Zašto određeni poslovi ostaju izvan dosega umjetne inteligencije
Brzina razvoja i uvođenja umjetne inteligencije (AI) u proces rada pokrenula je globalni razgovor o budućnosti rada. Izvještaj kompanije Anthropic, koja razvija Claude AI, iz marta ove godine, pod nazivom “Utjecaji umjetne inteligencije na tržište rada: Nova mjera i rani dokazi“, uvodi novu mjernu jedinicu pod nazivom “Uočena izloženost” kako bi se pratilo koji se zadaci zapravo automatizuju – a ne samo koje bi zadatke AI teoretski mogla obavljati. Dok podaci pokazuju visoku izloženost za uloge poput IT inžinjera i finansijskih analitičara, oni takođe otkrivaju značajnu grupu profesija na koje je AI jedva imala utjecaja.
Da bismo razumjeli koje sfere ljudskog posla neće biti ugrožene umjetnom inteligencijom, prvo moramo pogledati koje su sfere ranjive. Anthropic u svom izvještaju pravi pažljivu razliku između “teoretske sposobnosti” AI-ja, odnosno onoga što bi veliki jezički modeli mogli raditi, i “uočene izloženosti”, što je ono što se trenutno zaista dešava u profesionalnim okruženjima.
Tipovi poslova koji su pod najvećim pritiskom umjetne inteligencije su oni koji se baziraju na podacima, repetitivnim digitalnim komunikacijama i kodiranju. Programeri su na vrhu liste sa 75% uočene izloženosti, a slijede ih predstavnici korisničke službe i daktilografi za unos podataka, pri čemu posljednji imaju oko 67% pokrivenosti. To su poslovi u kojima je stručnost umjetne inteligencije već dobro dokumentovana. Tu prvenstveno spadaju pisanje i održavanje softvera, rješavanje pritužbi kupaca, čitanje izvornih dokumenata i unos podataka.
Ono što je ipak upečatljivo je koliko stvarna upotreba zaostaje za onim što je tehnički izvodivo. U zanimanjima vezanim za informatiku i matematiku, AI trenutno pokriva oko 33% zadataka uprkos teoretskoj izvodljivosti od 94%. Taj jaz postoji iz niza razloga: zakonskih ograničenja, potrebe za ljudskom verifikacijom, specifičnih softverskih zahtjeva i jednostavne ljudske inercije.
Ono što se nikako ne može automatizovati: Fizička prisutnost
Najupečatljiviji nalaz za svakoga ko se bavi sigurnošću radnih mjesta i njihovom prezervazijom je grupa koju izvještaj svrstava pod “nultu pokrivenost”. Otprilike 30% radnika nema nikakvu uočenu izloženost umjetnoj inteligenciji. Njihovi radni zadaci su se izuzetno rijetko pojavljivali u podacima o stvarnoj upotrebi da bi uopće bili zabilježeni. Razlog za to nije zato što su ti poslovi prejednostavni, već zato što ih veliki jezički modeli ne mogu obaviti.
Na vrhu ove liste su poslovi koji zahtijevaju fizičku spretnost i prisustvo u stvarnom svijetu. Tu spadaju kuhari, barmeni i perači posuđa jer softver ne može skuhati ručak ili napraviti koktel. Automehaničari, električari i građevinski radnici oslanjaju se na fizičko rješavanje problema u nepredvidivim okruženjima. Anthropicov izvještaj navodi zadatke poput “orezivanja drveća” i “upravljanja poljoprivrednim mašinama” kao primjere rada koji za sada ostaje nedostupan bilo kojem digitalnom sistemu.
Iz svega navedenog se može zaključiti da poslovi koji su najotporniji na automatizaciju nisu nužno najprestižniji ili najbolje plaćeni. Vodoinstalater koji se bavi zamjenom cijevi u staroj zgradi radi nešto što je otpornije na automatizaciju od finansijskog analitičara koji obrađuje izvještaje o toj zaradi i on zarađuje tri puta više od vodoinstalatera.
Složenost ljudskog prosuđivanja
Pored fizičkog rada, postoji i drugi sloj zaštite: uloge koje zahtijevaju prosuđivanje visokog rizika, emocionalnu inteligenciju i pravnu odgovornost. Izvještaj ističe “zastupanje klijenata na sudu” kao zadatak koji ostaje isključivo ljudski. Ne zato što AI to ne bi mogla pokušati, već zato što pravna i etička težina tog zastupanja zahtijeva da stvarna osobu stoji iza toga.
Slično je i sa zdravstvenom zaštitom. Specijalisti za medicinsku dokumentaciju, s druge strane, čiji je rad uglavnom zasnovan na podacima, pokazuju visoku izloženost. No, medicinski tehničari i većina zdravstvenih radnika koji podrazumijevaju složenu empatičnu njegu za pacijente ne mogu se svesti na skup automatizovanih zadataka.
Izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma za 2025. potvrđuje da će broj poslova u zdravstvu i njezi snažno rasti do 2030. godine, i to upravo zbog neophodnosti ljudskog faktora.
Projekcije američkog Biroa za statistiku rada (BLS) na koje se poziva Anthropic jasno potvrđuju ovaj odnos: što je posao više izložen umjetnoj inteligenciji, to su prognoze za njegovo buduće zapošljavanje nešto slabije. Konkretno, na svakih 10% veće izloženosti AI-u, očekivani rast zaposlenosti opada za 0,6%. Iako ovo nije dramatičan pad, trend je vidljiv u svim podacima.
Navigacija kroz tranziciju
Anthropicov izvještaj pokazuje da umjetna inteligencija još uvijek nije uzrokovala masovni gubitak poslova. Ipak, istraživanja sugerišu da je zapošljavanje mladih (od 22 do 25 godina) usporilo u sektorima koji najviše koriste AI. Poslovi za početnike, poput istraživanja tržišta ili testiranja softvera, polako nestaju jer kompanije koriste AI za jednostavnije zadatke umjesto da zapošljavaju nove radnike. To je specifičniji problem od brige da će “AI preuzeti sve poslove”. To je također, vjerovatno, hitnije pitanje za svakoga ko sada traži posao.
Savjet koji se postojećim I budućim radnicima može dati je da se fokusiraju se na zadatke koje samo čovjek može obaviti. Umjesto rutinskih poslova koje AI lako preuzima, treba birati one koji zahtijevaju ljudski kontakt, donošenje važnih odluka ili rješavanje složenih problema. Tako na primjer, programeri se trebaju više baviti planiranjem sistema i radom s klijentima nego samim kodiranjem.
Kako sada stvari stoje, najotporniji poslovi na AI su oni koji zahtijevaju ili fizičko prisustvo ili vrstu odgovornosti i prosuđivanja koja se ne može delegirati mašinama.
