Mišljenje: Zašto imamo manje seksa?
Mišljenje Jill Filipović, kontributorice CNN-a.
Ljudi širom svijeta postaju zapanjujuće usamljeni. Pad u prijateljstvima i društvenom vremenu počeo je prije pandemije, ali ga je ona jako pogoršala. Veći dio života živimo na društvenim mrežama i iza ekrana, s velikim brojem ljudi koji sada rade od kuće, školarcima koji uče online, a prijateljstva gotovo da i više nisu u stvarnom životu.
U isto vrijeme, naše lične društvene veze su pokidane. Manje odraslih osoba stupa u brak ili živi s partnerom, više je razvoda, a manje se i djece rađa.
Amerikanci, recimo, imaju manje prijatelja nego ljudi na Balkanu prije deceniju i pol, dok se i naše porodice smanjuju. Posjećenost bogomolja i društvenih “old school” klubova je također znatno opala – opet, nije problem da postoje druge institucije koje su zamijenile ove stare prostore okupljanja i ponekad filozofskog i moralnog istraživanja, ali ih nema.
Da, nekoliko ljudi je pronašlo grupe poput klubova za trčanje, fudbalskih liga i duhovnih centara, ali nijedna od njih nije bila društvene snage kakve su stare institucije bile u smislu omogućavanja socijalizacije u odnosu na starosnu i klasnu granicu. Postoje dobri razlozi zašto ove institucije – brak, porodica – propadaju.
Ali nešto se izgubilo i u našem kolektivnom udaljavanju od društvenih normi. I dok smo individualno slobodniji nego ikad – očigledno i nelegirano dobro – takođe smo duboko usamljeni. A jedna posebno stara škola ponovo se pojavljuje u našoj sve atomiziranijoj, antisocijalnoj kulturi: celibat.
Gušenje seksualnog nagona može trajno štetiti mozgu
Sam seks je manje uobičajen među mladima koji se obično rijetko kreću nego što je to bilo decenijama. Naučnici se nisu složili oko toga zašto se to dešava, ali postoji mnogo teorija, uključujući i činjenicu da mladi ljudi imaju manje nestrukturiranog vremena i provode manje vremena koje imaju jednostavno u druženju s prijateljima, što vjerovatno čini malo prilika za seks.
Teorija je da društveni pad igra primarnu ulogu i da mu pomažu više feminističkih, osnaženih mladih žena koje gledaju na grupu mladića čiji su seksualni način razmišljanja oblikovan godinama online pornografiju i video igricama.
Kada stvari poput seksualnog gušenja postanu prihvaćene – opasan čin koji može uzrokovati trajno oštećenje mozga – nije teško shvatiti zašto se mlade žene koje se osjećaju ovlaštenim da kažu ne odlučuju upravo na to. Ovo nije baš feministički napredak. Ako se mlade žene zaista osjećaju slobodnije da odustanu od seksa koji ne žele, to je sjajno. Ali nije jasno da je to zapravo ono što pokreće trenutni seksualni pad. I većina žena takođe želi seks i zaslužuju seks koji daje dobar osjećaj.
Problem je to što previše heteroseksualnih muškaraca naizgled ne može ili neće to isporučiti. To ne znači da svi moraju imati seks cijelo vrijeme. Društvo je istovremeno hiperseksualno i puritansko: svijet postaje nacija u kojoj je seksualno eksplicitno oglašavanje sveprisutno i koristi se za prodaju svega, od hrane za mačke do čistača odvoda.
Mnoge žene (i neki muškarci) također su svjesni svog izbora da odustanu od seksa u potpunosti ili na određeno vrijeme, a neke su možda podstaknute njihovim negativnim reakcijama na nedavnu kampanju aplikacije Bumble za koje se činilo da omalovažavaju seksualnu apstinenciju (usred reakcije, Bumble se izvinio zbog reklama i uklonio ih). Čak je i izuzetno seksi glumica Julia Fox objavila svoj celibat, vezujući ga za kulturni i politički trenutak.
“Seks radi zabave je loš, seks je za rađanje djece”
Kako je Christopher Rufo rekao na društvenim mrežama, “smisao seksa je stvaranje djece”. Njegova implikacija: seks samo radi zabave i zadovoljstva je loš, a društvo bi trebalo da implementira mehanizme da ga obeshrabri ili kazni. Nedavni članak u The New York Timesu također je iznio argumente za celibat koji je koristio uglavnom sekularni jezik, ali je sadržavao ideje koje biste mogli čuti u propovijedi katoličke crkve – manje kažnjavajuću viziju od Rufove, ali ipak s određenim skupom pretpostavki o ljudska seksualnost.
I treba se zapitati da li je, u sve usamljenijem dobu, uklanjanje mogućnosti za seksualnu vezu zaista idealan pristup. Ovo gledište – da je seks samo za rađanje, ili da je uklanjanje seksa sa stola jedini ili najbolji način da se uspostavi istinska veza s drugom osobom – često proizlazi iz vrlo mizoginih korijena.
Istina je i da za mnoge pojedinačne žene i muškarce odbijanje seksa sa stola na određeno vrijeme može biti pravi izbor. Trik je u odbijanju upada u seksističke ideje o tome čemu služi seks ili kako žene treba cijeniti. I pored seksa, jedan veliki posao koji zajedno imamo u ovom usamljenom, atomiziranom trenutku je povezivanje jedni s drugima više, a ne manje. To ne znači nužno stvaranje seksualnih veza, ali znači stvaranje društvenih.
To također znači razmišljanje o tome kako stvoriti i održati institucije koje će nam omogućiti da se sastajemo van mreže i produbljujemo naše odnose u stvarnom svijetu umjesto da se prvenstveno oslanjamo na online opcije za ostajanje u kontaktu, izlaske i sklapanje prijatelja. Bolje povezana i bolje socijalizirana populacija bila mnogo sretnija – a vjerovatno i seksualno ispunjenija.
