Nastavnici u SAD-u koriste AI za ocjenjivanje eseja: Gjde je tu etika, šta je s plagijatima?

Kada Diane Gayeski, profesorica strateških komunikacija na koledžu Ithaca, primi esej od jednog od svojih učenika, ona dio toga propušta kroz ChatGPT, tražeći od AI alata da ga kritikuje i predloži kako poboljšati rad.

„Najbolji način da gledate na AI za ocjenjivanje je kao asistent u nastavi ili istraživački asistent koji bi mogao napraviti prvi prolaz… i to radi prilično dobar posao“, rekla je za CNN.

Ona pokazuje svojim studentima povratne informacije od ChatGPT-a i kako je alat prepravio njihov esej. „Podjeliću i ono što mislim o njihovom uvodu, pa ćemo razgovarati o tome“, rekla je.

Gayeski zahtijeva da njena klasa od 15 učenika uradi isto: prođe svoj nacrt kroz ChatGPT da vidi gdje mogu napraviti poboljšanja.

Pojava vještačke inteligencije preoblikuje obrazovanje, predstavljajući stvarne prednosti, kao što je automatizacija nekih zadataka kako bi se oslobodilo vrijeme za personalizovanije instrukcije, ali i neke velike opasnosti, od problema oko tačnosti i plagijata, do održavanja integriteta.

I nastavnici i učenici koriste novu tehnologiju. Izvještaj konsultantske firme za strategiju Tyton Partners, sponzoriran od platforme za otkrivanje plagijata Turnitin, otkrio je da je polovina studenata koristila AI alate u jesen 2023. U međuvremenu, dok je manje članova fakulteta koristilo AI, postotak je porastao na 22% članova fakulteta u jesen 2023, u odnosu na 9% u proljeće 2023.

Nastavnici se okreću AI alatima i platformama – kao što su ChatGPT, Writable, Grammarly i EssayGrader – kako bi pomogli u ocjenjivanju radova, pisanju povratnih informacija, razvoju planova lekcija i kreiranju zadataka. Oni također koriste napredne alate za kreiranje kvizova, anketa, videa i interaktivnih sadržaja kako bi podigli nivo onoga što se očekuje u učionici.

Studenti se, s druge strane, oslanjaju na alate kao što su ChatGPT i Microsoft CoPilot — koji je ugrađen u Word, PowerPoint i druge proizvode.

Ali dok su neke škole formirale politike o tome kako učenici mogu ili ne mogu koristiti AI za školski rad, mnoge nemaju smjernice za nastavnike. Praksa korištenja AI za pisanje povratnih informacija ili ocjenjivanje zadataka također podiže etička razmatranja. A roditelji i studenti koji već troše stotine hiljada dolara na školarinu mogu se zapitati da li je beskonačna povratna sprega sadržaja generiranog i AI ocijenjenog na fakultetu vrijedna vremena i novca.

„Ako ga nastavnici koriste samo za ocjenjivanje, a učenici ga koriste isključivo za proizvodnju konačnog proizvoda, to neće uspjeti“, rekao je Gayeski.

Vrijeme i mjesto za AI

Kako nastavnici koriste vještačku inteligenciju zavisi od mnogih faktora, posebno kada je u pitanju ocjenjivanje, kaže Dorothy Leidner, profesorica poslovne etike na Univerzitetu Virdžinija. Ako je materijal koji se testira u velikom razredu uglavnom deklarativno znanje – tako da se zna šta je ispravno i pogrešno – onda bi ocjenjivanje nastavnika pomoću AI “moglo biti čak superiornije od ocjenjivanja kod ljudi”, rekla je za CNN.

AI bi omogućio nastavnicima da brže i dosljednije ocjenjuju radove i izbjegnu umor ili dosadu , rekla je.

Ali Leidner je primijetila da kada su u pitanju manji razredi ili zadaci sa manje definitivnim odgovorima, ocjenjivanje treba ostati personalizirano kako bi nastavnici mogli pružiti konkretnije povratne informacije i upoznati se s radom učenika, a samim tim i napredovati tokom vremena.

