Gdje su u Evropi najsigurnije porezne oaze i čime mame bogataše?

Gladne ulaganja, zemlje u Evropi se nadmeću u privlačenju i zadržavanju bogatih. Euronews Business je istražio kakve porezne povlastice se nude i ko u tome prednjači

Najviše stope poreza na lični dohodak u Evropskoj uniji (EU) prestale su padati od finansijske krize 2008. godine. No, vlade su uvele “sve veći broj povlaštenih poreznih režima usmjerenih na strane pojedince”, nadajući se da će namamiti bogate iseljenike na svoje teritorije, primjećuju iz nezavisnog istraživačkog laboratorija EU Tax Observatory.

Evropske porezne oaze nisu univerzalne. Niski porezi za jednu osobu ne moraju značiti kako je to porezna oaza i za drugu osobu.

“Puno ovisi o tome odakle to bogatstvo dolazi. Naprimjer, ako negdje imate vezano mnogo kapitala, onda ćete biti zainteresiraniji za režim koji ima nultu stopu poreza na kapitalne dobitke od doznaka, nego ako imate aktivni prihod koji dolazi”, objasnio je Jason Piper, voditelj poreznog i poslovnog prava pri Udruženju ovlaštenih ovlaštenih računovođa.

U nadi da će smanjiti porezno opterećenje, određeni broj bogatih pojedinaca mogao bi odlučiti emigrirati. Euronews Business istražuje šta različite zemlje imaju u ponudi i koja razmatranja ulaze u porezno planiranje.

Italija

Italija je popularno odredište među iseljenicima ne samo zbog kulture i klime, već i zbog poreznih povlastica. Na prvi pogled, zemlja ima relativno visoke poreze na lični i korporativni dohodak, iako postoje porezni poticaji dostupni strancima.

Jedan od najpoznatijih je paušalni porezni režim, koji bogatim pojedincima omogućuje plaćanje fiksnog iznosa na sav prihod iz inozemstva, bez obzira na iznos. Godišnja fiksna naknada nedavno je povećana na 200.000 eura, prije je iznosila 100.000 eura.

Ta je pogodnost dostupna do 15 godina, a mogu je koristiti samo oni koji nisu bili porezni rezidenti u Italiji najmanje devet od posljednjih deset godina.

S obzirom na cijenu paušalnog poreza, to je interesantno samo osobama s vrlo visokom neto vrijednošću.

“Italija je vrlo popularna. Kad je paušalni porez iznosio 100.000 eura, jedan od mojih klijenata mi je rekao da je toliko svake godine plaćao svom računovođi. Morate zapamtiti da, s paušalnim porezom, nema troškova usklađenja za porezno planiranje”, rekao je za Euronews Business savjetnik za poreze i useljeništvo David Lesperance.

Švicarska

Švicarska također ima shemu paušalnog poreza (forfait fiscal). No, vlasti tvrde kako se njome koristi manje od 0,1 posto poreznih obveznika. Ona funkcionira tako da, umjesto oporezivanja temeljem prihoda ili bogatstva, neke švicarske regije izračunavaju stopu na temelju troškova pojedinca.

Iako paušalni sistem može biti zanimljiv za super bogate, država je uvela minimalni porez. U obzir se uzima veća od dvije brojke – sedam puta godišnja najamnina ili vrijednost najma primarne nekretnine – ili više od 455.000 eura. Ti se pragovi primjenjuju na saveznom nivou, iako određene regije mogu povećati minimalni iznos.

Pravo na korištenje forfait fiscala ostvaruju oni koji nemaju švicarsko državljanstvo i koji prvi put dolaze živjeti u zemlju, a podobni su i oni koji su se vratili nakon odsustva od deset ili više godina.

Korisnicima paušalnog poreza zabranjeno je biti zaposlen ili voditi posao u Švicarskoj. To znači da je shema namijenjena privlačenju malog broja bogatih iseljenika koji imaju pasivni prihod.

Portugal

Porezne olakšice postale su tema polemike u Portugalu zbog skoka cijena kuća koje su potaknute dolaskom bogatih stranaca. Uprkos tome, nakon što je prošle godine smanjila beneficije, portugalska vlada sada ponovno uvodi porezne olakšice za iseljenike.

