Tehnološka industrija na prekretnici: Može li umjetna inteligencija zamijeniti softver
Kada je Marc Andreessen 2011. godine napisao svoj čuveni esej “Zašto softver jede svijet”, softverske kompanije su upravo počinjale dominirati globalnom ekonomijom. Netflix je rušio Blockbuster, Amazon je devastirao tradicionalnu maloprodaju, a svaka industrija je shvatala da mora postati tehnološka kompanija ili nestati. Petnaest godina kasnije, na pomolu je jedan novi esej koji bi mogao biti jednako istorijski: Zašto (i da li) će AI “pojesti” softver. Pitanje koje sada muči Silikonsku dolinu, venture kapitaliste i tehnološke izvršne direktore širom svijeta nije da li će AI transformisati industrije, jer je to već očigledno, već da li će AI uništiti samu softversku industriju koja je trijumfovala zadnjih decenija.
Važno je napomenuti da se ovdje ne bavimo teorijskom raspravom, nego da se radi o fundamentalnom preispitivanju multibilionskog globalnog softverskog tržišta. Kada Jensen Huang, CEO Nvidie, u januaru 2026. godine na World Economic Forum-u u Davosu izjavljuje da “po prvi put sada imamo računar koji nije unaprijed snimljen, već obrađuje podatke u realnom vremenu.” Ovo “nije unaprijed snimljen” upravo se odnosi na softver. Isto tako, kada AI platforme kao na traci izbacuju AI agente koji mogu autonomno upravljati desktop računarima i izvršavati kompleksne zadatke koji su nalaze na desetinama različitih aplikacija, to signalizira potencijalni seizmički pomak u načinu na koji konceptualizujemo tehnologiju.
Evolucija softvera: Od desktopa do oblaka i sada do umjetne inteligencije
Da bismo razumjeli ozbiljnost trenutne debate, potrebno je razumjeti koliko puta je softverska industrija već reinventovala samu sebe. Tokom devedesetih, softver je bio proizvod, kupovali ste Microsoft Office na CD-u, instalirali na desktop i koristili lokalno. Zatim je početkom 2000-ih stigao cloud computing, koji je softver transformisao u uslugu. Salesforce je 1999., pokrenuo revoluciju softvera kao usluge (Software as a Service SaaS) sa sloganom “No Software”, obećavajući da kompanije više ne moraju instalirati i održavati aplikacije.
Ta tranzicija je bila masivna. Cijele kategorije softvera poput CRM, HR sistema, projektni menadžment, kolaboracioni alati, migrirali su u cloud. Kompanije poput Workday, Slack, Zoom, Monday.com, Notion, Asana, Snowflake su izgrađene na premisi da je budućnost u specijaliziranim SaaS platformama pristupačnim preko browsera ili mobilnih aplikacija. Kao rezultat eksplozije korištenja SaaS može poslužiti izvještaj Statiste iz 2025. godine, koji predviđa se da će prihod u 2026. godini na globalnom tržištu softvera kao usluge dostići 512,27 milijardi američkih dolara. Očekuje se da će prihod pokazati godišnju stopu rasta (CAGR 2026-2030) od 14,71%, što će dovesti do obima tržišta od 887,05 milijardi američkih dolara do 2030. godine.
Ali sada, samo 20 godina nakon cloud revolucije, pojavljuje se pitanje: šta ako je sljedeća iteracija toliko radikalna da eliminiše potrebu za većinom ovih aplikacija? Šta ako umjesto da korisnik otvara Salesforce da unese podatke o klijentu, otvara Slack da pošalje poruku timu, otvara Asana da kreira task, i otvara Google Sheets da analizira podatke, danas imamo AI agente koji automatski izvršava sve te akcije kroz jednostavnu verbalnu naredbu ili čak anticipirati šta korisnik želi i izvršiti preventivno.
OpenAI-jev GPT-4 sa turbo verzijom tokom 2024., demonstrirao je sposobnost AI da kontroliše miš, tastaturu, browsere, i aplikacije kao čovjek. Anthropicov Claude 3.5 ima slične sposobnosti. Googleov Gemini integriše se duboko sa Google Workspaceom. Microsoft Copilot je ugrađen u sve Microsoft 365 aplikacije. Sve navedeno zapravo pokazuje da se paradigma softvera mijenja. Umjesto da korisnik direktno upravlja aplikacijama kroz interfejse, AI agent postaje posrednik koji može koristiti postojeći softver kao “alat”. Drugim riječima, softver se ne ukida, nego se transformiše u infrastrukturu koju AI orkestrira u ime korisnika. Dugoročno, vrijednost se pomjera sa klasičnih aplikacija ka inteligentnim agentima i platformama koje integrišu i automatizuju rad kroz različite sisteme.
