Centrifuga emocija: Prodao veš mašinu zbog FK Sarajevo, ljubav navijača koja inspiriše
Koliko biste daleko otišli za fudbalski klub koji volite? Da li biste ostavili posao, voljene osobe, otputovali, a da se nikome ne javite, ili biste, kao jedan od navijača FK Sarajevo, prodali dio kućnog inventara kako biste mogli ići na utakmicu?
Prije nekoliko dana Ivan Sesar, bivši fudbaler Sarajeva i mnogih drugih klubova pričao je anegdotu o navijaču koji je, kako bi otišao na gostovanje FK Sarajevo, prodao veš mašinu, što je Sesaru ostalo u pamćenju.
Nakon više od deset godina navijač Sarajeva Vedran Drljević i Ivan Sesar sreli su i podijelili ovu priču sa čitaocima Forbesa BiH.
Pažnju bh. javnosti prije nekoliko dana gostujući na jednom podcastu privukao je nekadašnji fudbaler Sarajeva Ivan Sesar koji govorio o brojnim temama vezanim za Bordo tim, ali i svoju karijeru.
“Ivan je to nedavno pomenuo u jednom podcastu. Par detalja je pogriješio jer je prošlo više od deset godina, ali se zaista desilo. On je za tu informaciju saznao 2012. godine kada je Sarajevo na Malti igralo protiv Hiberniansa evropsku utakmicu. Sarajevo je prvu utakmicu na Koševu pobijedilo 5:2 i 4:4 u gostima. Mi nismo mogli biti kao navijači zadovoljni nakon 4:4. Sarajevo je prošlo dalje, a mi smo išli na Maltu, nas desetak, kako bi podržali naše momke. Rentali smo kombi do Bolonje, od tamo avionom na Maltu. Gledali smo i primili 4 gola, bili malo razočarani. Bili su tada narandžasti dresovi, sve je bilo u kontru.”, rekao je Drljević, a potom nastavio:
“Nakon te utakmice mi smo u razgovoru sa šefom stručnog štaba, gospodionom Jovićem, pitali da zajedno sa fudbalerima dođemo do hotela. On je rekao, nema problema i pustio nas unutra. Ušli smo u autobus, Said Husejinović se pokrio peškirom preko glave, svi su bili nezadovoljni. Ja sam sjedio na sredini autobusa, a na posljednjem mjestu je sjedio Ivan Sesar i Zoran Belošević, meni tada dva draga fudbalera. Oni su tada bili malo glasniji i ušli u dijalog sa navijačima. Tada su neki od mojih prijatelja rekli, kako to pričate i imate izgovore, pa čovjek je prodao mašinu kako bi gledao Sarajevo.”
Ko je taj Vedran?
Belošević i Sesar pitali su, ko je taj Vedran? Nakon toga je prišao igračima i sipričao svoju priču.
“Pitali su ko je taj Vedran i počela je priča. To je bila sezona 2008./09. Tada sam gledao sve utakmice i domaće i gostujuće u prvenstvu i Kupu, te sve evropske utakmice Sarajeva. Tada sam bio student, bavio se ugostiteljstvom, preživljavao na razne načine, dolazio do novca kako bi išao na utakmice. Istrošio sam se, a trebalo se ići u Trnavu u Slovačku. Tada su počele šale kako ću ja ići a nemam novca. Imao sam pasoš, ali marke u džepu nisam imao. Sjedili smo u jednom sarajevskom lokalu i tako je počela čuvena priča. Prijatelj mi je rekao, djevojka mi se doselila, ima stan, ali fali joj veš mašina. Tada sam shvatio da je to zicer, prodao sam joj mašinu za 150 maraka i otišao u Slovačku”.
“Nikad nisam doživio ovo u karijeri”
Ivan je igrao u brojnim državama, a upitan je da li je doživio ovako nešto kao u FK Sarajevo.
“Ne, iskreno. To je bila specifična situacija. Bili smo tada podalje od grada. I samo to nezadovoljstvo nakon utakmice gdje smo mi malo podbacili. Očekivalo se da će biti puno ozbiljnije, ali prošlo se. Oni na svoj način daju nama doznanja kada su zadovoljni, kada ne. Igrao sam i u Rumuniji i u Turskoj gdje su navijači fanatici, ali opet si blizu, ali podalje. Nikad nisam doživio takvu situaciju, desilo se tako gdje je Vedran to objasnio. Prošlo je mnogo godina pa sam ja neke stvari drugačije prezentirao, ali poenta je takva. Bilo mi kada mi se vaš kolega Sanel javio sa ovom informacijom i drago mi je da je Vedran živ i zdrav i ozbiljan čovjek sa sinčinom svojom. Onda smo i prije emisije komentirali da su to u životu sve faze. U tim godinama je to ludovanje i ta nenormalna ljubav koju je pokazao. Sretan sam što sam to mogao reći, pričao sam i prijateljima. Desilo se i javno, a ljudima je bilo dosta zanimljivo. Drago mi je da smo se sastali nakon toliko dugo godina”, rekao je Ivan Sesar.
