Nadja Škaljić, međunarodna pravnica porijeklom iz BiH: Dominantni ekonomski model destabilizira društva i planetu, vrijeme je za regeneraciju

Nakon rada na Zelenoj i Digitalnoj Agendi za Evropsku Uniju, Sarajka Nadja Škaljić svoje je znanje stavila u službu biznisa kao pokretačke snage dobra. Ova međunarodna pravnica, danas živi i radi u Švicarskoj, na portfoliju koji spaja svijet prava, finansija i novih tehnologija. Za Forbes BiH govori o održivoj budućnosti, o tome kako dominantni ekonomski model destabilizira društva i planetu, a što je centralna tema njenog rada uz najveće svjetske kompanije i filantrope.

Tradicionalno, svake godine Škaljić, koja je i članica Upravnog odbora Weidenfeld-Hoffmann Trust-a, učestvuje na Svjetskom ekonomskom forumu (WEF) u Davosu, značajno doprinoseći da se na njegovoj agendi nađu teme vezane za očuvanje prirodnih resursa Zemlje.

Najvažniji zaključci ove godine iz Davosa

„Ove godine priroda je bila jedna od četiri ključne teme godišnjeg sastanka WEF-a u Davosu. Smatram to velikim zajedničkim uspjehom jednog čitavog ekosistema odgovornih poduzeća i privrednika kojem pripadam. Sjećam se 2019 godine, kada smo počeli zagovarati značaj prirode i njenog mjesta na agendama važnih foruma kakav je G20 ili WEF, i koliko strahovitog otpora nas je dočekalo. Četiri godine kasnije, uspjeli smo demokratizirati agendu WEF-a.

Stavljanjem prirode na važno mjesto u međunarodnim odnosima koristi svima.  Zemljin prirodni kapital je u opadanju i stoga je naša prva linija života pod pritiskom. To ima implikacije na sve, uključujući buduću otpornost naših ekonomija i društava.

Neuspjeh u zaštiti prirode mogao bi rezultirati godišnjim globalnim gubicima od 2,7 triliona dolara do 2030. godine ako se dosegnu ekološke prekretnice, koje stručnjaci nazivaju “tipping points”. Opseg utjecaja biznisa na prirodu je jasan: poslovne aktivnosti u četiri glavna lanca vrijednosti: hrana, energija, infrastruktura i moda, trenutno pokreću više od 90 posto ljudskog pritiska na biološku raznolikost (biodiverzitet)“, kaže Škaljić na početku razgovora za Forbes BiH.

Neto pozitivna budućnost

Društvo, a posebno kompanije, naglašava ona, koriste prirodu kao da je besplatna, a ona je zapravo dragocijena. Činjenica da koristimo i toliko zavisimo od prirode, resursa koji se svake godine smanjuje, trebala bi naglašava, biti poziv na buđenje za firme iz svih industrija.

„Naš ekosistem kompanija i fondacija je na začelju inicijative za “prirodno-pozitivnu” ekonomiju. Imamo već razvijenih pet koraka za transformaciju naših prehrambenih i energetskih sistema do 2050., koji mogu pomoći i u prevladavanju siromaštva i nejednakosti, i teže podizanju marginaliziranih skupina. Rimski Klub ih je sažeo u svojoj seminalnoj studiji “Zemlja za sve – vodič za preživljavanje za čovječanstvo” (eng. Earth for All), koji je preveden na brojne jezike. To je dobar zajednički početak.

Svoj zadatak kao pravnika i člana upravnih odbora vidim u izgradnji javno-privatnih partnerstava i pokretanjem inovativnih rješenja za postizanje takve “prirodno-pozitivne” i “neto nulte” ekonomije.

To uključuje rad na novim ekonomskim modelima, inovativnim regulatornim rješenjima i naravno značajnim investicijama u tehnologiju. Posvećeni smo i ponovnom oživljavanju tradicionalnih, prirodnih, tzv. “nature-based” metoda.

Međutim, zadatak sveobuhvatne transformacije nije samo obaveza za nas iz privatnog sektora, ili za investitore i svjetske lidere. Ljudi svih dobi i porijekla pozvani su na suradnju kako bi naučili kako pristupiti egzistencijalnim problemima čovječanstva na vlastite jedinstvene načine“, kaže Škaljić i odgovara na pitanje je li utopija vjerovati da čovječanstvo danas, fokusirano na profit i moć, uopće ima kapacitet i volju da preuređuje moderni svijet u društvo u kojem će dominantno mjesto imati pravda, suosjećanje i poštenje, i šta bi u toj agendi, odnosno kolektivnom odgovoru trebao biti zadatak svakog pojedinca i pravnog subjekta.