“Portugal je imao NHR režim koji vam je dopuštao da živite u Portugalu do deset godina i da ne plaćate veliki porez na inozemni prihod”, objasnio je Gregory Goossens, porezni advokat u Taxpatrii.

To je posebno privuklo veliki broj penzionera, koji su se odlučili preseliti u Portugal i ne plaćati porez na dohodak od inozemne penzije. Za one koji su ostvarivali prihode u Portugalu, određene su aktivnosti bile oporezovane po povoljnoj stopi od 20 posto.

Osim što je uznemirio lokalno stanovništvo, sistem NHR-a izazvao je kritike nordijskih država koje su promatrale egzodus svojih starijih građana. Finska i Švedska podnijele su službene zahtjeve za izmjenom pravila ugovora o dvostrukom oporezivanju s Portugalom. Time su željele nametnuti poreze na penzije svojih iseljenika.

Kao odgovor na taj pritisak, Portugal je izmijenio poreznu politiku kako bi se “fokusirao na ljude s obrazovanjem koji stvarno mogu nešto doprinijeti portugalskoj ekonomiji”, objasnio je Goossens.

Ove godine portugalski ministar finanija Joaquim Miranda Sarmento rekao je za Financial Times da će plaće i profesionalni prihodi biti kvalificirani za porezne olakšice prema novim pravilima. Čini se da će penzije, dividende i kapitalni dobici biti isključeni.

Holding kompanije

Još jedan način na koji bogati pojedinci mogu uživati ​​u niskim efektivnim poreznim stopama je korištenje holding kompanija, navodi EU Tax Observatory. Takve su firme dizajnirane za izbjegavanje poreza na dohodak. Pojedinci koji na ovaj način čuvaju imovinu odlučuju staviti bogatstvo na ime firme koju kontroliraju, umjesto da ga klasificiraju kao lični prihod.

Povlačenja iz firme oporezuju se po uobičajenim stopama, iako porezni obveznik može sakriti višak u holding tvrtki. Uspostavljanje takve strukture posebno je isplativo u zemljama gdje je stopa poreza na dobit niska.

U tom su smislu zanimljive Irska gdje je ta stopa 12,5 posto, Mađarska sa devet posto, Bugarska sa 10 posto i Kipar sa 12,5 posto poreza na dobit.

OECD radi s državama članicama na uvođenju globalne minimalne stope poreza na dobit od 15 posto, no to se odnosi samo na tvrtke koje zarađuju više od 750 miliona eura. Više od 140 zemalja potpisalo je sporazum, ali na provedbi se još uvijek radi.

Porezna oaza nije porezni raj za sve

Porezno planiranje ne može se jednostavno vrtjeti oko jedne ili dvije vrste stopa poreza, već se mora uzeti u obzir cijeli niz faktora, smatraju stručnjaci. Naknade koje treba imati na umu uključuju poreze na lični i korporativni dohodak, kapitalne dobitke, nasljedstvo i bogatstvo – kao i naknade za socijalno osiguranje.

Osim prethodno spomenutih zemalja, fiskalno povoljnima mogu se smatrati i Malta, Ujedinjeno Kraljevstvo i Monako, ali sve ovisi o prirodi nečijeg prihoda. U nekim slučajevima to znači da se čak i poznata područja s visokim porezima kao što je Belgija mogu nazvati utočištima.

Dok OECD nastavlja s naporima da poveća porez na dobit, tek treba vidjeti hoće li to potaknuti razgovore o drugim stopama i umanjiti porezne povlastice.

“Države ne bi davale porezne olakšice ili specijalizirane vize bogatima da one ne rezultiraju većom ukupnom dobrobiti za državu”, tvrdi Jason Porter, direktor poslovnog razvoja u Blevins Franks Financial Managementu.

“Moglo bi se reći da će porez koji god prikupe biti veći nego što bi imali bez poticaja, jer je malo vjerovatno da bi se dotični pojedinci tamo inače preselili. Također je važno shvatiti da bi ukupna korist mogla uključivati tržište nekretnina, potrošnju u lokalnim firmama i potencijal za lokalno poduzetničko ulaganje”, nabrojao je.

Kompromisi privlačenja bogatih stranaca i dalje dominiraju političkim raspravama, baš kao i pritisak na one koji se odvaže na takve korake.