Argumenti za disrupciju: Zašto bi AI mogao zamijeniti softver
Glavni argument je novac jer investitori u AI očekuju povrat i zaradu na uloženo. Prema izvještaju Sequoia Capital iz 2024., AI kompanije moraju generisati 600 milijardi dolara prihoda godišnje do 2027., da opravdaju trenutne investicije u infrastrukturu što će se desiti jedino ako AI zamijeni postojeće softverske tokove prihoda. Andreessen Horowitz, jedna od najuticajnijih VC firmi, investirala je preko 7.5 milijardi dolara u AI startupe tokom 2023-2024, sa jasnom tezom da AI fundamentalno restrukturira softverski stack.
Sljedeći argument za disrupciju počiva na nekoliko premisa. Prema BetterCloudovom izvještaju iz 2025., već drugu godinu zaredom, kompanije koriste manje aplikacija nego prethodne godine. Sa prosjekom od 106 različitih SaaS alata, u odnosu na 112, organizacije koriste 5% manje alata u odnosu na prethodnu godinu. Zbog ugovornih obaveza, organizacije često ne mogu jednostavno prestati plaćati SaaS aplikacije i licence koje ne koriste. Neke aplikacije imaju višegodišnje ugovore koji se moraju prekinuti. Druge su složene, imaju visok operativni rizik i zahtijevaju duge periode migracije ili integracije podataka. Zbog toga se konsolidacija odvija tokom više godina. Prosječan broj aplikacija najznačajnije se smanjio (28,8%) za kompanije sa 1.500 do 4.999 zaposlenih. Zaposleni gube sedmično i na desetine sati, prebacujući se između aplikacija, kopiraju podatke, i pokušavaju držati sisteme sinhronizovane. AI agent koji može razumjeti namjeru korisnika prirodnim jezikom i izvršiti akcije preko svih sistema eliminiše potrebu za interfejsima. Umjesto da korisnik uči kako funkcioniše Asana, Jira, ili Monday.com, jednostavno kaže: “Kreiraj projekat sa ovim milestones, dodijeli timove i pošalji im obavještenja.” AI odlučuje gdje će izvršiti te akcije.
Značajan razlog jeste automatizacija workflowa. Većina SaaS aplikacija omogućava korisnicima da ručno izvršavaju zadatke koje AI može automatizovati. Tako naprimjer platforme koje se koriste za odnose sa klijentima poput Zendesk ili Freshdesk omogućavaju agentima da odgovaraju na upite pri čemu AI chatbotovi mogu odgovarati autonomno na 60-80% upita bez ljudske intervencije. Analitičke platforme poput Tableau ili Looker omogućavaju korisnicima da kreiraju dashboard dok sa druge strane AI može automatski generisati insighte i preporuke bez ljudskog intervencije. Produktivne aplikacije poput Grammarly, Jasper, ili Copy.ai postaju redundantne kada je GPT-4 ugrađen direktno u sve tekstualne editore.
I da, ponovo se vraćamo na novac, preciznije na ekonomsku logiku. Prosječna SaaS pretplata košta između od 10 do 300 dolara mjesečno po korisniku, sa enterprise licencama koje mogu doseći hiljade dolara. Kompanija sa 500 zaposlenih može trošiti milione dolara godišnje na različite SaaS aplikacije. AI agenti koji danas postoje mogu konsolidovati funkcionalnost 20-30 aplikacija, što će navesti top menadžment da se zapita pa zašto onda mi plaćamo za svaku posebno. OpenAI-jev ChatGPT Enterprise košta 30-60 dolara mjesečno po korisniku i može zamijeniti desetine alata za produktivnost. Jednostavno rečeno, navedena matematika predstavlja uštede multinacionalnim kompanijama izraženu u milionima dolara.
Kontra-argument: Softver neće nestati, već evoluirati
Al skeptici (kojih ima koliko i entuzijasta) tvrde da će se zapravo samo promijeniti način kako kompanije koriste softver. Bill Gates u intervjuu za Bloomberg krajem 2024., istakao je da će AI transformisati svaki softver, ali neće eliminisati potrebu za specijalizovanim aplikacijama koje razumiju duboku domenu logiku.
