Energetska stručnjakinja iz BiH u jednom od najambicioznijih urbanih projekata svijeta
Energetska stručnjakinja Jasenka Hot duže od dvije decenije živi i radi u Švedskoj. Formalno obrazovanje i znanje u struci stekla je u rodnoj Bosni i Hercegovini gdje je završila i Mašinski fakultet, a danas radi kao energetski ekspert i revident za grad Stockholm na prestižnom urbanom projektu Stockholm Royal Seaport, jednom od najambicioznijih razvojnih poduhvata na svijetu, poznatom po klimatskoj neutralnosti, integraciji obnovljivih izvora energije i vrhunskim standardima održive gradnje.
Ovaj projekat ukupne investicije 2,2 milijarde eura, koji se prostire na 236 hektara, transformira nekadašnje industrijsko i lučko područje švedske prijestolnice, u moderan, ekološki održiv gradski kvart.
Prvi građevinski radovi počeli su 2011. godine, na prvih 670 stambenih jedinica u sjeverozapadnom okrugu Hjorthagen. Njegov sastavni dio su i škole, predškolske ustanove i parkovi, a važan dio zauzima i javni prevoz kojeg čine metro, autobusi na biogas i elektrohibridni autobusi, te prigradski brod, dok je 1% investicija namijenjeno umjetnosti.
Projekat nagrađen u Parizu
Kako se navodi na zvaničnoj stranici grada, cilj projekta je izgradnja 12.000 novih domova i 35.000 radnih mjesta, te da do 2030. godine postane zona bez fosilnih goriva, u skladu sa vizijom Stockholma da do 2040. godine cijeli grad postane klimatski pozitivan.
Jasenka za Forbes BiH pojašnjava kako je projekat na Klimatskoj konferenciji u Parizu nagrađen za jedan od najambicioznijih ekološki osviještenih urbanih projekata u to vrijeme, što je dalo dodatni podstrek gradu da ga nastavi razvijati još ambicioznije, postavljajući istovremeno visoke globalne standarde u oblasti održivog urbanog razvoja.
„Održivost u ovom projektu ne podrazumijeva samo energetsku efikasnost, iako energija predstavlja jedan od ključnih i najznačajnijih aspekata, već se posmatra kao cjelovit sistem međusobno povezanih faktora i sektora. Jednako se vodi računa o zelenim površinama, transportu, upravljanju oborinskim vodama, materijalima i ukupnom klimatskom utjecaju, uključujući CO₂ emisije svih materijala korištenih u četvrti” kaže Jasenka.
Zajednički rad
Ova gradska četvrt je kompaktna i stara, smještena blizu mora, sa postojećim zgradama poput Gazverket-a, koje pri renoviranju i promjeni funkcije moraju zadovoljavati visoke standarde.
“Kao revidenti, pratimo i kontroliramo sve ove oblasti”, govori ona.
Ukoliko bi se sumirale lekcije iz projekta za gradove koji tek započinju proces energetske tranzicije, onda je to uspostavljanje jasnih normi i pravila i u procesu planiranja i izgradnje, naglašava naša sagovornica.
„U zgradarstvu, u kojem sam ja, postavljaju se konkretni standardi i kriteriji, od prve faze projektovanja, čak do volumena zgrada, kako bi one bile što održivije, zelene površine, biološke raznolikosti. Svi ti parametri se postave na svoja mjesta, a ključna riječ u tom procesu je kooperacija“, kaže Jasenka.
A to znači dodaje ona, zajedno svi, od arhitekata i urbanista, koji su uključeni već od trenutka kada se povuče prva linija na projektu, do stručnjaka koji prate i mjere sve parametre tokom realizacije.
Šta znači dobra zelena zgrada? To mora biti zgrada sa dobrim omotačem i boljom izolacijom. Najjednostavnije, zgrada mora biti kao termos, ne smije propuštati toplinu, a gubitak toplote mora biti minimalan, Jasenka Hot za Forbes BiH.
Godišnji izvještaj
„Moja uloga, recimo od 2012. godine, je konkretno kao revident. Pratim kompletnu energetsku potrebu za taj kvart i zgradarstvo u svim fazama projekta. Dakle, prati se ne samo na papiru, nego se rade energetski proračuni i prati svaka cifra koliko odgovara projektnim parametrima i računima, i gleda se gdje je greška, u kojem dijelu projekta i učimo iz toga“, pojašnjava ona dodajući: „To je proces, nije odmah sve bilo savršeno, ali je svima nama, od naručioca do nas koji radimo, dalo iskustvo. I svaki naredni kvart učio je od prethodnog. Također, dijeli se znanje i svake godine radimo sustainability raport (izvještaj održivosti). Sve te oblasti pokazuju kako izgleda energetski sektor u toj četvrti i ti podaci su javni, svi građani mogu to pročitati i vidjeti šta se radi. To je novac od grada, od poreza i građani žele povratne informacije kako je utrošen“, kaže Jasenka.
