Jedan klik, jedna odluka: Umjetna inteligencija sada odlučuje ko dobija kredit, a ko ne
U bankarskom sektoru umjetna inteligencija sve više preuzima ključnu ulogu u donošenju odluka, često na način koji je nevidljiv krajnjim korisnicima. Iako klijenti i dalje imaju osjećaj da razgovaraju s ljudima i prolaze „klasične“ procedure, pozadina tih procesa u velikoj mjeri je automatizirana i vođena algoritmima.
Na to ukazuje i dr. Alma Osmanović Salman, naučnica porijeklom iz Bosne i Hercegovine, koja danas radi na Univerzitetu u Bristolu u Velikoj Britaniji. Njena istraživanja fokusirana su na sigurnost autonomnih sistema, a upravo kroz tu prizmu posmatra i širi društveni uticaj umjetne inteligencije. Prema njenim riječima, autonomni i AI sistemi već danas donose odluke koje direktno utiču na živote ljudi, od saobraćaja i logistike do finansija.
Kao ilustrativan primjer navodi proces odobravanja hipotekarnih kredita u Ujedinjenom Kraljevstvu. Iako aplikant formalno razgovara s bankarskim službenikom, konačnu odluku ne donosi čovjek. U trenutku kada se lični i finansijski podaci unesu u sistem, umjetna inteligencija ih automatski analizira, upoređuje s velikim bazama podataka i procjenjuje kreditnu sposobnost, rizik i usklađenost s kriterijima banke. Algoritam na osnovu prethodnih obrazaca, statistike i prediktivnih modela donosi odluku koja može značiti odobrenje ili odbijanje kredita, često bez dodatnog ljudskog preispitivanja.
Ovakav pristup donosi efikasnost i brzinu, ali otvara i ozbiljna pitanja odgovornosti, transparentnosti i sigurnosti. Kako ističe dr. Osmanović Salman za Forbes BiH, činjenica da se ovom trendu ne možemo oduprijeti ne znači da ga trebamo nekritički prihvatiti. Ključni zadatak društva, regulatora i naučne zajednice jeste osigurati da sistemi koji donose tako važne odluke ne budu ranjivi na cyber napade, pristrasnosti u podacima ili greške u dizajnu.
Primjer bankarskog sektora pokazuje da umjetna inteligencija više nije samo alat za podršku odlučivanju, već postaje stvarni donosilac odluka. Upravo zato pitanje ko kontroliše te sisteme, kako oni funkcionišu i kako se mogu zaštititi postaje jednako važno kao i sama finansijska odluka koja iz njih proizlazi.