Treba imati na umu da su u kompanijama poslovni procesi veoma kompleksni. Tako na primjer ERP softver ne rješava samo generičke probleme nego je integrisan duboko u specifične workflow-e, zahtjeve za usklađenostima, pravnim i zakonskim procedurama i industrijskom logikom. Tako na primjer, SAP S/4HANA nije samo “baza podataka sa interfejsom” nego zapravo decenijama razvijana poslovna logika za logistiku, transport, finansije, ljudske resurse koja razumije industrijsku praksu. Salesforce nije samo CRM već je platforma sa hiljadama klijenata, integracija, i poslovnih podešavanja specifičnih za svaku kompaniju. AI može automatizovati unos podataka, ali ne može zamijeniti institucionalno znanje ugrađeno u te sisteme.
Kao što smo već napomenuli, postoje značajna regulatorna i zakonska rješenja za koje ne postoji alternativa. Finansijske institucije, zdravstvene organizacije, vladine agencije koriste certifikovane, auditorske, compliance-ready sisteme koje ne mogu lako zamijeniti AI agentima. Kada JP Morgan koristi Symphony za komunikaciju, to nije zato što ne postoje alternative nego zato što Symphony zadovoljava FINRA, SEC, i MiFID II zahtjeve za vođenje evidencije i monitoring. AI agent koji šalje poruke preko ChatGPT-a ne zadovoljava regulatorne standarde.
Ne možemo a da ne spomenemo važnost pouzdanosti i odgovornosti. AI sistemi trenutno rade sa tačnošću koje iznosi od 85-95% za većinu zadataka što je zaista impresivno, ali nedovoljno za kritične operacije gdje greške imaju masivne posljedice. Ako AI agent pogrešno procesira fakturu ili pošalje pogrešnu narudžbu, postavlja se pitanje ko je odgovoran. ERP softver ima jasne revizijske tragove, kontrolu pristupa zasnovanu na ulogama i definisane tokove rada sa jasno određenonom odgovornošću. AI agentski sistemi su još uvijek “crne kutije” sa ograničenom transparentnošću.
Najrealnija vizija: AI neće zamijeniti softver, softveri će biti zasnovani na vještačkoj inteligenciji
Najuvjerljivija perspektiva, koju dijeli veliki broj industrijskih analitičara, nije ni narativ „AI zamjenjuje sve“, niti ideja da će softver ostati potpuno isti. Umjesto toga, sve više se formira konsenzus da ulazimo u eru softvera zasnovanog na vještačkoj inteligenciji (AI native software). To praktično znači da ćeaplikacija biti dizajnirane sa mogućnostima vještačke inteligencije (AI capabilities), gdje AI nije samo dodatna funkcija, već osnovni arhitektonski princip.
Navedene promjenu već jasno vidimo u praksi. Platforme poput Notion AI nisu kreirale poseban AI proizvod, već su vještačku inteligenciju integrisale direktno u svaki dokument, omogućavajući automatsko sažimanje (automatic summarization), prevođenje (translation) i generisanje sadržaja (content generation). Slično tome, GitHub Copilot nije zamijenio razvojne alate poput Visual Studio Code, već je ugrađen u njih i pomaže programerima tako što u realnom vremenu dopunjava kod. Ni dizajnerske platforme nisu nestale. Canva je integrisala generativnu vještačku inteligenciju (generative AI) kao ključnu funkcionalnost proizvoda, dok su modeli poput DALL-E postali tehnologija koja proširuje mogućnosti postojećih alata. Drugim riječima, ovi proizvodi postaju snažniji uz AI, a ne zastarjeli.
Ovaj trend potvrđuju i podaci iz industrije. Accenture u svom izvještaju iz 2025., o usvajanju vještačke inteligencije u preduzećima (enterprise AI adoption) navodi da 78% direktora informacionih tehnologija (CIOs)planira daosposobi postojeći softver uz pomoć AI (AI enable existing software)umjesto dazamijeni softver AI agentima. To jasno sugeriše da je postepena evolucija sistema vjerovatnija od nagle i radikalne tehnološke disrupcije.
