Namjenska industrija BiH u krizi: Srbija zatvorila ventil, Igman u rasulu
Jedna od ključnih kompanija bh. namjenske industrije suočava se s najvećom krizom u posljednjoj deceniji. Zbog obustave izvoza baruta iz Srbije, Igman iz Konjica prisiljen je dio svojih radnika poslati na prinudne odmore, a proizvodne linije djelimično su zaustavljene.
Pad tržišne vrijednosti, gubitak od 20 miliona KM i neizvjesna budućnost – upozorenje je koje dolazi iz srca domaće odbrambene industrije.
Vijest o problemima u Igmanu odjeknula je poput eksplozije. Samo 24 sata nakon objave o obustavi dijela proizvodnje, vrijednost dionica kompanije pala je za čak 15 miliona maraka. Kriza je izazvana zabranom izvoza baruta iz Srbije, koji je ključna sirovina za konjičku fabriku.
Uprava kompanije zasad šuti. Premijer Federacije BiH, Nermin Nikšić, pokušava smiriti situaciju, ali priznaje da problemi postoje:
“Nisu svi radnici na prinudnom odmoru. Radi se ono što se može bez baruta. Ovo djeluje više kao regionalno zatezanje. Ne bih volio da uđemo u fazu uzajamnih blokada – to nikome ne treba”, rekao je Nikšić.
No, stručnjaci tvrde – alternative nisu ni blizu.
Hamza Višća, sigurnosni ekspert, upozorava na višeslojni problem.
“Barut koji dolazi iz Srbije specifičan je za proizvodnju u Igmanu. Promjena dobavljača znači kompletno redizajniranje procesa. Balistička ispitivanja traju mjesecima. Osim toga, EU već ima ogromne narudžbe – teško ćemo doći na red.”
Dodatan problem: evropsko tržište već pati od nestašice. Evropa je najavila investiranje čak 800 milijardi eura u oružje i municiju. Za male vanjske kupce – prostora gotovo da nema.
Zavisnost od jednog dobavljača – strateški promašaj
Igman se godinama oslanjao isključivo na Barutanu Lučani u Srbiji. S obzirom na sve veće pritiske na Srbiju zbog izvoza oružja u krizna žarišta poput Izraela i Ukrajine, Beograd se odlučio za restrikcije. Posljedice toga sada pogađaju i BiH.
Ovo baca svjetlo na još jedan strateški problem – nepostojanje domaće proizvodnje baruta, ali i izostanak zajedničke strategije razvoja namjenske industrije u BiH. Entiteti djeluju odvojeno, bez koordinacije i dugoročnog plana.
Ministar odbrane BiH, Zukan Helez, već ranije je upozoravao na potrebu rezerve.
“Pitao sam ih – imate li plan B? Nisu imali. Sada su, pod pritiskom, počeli ulaganja u domaću barutanu. Ali to nije rješenje koje može doći sutra.”
Helez navodi da je u toku investicija od nekoliko miliona KM u domaću proizvodnju baruta. Ipak, taj projekat je u povojima, a problem Igmana – hitan.
Šira slika: Gubitak, otkazi, posljedice
Prema podacima portala Biznisinfo, Igman je već u prvih šest mjeseci ove godine zabilježio gubitak od 20 miliona maraka, a kriza s barutom mogla bi ga dodatno produbiti. Kompanija zapošljava oko 1.300 radnika i od izuzetne je važnosti za Konjic i regiju.
Oni koji su trenutno na prinudnim odmorima – nisu dio političkih pregovora, već realnost privrede u zastoju. Dok čekaju rješenje, pitanje koje ostaje jeste: kako je ovakva ovisnost mogla postati temelj jedne od ključnih industrija u zemlji?
Kriza u Igmanu nije samo problem jedne fabrike. To je simptom sistemske nebrige, strateške kratkovidnosti i odsustva ozbiljne industrijske politike. Ako se nešto ne promijeni – danas je Igman, sutra neko drugi.
