Prozori bez zavjesa novi su statusni simbol: Zašto je ovaj trend popularan među bogatašima i može li zaživjeti na Balkanu?
U svijetu savremenog dizajna interijera, jedan trend posebno osvaja pažnju bogate elite – prozori bez zavjesa. Ovaj hrabar pristup ne samo da transformira izgled luksuznih domova, već i reflektira promjene u percepciji privatnosti i interakciji s vanjskim svijetom. Prođete li bogatim kvartovima Amerike, veliki prozori bez zavjese iza kojih se vidi unutrašnjost doma, a nekada i aktivnosti njegovih stanovnika, česta je slika, koja potvrđuje i to da dijeljenje intimnosti više nije ekskluzivitet društvenih mreža, već i privatnih posjeda.
O novom statusnom simbolu – prozorima bez zavjesa – ovih dana pišu američki mediji. New York Times, u u svom osvrtu na “nepokrivene” prozore koji su “tiho” postali sastavni dio luksuznih domova širom Amerike, ističe bogate njujorške enklave i bilježi: “Prošetate li danju ili noću čistim, stablima obrubljenim ulicama mnogih otmjenih područja, poput: West Villagea, Brooklyn Heightsa ili Park Slopea, vidjet ćete prikaze života potpunih stranaca: treperenje TV ekrana, porodice koje kuhaju večeru, ili osobu kako razgovara telefonom.”
Podaci Ministarstva energetike
Da ovo nije novi trend, već možda jedino iznenađujući, potvrđuje i podatak da je Ministarstvo energetike SAD-a , u svojoj studiji još 2013. godine navelo da je dvostruko veća vjerovatnost da će Amerikanci koji zarađuju više od 150.000 dolara ostaviti svoje prozore nepokrivene u poređenju s onima koji zarađuju između 20.000 i 29.000 dolara. Za to može postojati mnoštvo razloga. Prvo, život u gradu znači manje vremena za povezivanje s prirodom. Održavanje prozora otvorenima prema vanjskom svijetu može poboljšati čovjekovo blagostanje, i povrh svega, izlaganje prirodnom svjetlu, ključno je za zdrav život.
Ovim razlozima svakako se može dodati još jedan, a to je egzibicionizam osoba određenog društvenog statusa, koji se mnogo ne brinu o tome ko ih gleda, šta ljudi vide u njihovim domovima i šta o njima misle.
“Postoji jedan galerist s kućom na Upper East Sideu koji ima otvorene sve prozore, a koje možete jasno vidjeti s ulice. U kući je izložena vjerovatno 100 miliona dolara vrijedna umjetnost vrhunskih umjetnika. Možda je to malo, ili puno, igre moći. Ali većina takvih kuća u gradu ima neprobojne staklene prozore i pojačanu sigurnost”, kaže za Robb Report, Anderson Kenny iz Anderson Kenny Architecture koji radi na prodaji nekretnina širom New Yorka, Westchestera, Fairfielda, Connecticuta i šire i dodaje da život s prozorima bez zavjesa za bogate dolazi kao sastavni dio činjenice da oni, okruženi privatnim kuharima, dadiljama, vozačima, spremačicama, pratnji, medijima, zapravo i žive u neprivatnoj životnoj areni. A, ako već žive bez previše privatnosti u svom svakodnevnom životu, šta bi onda spuštane zavjese na prozorima promijenile?
Znak finansijske stabilnosti
Čin nenavlačenja zavjesa mogao bi se činiti riskantnim i apsurdnim, ali za bogate vlasnike kuća to označava slobodu, neustrašivost i znak finansijske stabilnosti, pišu američki mediji. Atlantic podsjeća, kako odricanje od zavjesa nije uvijek bilo tako privlačno. Kada su se u 18. stoljeću u Evropi pojavili stakleni prozori bez zavjesa, izazvali su strahove od znatiželjnih susjeda i preobilja svjetlosti. Oscar Wilde se 1884. požalio da je “većina modernih prozora prevelika i blistava.” Zavjese su stoga bile prirodno rješenje, a za njih će njemački arhitekt Richard Lucae, reći kako su pomogle stvoriti osjećaj “izoliranosti od vanjskog svijeta”.
“Na kuće bez zavjesa počelo se gledati kao na “oličenje siromaštva”, kako je to rekao jedan njemački poručnik iz 1880-ih . (Aristokrati su možda bili iznimka u tome, jer su živjeli u toliko velikim kućama da su se mogli povući u unutarnje prostorije ako nisu htjeli da ih se vidi; privatnost im je bila manja briga), piše Atlantic.
Bh. arhitekt Džan Karajica, čija firma projektuje nekretnine za ultrabogate stanovnike na Bliskom Istoku, smatra da je ova pojava više kulturološka stvar, i povezana sa načinom života, tradicijom, navikama, podnebljem na kojem se živi.