„Nastavnik bi trebao biti odgovoran za ocjenjivanje, ali može dati određenu odgovornost AI“, rekla je.

Leslie Layne, koja je predavala ChatGPT u svojoj radionici pisanja na Univerzitetu Lynchburg u Virdžiniji, rekla je da vidi prednosti za nastavnike, ali također vidi i nedostatke.

Ona takođe vidi postavljanje studentskog rada na ChatGPT kao „veliko etičko razmatranje“ i potencijalno kršenje njihove intelektualne svojine. AI alati kao što je ChatGPT koriste takve unose da treniraju svoje algoritme za sve, od obrazaca govora do načina na koji se prave rečenice do činjenica i brojki.

Profesor etike Leidner se složio, rekavši da ovo posebno treba izbjegavati za doktorske disertacije i magistarske teze jer bi se student mogao nadati objavljivanju rada.

„Ne bi bilo ispravno učitati materijal u AI bez da se studenti o tome unaprijed upoznaju“, rekla je. “A možda bi studenti trebali dati pristanak.”

Neki nastavnici se oslanjaju na softver koji se zove Writable koji koristi ChatGPT za ocjenjivanje radova, ali je „tokeniziran“, tako da eseji ne uključuju nikakve lične podatke i ne dijele se direktno sa sistemom.

Nastavnici postavljaju eseje na platformu, koju je nedavno kupila obrazovna kompanija Houghton Mifflin Harcourt, koja zatim daje predložene povratne informacije za učenike.

Drugi edukatori koriste platforme kao što je  Turnitin  koje se mogu pohvaliti alatima za otkrivanje plagijata kako bi pomogli nastavnicima da identifikuju kada zadatke pišu ChatGPT i drugi AI. Ali ove vrste alata za detekciju su daleko od sigurnih; OpenAI je prošle godine ugasio sopstveni alat za detekciju vještačke inteligencije zbog onoga što je kompanija nazvala „niskom stopom tačnosti“.

Postavljanje standarda

Neke škole aktivno rade na politikama i za nastavnike i za učenike. Alan Reid, istraživač-saradnik u Centru za istraživanje i reformu u obrazovanju (CRRE) na Univerzitetu Johns Hopkins, rekao je da je nedavno proveo vrijeme radeći sa K-12 edukatorima koji koriste GPT alate za kreiranje personaliziranih komentara na izvještajima na kraju kvartala .

Ali kao i Layne, on je priznao da je sposobnost tehnologije da piše pronicljive povratne informacije i dalje „ograničena“.

On trenutno sjedi u komitetu na svom koledžu koji je autor politike umjetne inteligencije za nastavnike i osoblje; diskusije su u toku, ne samo o tome kako nastavnici koriste AI u učionici, već i o tome kako je koriste nastavnici općenito.

On priznaje da škole vode razgovore o korištenju generativnih AI alata za kreiranje stvari kao što su dosijei o unapređenju i stažu, ocjene učinka i objave za posao.”

Nicolas Frank, vanredni profesor filozofije na Univerzitetu u Lynchburgu, rekao je da univerziteti i profesori moraju biti na istoj strani kada su u pitanju politike, ali moraju ostati oprezni.

„Postoji mnogo opasnosti u kreiranju politike o AI u ovoj fazi“, rekao je.

Brine se da je još prerano shvatiti kako će AI biti integriran u svakodnevni život. On je takođe zabrinut da neki administratori koji ne predaju u učionicama mogu izraditi politiku koja propušta nijanse nastave.

“To može stvoriti opasnost od prevelikog pojednostavljivanja problema s upotrebom AI u ocjenjivanju i podučavanju”, rekao je. “Pretjerano pojednostavljivanje je loša politika.”

Za početak, rekao je da edukatori mogu identificirati jasne zloupotrebe AI i početi kreirati politiku oko njih.

Leidner je u međuvremenu rekao da univerziteti mogu biti na vrlo visokom nivou sa svojim smjernicama, kao što je transparentnost prioriteta – tako da studenti imaju pravo da znaju kada se AI koristi za ocjenjivanje njihovog rada – i da identifikuju koje vrste informacija nikada ne bi trebalo učitavati u AI.