Naravno, to ne znači da neće biti gubitnika. SaaS aplikacije koje rješavaju uske i jednostavne slučajeve upotrebe, poput jednostavne analitike, osnovnih chatbotova ili generičkih alata za produktivnost već osjećaju pritisak na cijene, jer savremeni AI modeli mogu ponuditi i do 80% njihove funkcionalnosti besplatno ili po znatno nižoj cijeni. Međutim, duboko integrisane platforme specifične za određene industrije koje upravljaju složenim poslovnim procesima i čuvaju kritične podatke organizacija vjerovatno će apsorbovati AI kao novi tehnološki sloj, umjesto da budu zamijenjene.
U konačnici, rasprava o tome hoće li umjetna inteligencija zamijeniti softver zapravo otkriva dublju promjenu u načinu na koji organizacije koriste tehnologiju. Ekonomski pritisak investicija u AI, rast troškova SaaS pretplata i potreba kompanija da pojednostave kompleksne digitalne ekosisteme nesumnjivo guraju tržište prema konsolidaciji i većoj automatizaciji putem AI agenata. Ipak, realnost poslovnih sistema, regulatornih zahtjeva i duboko ugrađenog znanja pokazuje da softver neće nestati, već će se transformisati. Najizgledniji scenario nije zamjena softvera umjetnom inteligencijom, već evolucija prema AI native aplikacijama u kojima je vještačka inteligencija integrisana u samu arhitekturu proizvoda i procese odlučivanja. U tom smislu, budućnost digitalne ekonomije neće biti borba između AI i softvera, nego njihova sve dublja integracija koja će redefinisati kako organizacije rade, donose odluke i stvaraju vrijednost.
Budućnost softvera u eri AI na Zapadnom Balkanu i u Bosni i Hercegovini
Na Zapadnom Balkanu digitalna transformacija u posljednjih deset godina uglavnom nije značila razvoj velikih tehnoloških platformi, već prije svega uvođenje i integraciju stranih softverskih rješenja u poslovanje kompanija i javnih institucija. Preduzeća su gradila svoje digitalne procese oslanjajući se na kombinaciju globalnih SaaS alata i manjih lokalnih aplikacija koje su rješavale specifične potrebe tržišta. Ako umjetna inteligencija počne objedinjavati funkcije koje su danas raspoređene kroz veliki broj aplikacija, to bi moglo promijeniti način na koji kompanije u regionu razmišljaju o softveru; manje kao o nizu pojedinačnih alata, a više kao o sloju infrastrukture koji AI koristi za izvršavanje zadataka.
Ipak, ova promjena ne znači nužno nestanak lokalnog softverskog ekosistema. Naprotiv, kompanije sa Zapadnog Balkana imaju jednu važnu prednost: duboko razumijevanje lokalnih tržišta, regulative i poslovne prakse. Veliki AI modeli su snažni u generičkim zadacima, ali često nemaju kontekst specifičan za administrativne procedure, poreske sisteme ili jezičke varijacije koje postoje u regionu. Upravo zbog toga, realniji scenario nije zamjena softvera, već njegova transformacija, pri čemu lokalni proizvodi integrišu AI funkcionalnosti, ali zadržavaju svoju vrijednost kroz specijalizaciju i regionalno znanje.
U Bosni i Hercegovini ova tema ima dodatnu dimenziju jer nivo digitalne transformacije je još uvijek na niskom nivou. Veliki broj organizacija je tek u fazi prelaska sa tradicionalnih procesa na digitalne sisteme, a dio institucija i kompanija koristi više nepovezanih rješenja. Ako AI počne pojednostavljivati korištenje tehnologije kroz agente koji mogu povezivati različite sisteme, to bi za mnoge organizacije u BiH moglo značiti brži prelazak sa osnovne digitalizacije na naprednije oblike automatizacije.
Istovremeno, Bosna i Hercegovina ima specifične izazove, ali i prilike. Lokalni softveri koji razumiju poreske propise, administrativne procedure, fiskalne sisteme i kompleksnu institucionalnu strukturu države imaju vrijednost koju generički AI alati ne mogu lako zamijeniti. Upravo zbog toga budućnost u BiH vjerovatno neće biti u potpunoj zamjeni softvera umjetnom inteligencijom, već u razvoju AI-integrisanih rješenja prilagođenih lokalnom kontekstu, gdje domaće kompanije mogu igrati značajnu ulogu u narednoj fazi digitalne transformacije.