„Da li ste znali da izvorno riječ kompanija dolazi od latinskog “cum panis” što znači “s kruhom”? Znači, izvorno su kompanije stvarali ljudi koji su rutinski zajedno “lomili kruh”. To znači da je u osnovi tog koncepta solidarnost, a ne bezočna eksploatacija. 

U međuvremenu smo se mnogo udaljili od ovakvog razumijevanja uloge kompanije u društvu. Milton Friedman, američki ekonomista koji je promovirao kapitalizam slobodnog tržišta je svoju doktrinu iz 70-ih godina zasnivao na mantri “biznis biznisa je biznis” (eng. the business of business is business). Friedman je propagirao da je jedina obaveza biznisa da maksimizira dobit. On i njegovi sljedbenici su vjerovali da će firme koje se fokusiraju na društvenu odgovornost umjesto samo na profit dugoročno propasti. Miltonova agresivna ekonomska teorija učinila je da vodeći svjetski ekonomski model uništi ne samo prirodu, već i međuljudske odnose, zajednice.

Vjerovali vi ili ne u klimatske promjene, većina ljudi na svijetu, od profesionalaca do običnih ljudi, uočavaju nesklad između načina na koji se rad i uspjeh danas definiraju i onoga što treba učiniti za održivu, prema prirodi pozitivnu budućnost. To nas je dovelo do dubokih frustracija i često do cinizma i individualističkih zakrpa. Rezultati našeg novog globalnog modeliranja pokazuju da će pad blagostanja i rastuće društvene napetosti stalno povećavati rizik od kolapsa društava“, pojašnjava naša sagovornica.

Novi oblik računovodstva koji će tačnije odražavati utjecaj kompanija na planetu i društvo

Zajedno sa André Hoffmannom, potpredsjednikom vodeće švicarske farmaceutske kompanije Roche i Carlosom Alvarezom Pereirom, potpredsjednikom neovisne globalne organizacije Rimski klub, Škaljić je autorica članka za Svjetski ekonomski forum o regenerativnim ekonomijama.

„Bez sumnje, suočavamo se s civilizacijskom dilemom: ili ćemo naučiti što je potrebno za izgradnju održivog, uključivog prosperiteta za sve ljude, ili ćemo se nastaviti spuštati do neviđenih razina tragedije.

Mi se bavimo regeneracijom, koja je značajno napredniji i ambiciozniji zadatak od samoodrživosti ili cirkularne ekonomije. Mene kolege nekada predstavljaju kao ‘regenerativnog pravnika’, što znači da se bavim pravom na način koji je u skladu s načelima prirode. Regenerativno pravo prepoznaje međusobnu povezanost pravnih sistema, pojedinaca, ljudskog društva i prirodnih ekosustava. Regenerativni pravnik pristupa svojoj pravnoj praksi s fokusom na pozitivan učinak, održivost i dobrobit klijenata-firme ili individue -i pravnog sistema.

Jedan od naših najvažnijih projekata ove godine je novi oblik računovodstva koji će tačnije odražavati stvarni utjecaj kompanija na planetu i društvo, nešto što Europska Unija stavlja u svoj novi korporativni režim otkrivanja podataka. To je proces na kojem sam i ja naporno radila, i koji obećava sistemske, velike promjene u korist svih.

Uprkos ratovima i povicima koji su dominirali medijskim naslovima, svijet je prošle godine u mnogo čemu postao bolji: tužbe zbog klime i onečišćenja su počele mijenjati percepciju odgovornosti za nastalu štetu; Ugovor UN-a o otvorenom moru otvorio je put većem očuvanju oceana, donesen je novi EU Zakon o obnovi prirode. Na direktan ili indirektan način smo sudionici ovih i drugih procesa“, ističe ona.

Uloga prava u zaštiti ekosistema

Pravo ima jednu od ključnih uloga u rješenju problema vezanih za zaštitu ekosistema i općenito pravednijeg i osvještenijeg života na Zemlji, smatra ona.

