiju, nadam se da ću kao moderatorica izaći na međunarodnu scenu i već imam neke ponude za to.

Nadam se i da ćemo početkom 2024. napraviti party da proslavimo ovih deset godina sa svim sjajnim ljudima koji su dio našeg uspjeha.

Konkurencija u PR svijetu

Zaista ne razmišljam o konkurenciji. Cijeli život sam pravila iskorake zbog kojih sam bila okarakterizirana kao ona koja se mnogo štošta usudila. Pa 2009. kad je bila recesija ja sam napustila stalni posao u agenciji i otišla u freelancing koji je tad bio mnogima nepoznat. Na vrhuncu TV popularnosti, poslije magistarskog potpuno sam promijenila sektor. Sa 16 sam bila radijska zvijezda sa prepoznatljivim glasom koji i dan danas ljudi pamte iako mi lik ne prepoznaju. Vjerujem da su profesionalan pristup poslu, uspješni projekti, zadovoljni klijenti – najbolja preporuka. Cijeli život meni poslovi dolaze, ja ih ne tražim. Dok radimo jedan stiže upit za drugi. U takvoj dinamici, uopšte ne razmišljate imate li konkurenciju i šta oni rade.

Kako je detalj iz privatnog života oblikovao Uninu karijeru

Malo je poznato da sam imala tetku, tatinu sestru, koja je bila osoba s teškoćama u razvoju, sa kojom sam živjela deset godina i o kojoj sam brinula do njenog kraja. Takva životna iskustva vas formiraju i odrastate sa sviješću da postoje oni najranjiviji u našem društvu i da za njih se moraju tražiti sistemska rješenja podrške. Jer, poznato je da se stepen razvoja jednog društva mjeri po tome kako se to društvo odnosi prema najranjivijim kategorijama. Radili smo i takve kampanje, recimo sa savezom SUMERO a posebno kroz Festival MESS, koji je moj zaštitni znak i najveća profesionalna ljubav već 15 godina kontinuirano se bavimo temom inkluzije – od Malog MESS-a do predstava u kojima su igrale osobe s teškoćama ili su se bavile tom tematikom.

Duboko vjerujem da se komunikacijom te teme dodatno stavljaju u fokus i da neki ljudi tek tada mogu shvatiti šta znači život kao takva osoba ili kao roditelj takve djece. Po recentnoj studiji pola brakova se raspadne kad se utvrdi da dijete ima neki vid teškoće, a žene tada postaju socijalni slučajevi jer niti mogu naplatiti alimentaciju koju muževi u ovoj zemlji ne plaćaju skoro po pravilu, ne mogu više ni raditi jer se moraju brinuti o djetetu, a od čega da plate i troškove života plus sve dodatne asistente i ljude koji su uključeni u taj krug podrške!?

Duhovnost, zahvalnosti i poniznost

O sebi naučite brinuti nakon barem jednog burnouta kroz koji sam prolazila ove godine. Kad vam strada zdravlje počnete nalaziti vrijeme za sebe, za svoja zadovoljstva, kad shvatite da mnogo toga možete i trebate prepustiti drugima i da svijet neće propasti. Još uvijek radim na tome da se posvetim fizičkoj aktivnosti i zdravoj ishrani, ali nadam se da će i to uskoro doći na red. Pored vremena sa porodicom i bliskim prijateljicama, smatram da je odlazak na masažu nužan kad živite ovakav život, a putovanja su uvijek lijek za dušu. Duhovnost ima posebnu i rekla bih ključnu ulogu u mom životu i energija i snaga koju dobivam iz svakodnevnih obreda me bukvalno drže na životu i čuvaju mi zdrav razum i životnu perspektivu zahvalnosti i poniznosti.

No, kao kontrapunkt tržišnom poslovanju završavam prvu godinu doktorskog studija Global Studies na Centru za interdisciplinarne studije u Sarajevu i nadam se da će jednog dana haotičnu poduzetničku svakodnevnicu zamijeniti dinamična akademska karijera i život sa više slobodnog vremena za sva sitna života zadovoljstva. No, dotad nastavljam punom parom!