Kulturološka pojava
“Uprkos činjenici da žive na velikim posjedima, palačama, u područjima gdje im je omogućena velika privatnost, gdje nema komšije koji može vidjeti bilo šta u njihovom domu, bogati stanovnici na Bliskom Istoku su navikli da imaju zavjese. Također u Engleskoj sam živio šest godina, nisam ni tamo primijetio trend -prozori bez zavjesa. Međutim, još kao student primijetio sam da stanovnici Holandije, u Amsterdamu naprimjer, a nije riječ o bogatom sloju, žive u kućama bez zavjesa. Ovdje je neophodno uzeti u obzir i činjenicu koliko je dnevne svjetlosti u ovim krajevima”, kaže Karajica za Forbes BiH i objašnjava trend kroz balkansku prizmu.
“Mnogi luksuzni stanovi u novogradnji naselja Beograd na vodi također nemaju zavjese, ali to ima svoje objašnjenje, nemaju komšije u blizini u smislu pogleda, ili su toliko udaljeni jedni od drugih da nema ni mogućnosti da se narušava nečija privatnost. U Sarajevu veliki portali, prozori od poda do stropa, nisu trend tog obima. Kada je o novogradnji riječ, novi stambeni objekat na Trebeviću, pretpostavljam da obezbjeđuje privatnost u tom smislu, jer svi prozori su okrenuti prema vani ili šumi. Druga je stvar što će možda ljudi stavljati paravane kako bi se ujutro ili u određenim dijelovima dana “zaštitili” od jakog prodora svjetla”, pojašanjava Karajica i dodaje da prozori bez zavjesa u penthausima New Yorka ili nekih drugih kvartova, ne ugrožavaju privatnost, budući da za nju u takvim građevinama i pozicijama i nema potrebe, jer su svakako takve stambene jedinice i prostori za život dovoljno izolirani od pogleda drugih.
“Ne znam koliko je jaka poveznica između primanaja, odnosno koliko je neko bogat ili nije i odluke da li će staviti zavjese ili ne. Meni je to više sociološki, kultrološki fenomen, stvar podneblja”, zaključuje Džan.
U ovom zaključku bi se složili Danci, kod kojih život u kućama i stanovima sa velikim otkrivenim prozorima, predstavlja uobičajen način života. Šetati ulicom i vidjeti unutrađnjost nečijeg doma, u Holandiji nije neobično već normalno pa čak i poželjno, jer, time pokazuju da iza njihovih zidova i života nema tajni.
Ova praksa u Holandiji seže još u doba srednjeg vijeka, od kalvinizma, grane protestantizma, koja nalaže da iskreni građani nemaju šta da skrivaju, a da zavjese na prozorima mogu upućivati na suprotno. Holanđani se toga pridržavaju, smatrajući da slobodan pogled u njihov dom dokazuje da nemaju tajni, te da ta pojava apsolutno nema veze sa željom da drugima pokažu koliko su imućni.
Mentalitet stanovnika
Tridesetčetverogodišnja Natasja Wielandt, se 2016.godine iz centra Amsterdama preselila u IJburg, relativno novo predgrađe s puno prostora i prirode. Živi na drugom spratu i za CNN je ispričala zašto voli imati otvoren pogled.
“Moja kuća se nalazi pored velikog jezera koje se zove IJmeer pa su pogledi s prednje strane kuće spektakularni. Jedna strana moje kuće graniči s nekoliko šetnica, a druga strana s dvorištem i nekoliko stambenih naselja, ali ne u blizini. Imam panoramski pogled na more i gradsku plažu i ne želim taj pogled zaklanjati nikakvim zavjesama ili roletama. Dan ili noć. Kako bih stvorila malo privatnosti, smjestila sam kauč na način da se mogu opustiti i leći, a da ljudi to ne primijete. I kod bake i djeda zavjese su uvijek bile razmaknute. Mislim da im nije smetalo da ljudi gledaju unutra. Njihova je generacija ionako bila otvorenija i društvenija. Svi su uvijek bili dobrodošli. I sama gledam tuđe kuće samo kad vidim nešto što mi se sviđa ili što me inspirira, poput lijepo namještene sobe ili prekrasnog vrta. Nemam potrebu gledati ljude kako jedu ili sjede na kauču i gledaju televiziju”, kaže Natasja.
Njen zaključak na neki način stavlja i tačku na temu i trend, koji u nekim slojevima društva ima veze i sa mentalitetom njegovih stanovnika, koji će možda pogledati u lijepu umjetničku sliku u nečijem domu, ali će biti dovoljno pristojni da pogledom ne isprate nečiji ručak ili druge aktivnosti.
Prozori bez zavjesa definitivno su više od prolaznog trenda. Oni su odraz suvremenog načina života koji cijeni otvorenost, tehnološki napredak i sklad s okolišem. Kako tehnologija napreduje, možemo očekivati da će ovaj pristup postati još popularniji u nekim sredinama, ne samo među bogatašima, već i u širem spektru stambenih prostora.