„Kako bismo se uhvatili u koštac s klimatskim promjenama i mnogo težim problemom gubitka biodiverziteta, moramo zaštititi ljudska prava – kako politička, tako i ekonomska i socijalna prava. Ekstremni vremenski uvjeti i poremećaji balansa u prirodi, sprječavaju ljude diljem svijeta da vode siguran i zdrav život. Nažalost, najviše su pogođeni najsiromašniji i najranjiviji.

Potreban nam je kolektivni odgovor na trenutnu klimatsku, biodiverzitetsku i sigurnosnu “polikrizu” koji u svom središtu ima pravdu, suosjećanje i poštenje. Dok ulazimo u jedno od najdubljih razdoblja društvene i ekonomske transformacije u ljudskoj povijesti, moramo zaštititi najtemeljnije slobode svih.

Moje profesionalno iskustvo spaja javni i privatni sektor. Disfunkcija u našim pravnim sistemima pitanje je dizajna. Većina političkih i pravnih struktura koje podupiru moderno društvo dizajnirane su za poticanje konkurencije, kratkoročne dobiti i rasta pod svaku cijenu. Mi pravnici imamo značajnu etičku obavezu djelovanja. Vjerujem da bismo trebali pomoći u oslobađanju naših kompanija i društava od neprikladnih regulativnih okvira i osmisliti organizacije za novu, regenerativnu svrhu. Postoji bolji način bavljenja pravom“, kaže Škaljić.

BiH i zelena politika

Nakon mnogo godina čekanja i neizvjesnosti, BiH je prošlog mjeseca dobila zeleno svjetlo za otvaranje pregovora za ulazak u EU. Ta odluka će bitno odrediti i naše aktivnosti i obaveze u vezi energetske tranzicije, integracija u novu zelenu i digitalnu ekonomiju. Škaljić za Forbes BiH pojašnjava na kojim pozicijama BiH u kontekstu zelene politike stoji u odnosu na svijet.

„Bosna i Hercegovina, zajedno sa Srbijom, je jedna od najzagađenijih ekonomija u Europi. One se u praksi nazivaju „emisiono-intenzivnim“ privredama, što znači da utroše neproporcionalnu veliku količinu energije iz neobnovljivih izvora u prozivodnji jedne jedinice ekonomske vrijednosti.

Nedavno sam pisala članak za jedan regionalni portal pokušavajući objasniti šta će se desiti 2026. godine kada EU uvodi naplaćivanje takse za CO2 putem Mehanizma za prekogranično prilagođavanje ugljika (CBAM). Iznenadio me feedback nekih dužnosnika iz regiona koji su mi se javili, jasno dajući do znanja da ne razumiju kompleksnost EU ekonomske mašine u kontekstu zelene tranzicije. U slučaju EU digitalne agende, slučaj je još složeniji. Ovo stanje treba pod hitno mijenjati, a stručna dijaspora može pomoći.

Pitanje implementacije zelenih politika u Bosnia i Hercegovini, a time i na Zapadom Balaknu nije nešto što je samo poželjno, već je apsolutno neophodno ako region želi ostati konkurentan sa EU. Potreban je nacionalni plan za usvajanje pravne stečevine EU (acquis) koja uključuje EU zelenu agendu, kao i trust mozgova (eng. think tank) kao podrška ministarstvima u pronalaženju rješenja za probleme specifične za BiH i Zapadni Balkan. Potrebnu pomoć mogu ponuditi Hrvatska, a posebno Slovenija. Ona se istakla kao lider u upravljanju resursima, i čak je imala svog EU Komesara za okoliš, gospodina Janeza Potočnika, koji je ekspert svjetskog glasa.

Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel nazvao je 2030. mogućom ciljnom godinom za daljnje proširenje EU. Znači, zemlje Zapadnog Balkana svoju domaću zadaću trebaju izvršiti vrlo brzo. Značajni novci iz pristupnih fondova se moraju maksimalno efikasno utrošiti, s fokusom na zelenu i digitalnu agendu koja će biti osnova buduće ekonomije. Zapadni Balkan može demonstrirati da će u EU unijeti puno više nego što će proces pridruživanja koštati EU“, govori ona.

