Kako je Bernard Arnault postao najbogatiji čovjek na svijetu, i zašto sada kreće borba njegove djece za nasljedstvo

LIDERI Forbes Srbija 25. feb 2024. 08:12
featured image

25. feb 2024. 08:12

Od 1. februara 2024. najbogatija osoba na svijetu je Bernar Arno, izvršni direktor francuske grupacije luksuznih proizvoda LVMH čija je vrijednost procijenjena na više od 200 milijardi dolara. Kako je nastala imperija i ko će je naslijediti?

Ilon Mask više nema laskavu titulu koja običnim smrtnicima djeluje prilično nadrealno – najbogatiji čovjek na svijetu. Nekoliko mjeseci prije Forbsove objave, Bernar Arno kao da je napravio malu uvertiru sopstvenom uspjehu iza kojeg kaskaju i Mark Zakerberg, Džef Bezos, Amansio Ortega, Leri Pejdž i mnogi drugi. Prvi čovjek imperije luksuzne robe LVMH (Luj Viton, Moet, Henesi) stajao je tik uz Ajfelov toranj, pred velikim brojem zvanica i novinara.

Povod je bila objava ove kompanije da će ta grupacija obezbijediti 150 miliona eura za sponzorisanje Olimpijskih igara u Parizu ove godine, i da će njegova juvelirska kuća Šoume dizajnirati olimpijske medalje.

Nije sporno ni koja alkoholna pića će se točiti na manifestacijama pod okriljem Olimpijade, kao ni da će kompanija Sefora biti zadužena za štafetu Olimpijske baklje. Sport je danas poligon za iskazivanje moći dominacije i trijumfa, iza koga u ovom slučaju stoji 210 milijardi dolara (u trenutku objave teksta, njegovo bogatstvo naraslo je na 231 milijardu dolara po Forbes listi u realnom vremenu i sve više odmiče Musku), tako je uostalom bilo i na Svjetskom fudbalskom prvenstu kada je Hublot, dio francuskog konglomerata bio oficijelni sponzor za vrijeme.

Tokom više od 30 godina Arnault je pretvorio LVMH u najvrijedniju kompaniju u Francuskoj, koja ima poslovanje u 81 zemlji. Njegovi brendovi krem su svjetskog luksuza – Louis Vuitton, Christian Dior, Tiffany, Dom Perignon. Novac je donio moć, a ona poštovanje, i premijera i predsjednika najvećih svjetskih državnika. Moć je toliko velika da sigurno i nadilazi veliku većinu država, samo je njena suptilnost drži van radara.

Sjekao je vrpcu u novoj fabrici Louis Vuittona u Teksasu sa tadašnjim predsjednikom Donaldom Trumpom i sastajao se sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, visokim kineskim zvaničnicima. Jednom prilikom je izgovorio „mi smo kao Henry Kissinger, nismo tu da se slažemo ili ne slažemo oko političkog aspekta zemlje u kojoj poslujemo“. Tu su dakle da zarađuju novac, nije htio da doda Arnault.

Njegova umjetnička kolekcija (procijenjena na milijarde eura) posramila bi i etablirane svjetske muzeje, kao i Fondacija Louis Vuitton. Prije nego što se zapitamo ko će ovu imperiju da naslijedi, moramo da se prisjetimo kako je ona uopće nastala.

Imperija i druga strana medalje

REUTERS/Stephanie Lecocq

Arnault je rođen u gradiću Rubeu, 1949. godine. Biznis je prvi put vidio u građevinskoj kompaniji Ferret-Savinel, koju je vodio njegov otac Jean, a osnovao njegov djeda, koji ga je vodio na gradilište. Iako se ne tako davno smatralo da je ogromna većina bogatstva u svijetu naslijeđena, prema nacionalnoj studiji o milionerima iz 2023. samo 21% milionera je dobilo neki vid nasljedstva. U slučaju Arnaulta epitet „old money“, stari novac, ipak ima punu težinu.

Kada je Arnault imao 28 godina, otac ga je preusmjerio na tržište nekretnina, a ubrzo nakon toga se preselio u New Rochelle, New York, što je procijenjeno kao daleko plodnije tlo za biznis i krupni kapital od tada socijalističke Francuske. Amerika je Bernarda vrlo brzo oblikovala, i on se pronašao u agresivnom pristupu spajanja kompanija i njihovim akvizicijama. Nepotvrđena je glasina da ga je na povratak u Pariz ponukao njujorški taksista koji mu je rekao „da ne zna ime francuskog predsjednika, ali da zna za Dior!“

Kockice su se spojile, francuska vlada je željela da se oslobodi bankrotiranog tekstilnog konglomerata koji je uključivao i Dior. Arnault ga je kupio za jedan franak, otpustivši 9.000 ljudi i zadržavši samo Dior, koji mu je pomogao da kasnije finansira preuzimanje „aždaje luksuza“ LVMH 1989. godine (u vlasništvu su se nalazili i Givenchy, Kenzo, Dom Perignon). Njegov stil je šokirao klupski svijet francuskog biznisa, gdje je postao poznat kao „Vuk u kašmiru“, a kao takav je vjerovatno nesvjesno postao i „kum“ ekranizovanom „Vuku sa Wall Streeta.