Malta je bila i kraj Vedranove vatrene navijačke karijere, a govorio je šta je prelomilo da se uozbilji.
“Ne bih od sebe da pravim heroja, većina nas tada je bilo zagriženo Sarajevom. Ja sam i sada navijač, ali na takav način da nisam dio organizirane grupe. Jednostavno, to je posljednja noć bila. Razmišljao sam tada kako da saopštim da više nemam snagu da budem involviran u to 24 sata. To su prelijepa druženja bila i sada smo prijetalji, a već sam ranije dobio posao u medijima i nisam sebi mogao priuštiti da se desi nešto. Život ide dalje, više nisam dio toga, ali ostali smo u kontaktu. Gledamo sa druge tribine Sarajevo, pratimo kroz medije, ali sam tada sve podredio tome. Odlučio sam nešto napraviti od života i uspjelo je”, ističe Drljević.
“Pritisak je na Koševu”
Nekada odnosi fudbalera i navijača znaju biti u odnosu “toplo-hladno”, najviše zavisno od rezultata. U kojim zemljama ste najveći pritisak doživjeli na nekom stadionu, bilo je pitanje za Sesara.
“Koševo, Sarajevo. To je nešto nepisivo. Turci su fanatici, ali drugačije je kada si ti stranac u nekoj zemlji. Ne pričaš taj jezik i malo si distanciran. Koliko god sam ja u dvije godine savladao turski, ali opet to gledaš drugačije nego neki domaći. Ja sam u Sarajevu igrao sezonu i pol. Bilo je tu puno lijepih momenata, ali bilo je i onih ozbiljnih kada su u pitanju najvatreniji navijači, kao što je bio i Vedran. I sada se on veseli pobjedama ili tuguje porazima. Imao sam i tu situaciju gdje su me nosili na ramenima nakon pobjeda, a imali smo i situaciju gdje dođe par ozbiljnijih momčina i na lijep način porazgovara sa vama i da vam doznanja da se nešto treba promijeniti”, rekao je Sesar, a potom komentarisao da li je to linija koja se ne bi trebala prelaziti:
“To možda simpatizerima. Oni su tu lagani, a ovi “ludi” kojima je to život, u krvi, koji su rođeni s tim, kojima je otac s mjesec dana obukao majicu sa grbom Sarajeva ili općenito kluba. Ja to iskreno i shvatam, shvatam kroz Sarajevo da su ljudi bolesni, ali baš bolesni za klubom koji vole. Zato tu nema sredine.”
“Ili ti igrači upropaste vikend, ili ti bude najljepši na svijetu”
Vedran je pričao koliko navijačima znači kada vide da podrška sa tribina nije uzaludna.
“12. igrač nije kliše, to je stvarno tako. To je neopisiv osjećaj. Prvo što si sretan da navijači registruju to, osjećaš se da si dio pobjede, da si povezan, a vidiš da utiče na njih to. Onog momenta kada uđe lopta u gol, krenu vam suze. Tada ništa nije bitno. Ja znam da mene opet čeka borba za narednu utakmicu, ali to je najljepši osjećaj koji se meni dešavao”, rekao je Dreljević, a potom dodao:
“Ili ti igrači upropaste vikend ili ti bude najljepši na svijetu”
Na to se nadovezao i Ivan rekavši da ako si karakteran i cijeniš priču što smo pričali u slučaju Vedrana i mašine, da ima njih još koji se snalaze za svaku marku da bi došli gledati klub.
“Ako si karakteran ili uživaš u klubu, naravno da to trebaš cijeniti i naravno da se nogomet igra zbog navijača. To je postalo sve biznis i otišlo je daleko, ali najveću emociju ti prave ti navijači. Isto tako ti na terenu vraćaš njima, to je obostrana ljubav i kada se te dvije stvari spoje to ide samo prema gore i može biti samo dobro”, rekao je Sesar.
Mama, oprosti!
Vedran se za kraj razgovora izvinio mami koja je njegov navijački život “preživljavala” u stresu.
“Prije svega pozdrav za mamu. Izvini mama. Ona je mnogo šokova doživjela zbog mog navijanja. Shvatio sam da sam prevršio svaku mjeru. Otišao sam u Bratislavu jedne prilike i ipak se odlučio javiti mami. Javio sam se, pitao kako je, ona je rekla ponesi hljeb kada kreneš kući. Odgovorio sam, ali ja sam u Bratislavi, nastao je muk neke dvije minute. Ipak, preživjeli smo i to, znala je doživjeti brojne stresne situacije, ali ispalo je dobro”, rekao je Drljević.