Koncept energetski efikasnih kuća na našim prostorima još uvijek je tema o kojoj se uglavnom govori, dok su one sve zastupljenije u razvijenim zemljama. Njemačka, Austrija, Švedska i Norveška prednjače u gradnji pasivnih, nultih i plus energetskih kuća.
Osnova svih ovih kuća, pojašnjava Jasenka, proizlazi iz poznatog Kyoto protokola, donesenog 1997. godine, gdje se gradnja, najjednostavnije rečeno zasniva na: napraviti dobru zgradu.
„Šta znači dobra zelena zgrada? To mora biti zgrada sa dobrim omotačem, sa boljim koeficijentom provodljivosti nego prije, znači, sa više izolacije. Najjednostavnije, zgrada mora biti kao termos, ne smije propuštati toplinu, a gubitak toplote mora biti minimalan“, govori naša sagovornica.
Druga ljestvica u piramidi je, pojašnjava nam, smanjenje električne energije.
Srce kuća
„Električna energija se troši samo za aparate i druge uređaje koji ne mogu raditi na neku drugu energiju. Zagrijavati se definitivno ne trebamo električnom energijom. Također, treba gledati pasivna rješenja; kako da se postave prozori, to je jedna cijela nauka.Ne smije biti propuštanja kroz okvire, treba biti kvalitetno staklo…“
Srce svih ovih kuća je, napominje ona, ventilacioni sistem sa rekuperatorom za izmjenjivanje toplote, čime se minimiziraju gubici energije.
Mali dio topline koji treba dovesti može se dopuniti preko ventilacije ili minimalnog grijanja. Sve unutar kuće, uključujući kompjuter i rasvjetu, daje energiju, dok kvalitetna izolacija maksimalno zadržava toplinu“, kaže ona.
Pasivna kuća se, navodi Jasenka, gradi po principu 10 W zagrijavanja po kvadratnom metru, što znači izuzetno malu potrošnju energije. Plus kuće idu korak dalje te proizvode više energije nego što troše, najčešće putem solarnih kolektora na krovu. Da bi to bilo moguće, ukupna potrošnja energije unutar kuće mora biti minimalna. Standardi EU za kuće gotovo nulte energije (Nearly Zero Energy Buildings) postavljeni su kao smjernica, nisu apsolutno nulte, jer to je kaže, nemoguće, ali omogućavaju da se kuća označi kao plus kuća kada proizvodi više nego što troši.
Jasenkina uloga u projektu Stockholm Royal Seaport je detaljna analiza projektnih rješenja, kontrola rezultata potrebne energije i osiguravanje usklađenosti sa najvišim standardima energetske efikasnosti.
Nije ni cijela Njemačka niskoenergetske gradnje
Koliko su ovakve kuće priuštive široj populaciji? Naša sagovornica ističe da, ako se na njih gleda kao na investiciju, potrebno je uložiti nešto više u kvalitetnu izolaciju, bolje prozore i samu gradnju.
„Kada se ta investicija isplati, rezultat su komforne i dugoročno održive zgrade“, govori ona.
Da li će ovakva gradnja postati imperativ u budućnosti ili tek izbor svakog ko se odlučuje na gradnju, zavisit će od zakona, kaže bh. stručnjakinja.
„Grad Stockholm nije kao cijela Švedska, da se razumijemo, pasivne kuće se grade u Njemačkoj, ali ne znači da je cijela Njemačka niskoenergetske gradnje. Ne može se očekivati da će brzo takvi standardi biti primijenjeni svugdje u svijetu. Trebat će neko vrijeme. Ipak, znanje, proizvodi i komponente već postoje, nema potrebe da se ‘izmišlja topla voda’. Ako igdje, onda u novogradnji, ključan je državni regulacioni sistem, građevinska dozvola se neće dobiti ako na energetskom proračunu pokažete da to nije prema utvrđenim standardima“, pojašnjava Jasenka.
Stroži zakoni gradnje i bolje kontrole
Švedska, napominje ona, ima prilično ambiciozne standarde, ali nisu to još uvijek niskoenergetski standardi koji se primjenjuju u cijeloj zemlji.
U praksi, ovakvi projekti realizuju se sporadično, glavni grad, koji ima dovoljno sredstava, pokrenuo je testne projekte. Postoje, kaže ona, i mnogi dijelovi grada, gdje je za gradnju na gradskom zemljištu, obavezno poštivanje niskoenergetskih standarda.
Ako bi se davao savjet Sarajevu, u vezi gradnje, fokus bi trebao biti na strožim zakonima gradnje, od toga sve počinje, kaže Jasenka. „Moguće je testirati nove standarde u određenim kvartovima, probati, pa pratiti investicije i mjeriti koliko veća ulaganja doprinose kvalitetnijim zgradama. Kada se ti podaci validiraju, primjena novih pravila postaje znatno lakša. Dakle, zakoni i bolje kontrole. Kako u Sarajevu tako i svugdje“, kaže Jasenka na kraju razgovora.
Kompletan video intervju za Forbes Magazin