Škaljić, vlasnica diploma prestižnih obrazovnih institucija; Oksforda, Fletcher School of Law and Diplomacy kao i Harvard Kennedy School of Government i Harvard Law School, bila je i viši savjetnik za politiku u Britanskoj delegaciji pri EU. Želja za novim izazovima su je odvela u Švicarsku, gdje je preuzela posao direktora pravnih poslova u firmi koja se bavi međunarodnom trgovinom. Tu je iz prve ruke vidjela kako u praksi funkcionira primjena nekih EU propisa na čijem dizajnu je i sama radila u Briselu. Put iz javnog u privatni sektor naučio ju je da poštuje znoj i muku privatnika, kao i limitacije globalizacije. U njenom profesionalnom iskustvu je i rad u Tužilaštvu Haškog tribunala. Ovo iskustvo ju je kaže, naučilo mnogo čemu, ali najviše limitacijama prava.

Rad u Haškom tribunalu

„Čini mi se da sam bila jako hrabra, da sa 21 godinom odem u Den Haag i osvojim posao u Tužilaštvu na tako velikom i teškom predmetu kakav je bio slučaj protiv Radovana Karadžića. Univerzalni posao traženja pravde ne smije biti limitiran samo na sudnicu. On je tema za sve forume, političke, ekonomske, ali i dnevne boravke diljem svijeta. Svaka žrtva zaslužuje da bude priznata, i poštovana. Uvijek mi se sviđala mudrost Ubundu naroda koja kaže „Ja jesam jer ti jesi“ (eng. I am because you are). Drugim riječima; moja ljudskost je povezana s vašom, jer samo zajedno možemo biti ljudi.“

Kada razmišlja o budućnosti, postoje područja, kaže, u kojima bi svoje znanje voljela staviti u funkciju.

„Raduje me nevjerovatan napredak u biotehnologiji, napredak u izlječenju teških bolesti, u kojem također snažno investiramo. To je problematika povezana sa mnogim pravnim i poslovnim problemima, i pravi je intelektualni izazov.

Nedavno je korištenje CRISPR sistema za prepravljanje genoma konačno odobreno za liječenje prve bolesti, anemije srpastih stanica. Mislim da ćemo još u toku naših života posvjedočiti do sada nezamislivim iskoracima nauke. Radimo na tome da takva otkrića služe čovječanstvu, a ne samo uskim korporativnim interesima“, kaže Škaljić.

Moja švicarska svakodnevnica

„Švicarska je zemlja hrabrih i mudrih ljudi. Donijela mi je mir, poslije dugog i napornog puta, života u Americi, Engleskoj, Beligiji, drugim zemljama. U životu ne možete sve planirati, ali možete ako ste odlučni, biti korisni sebi i zajednici.

Stanje svijesti i razvijenost jednog naroda možete vidjeti po tome kako tretira prirodu, životinje i druga ljudska bića. Švicarci u tome, a i mnogo čemu drugome, mogu držati lekcije. Međutim, i suviše su skromni da bi to činili, što ih u mojim očima to čini još dražim.

Živim na ženevskom jezeru, u kojem se često kupam, kako ljeti tako i zimi. Često sam i u Zürichu, koji je svjetski centar za innovacije u fintech (finansijske-tehnologije) i cripto. Radim sa fantastičnim ljudima, najboljim u svojim oblastima, i to me ispunjava. Svrha je nevjerovatna budilica.“

Gdje je danas izvorište stvarne moći?

„U nama samima. Jer ljudski rod i individua, kao njegova jedinka, nikada prije nisu imali više poluga moći na direktnom raspolaganju. Tu su tradicionalne poluge moći kao što su ljudski rad i kapital. Međutim, najinteresantnije su nove poluge moći s praktično neograničenom multiplikacijom kakve su masovni mediji i code (kodiranje) kao univerzalni jezik savremenog vremena.

Naoružani sa ove četiri poluge moći, svaka individua, bilo da radi iz New Yorka ili Bangalore može mijenjati svijet. Tehnolgija je demokratizirala sve, i srušila stare okove koji su držali „novi svijet“ izolovanim. Za neke su ove tektonske promjene teško probavljive, pa se javljaju retrogradne ideje i želje za povratkom na staro, kad su već ove granice u digitalnom svijetu nestale. Da budem direktna: sigurne granice, sigurni i čisti gradovi su i dalje važni. Ali povratak na staro nije moguć.

Činjenica da danas svaka individua može imati toliku moć je oslobađajuća, i osnažujuća misao, ali je istovremeno i zastrašujuća. Jer, kad vam je na vrhu prstiju tolika moć, kako ćete je koristiti? Tehnologija je možda nova, ali su problemi čovječanstva ostali oni stari etički, moralni.“