LVMH koji sada posjeduje 75 brendova, od 1995. krenuo je da kupuje kao na traci, pa su te godine (prije toga kupljeni Kenzo i Berluti) dijelovi konglomerata postali modne kuće Celine, Marc Jacobs, Emilio Pucci, Loro Piana, Fendi, alkoholna pića Belvedere, Glenmorangie, Krug, juveliri Tifany (16 milijardi dolara, najveći posao u sektoru luksuza) i Bvlgari. Gucci i Hermes su mu iskliznuli kroz prste nakon mučnih javnih bitaka.

Posljednjih godina LVMH se proširio na luksuzno hotelijerstvo i ugostiteljstvo – Siprijani u Veneciji, 21 Club u New Yorku, restorane u okviru Tiffanyja i Diora, koktel bar Moet u Parizu.

Dok mu se poslovni svijet klanja, za obične Francuze je persona non grata, jer radnička Francuska i dalje čuva slobodarske i izvorno ljevičarske tekovine u kojoj su žuti prsluci i narodni bunt bili realni, dok u mnogim zemljama gdje je situacija daleko gora nisu.

Kada je predsjednik Emmanuel Macron prošle godine najavio podizanje starosne granice za odlazak u penziju na 64 godine, demonstranti su gotovo intuitivno krenuli na lice Macronovog establišmenta kako su ga mnogi opisali. Upali su u sjedište LVMH, paleći dimne bombe. „Ako Macron želi da pronađe novac za finansiranje penzionog sistema, trebalo bi da dođe ovamo da ga pronađe“, rekao je tada sindikalni lider Fabijen Viledju za CNN.

REUTERS/Stephanie Lecocq

„Francuska nije zemlja koja je motivisana poslovnim uspjehom, za razliku od Sjedinjenih Država“, izjavio je jednom prilikom Arnault, navodeći da u Americi može normalno da se šeta, pa i u Kini gde je imao status rok zvijezde prošle godine.

Kasniji pokušaji naglašavanja ekonomskih doprinosa kompanije, otvorenih radnih mjesta, skoro šest milijardi eura poreza Francuskoj državi, u očima javnosti su i dalje jeftina kupovina indulgencija i gotovo kikiriki za Arnaulta.

U Francuskoj za njega nema šetnje bez gomile tjelohranitelja.

Djeca i poređenja sa serijom HBO-a „Nasljednici“

Djetinjstvo njegove djece kao da je bila priprema za vođenje carstva luksuza, zbog čega su i završili najprestižnije škole u Francuskoj. Ne još doduše, jer je prije dvije godine Arnault ubijedio upravni odbor da podigne starosnu granicu za obavezno penzionisanje izvršnog direktora i predsjednika sa 75 na 80, stvarajući paralelno korporativnu strukturu koja obezbjeđuje kontrolu LVMH njegovoj djeci, pa tako svako dijete ima po 20% akcija koje ne mogu da prodaju u narednih 30 godina bez jednoglasnog odobrenja odbora.

Iako penzija nije realnost ove godine kako je prvobitno trebalo da bude, to nije zaustavilo spekulacije koje će dijete obučeno uglavnom u mornarsko ruho odela Dior, osim ćerke Delfin biti novi čelnik kompanije. Otud i pravljenje atmosfere buduće drame nalik na onu u seriji „Nasljednici“ koja se emituje na televiziji HBO. Francuski mediji puni su naslova koji upoređuju Arnaultove i samog Bernarda sa porodicom Roj, odnosno Loganom iz popularne serije.

Najstarije dijete je kćerka Delfin (48), predsjednik i izvršni direktor Christian Diora i član izvršnog odbora LVMH. Antoan (46) ne samo da je zadužen za imidž i održivost kompanije, već je i izvršni direktor brenda muške odjeće Berluti, predsjednik italijanske luksuzne kuće Loro Piana, izvršni direktor Christian Diora S.E. i član odbora LVMH. Oboje su djeca iz prvog Arnaultovog braka, sa En Devavrin, o kojoj se malo toga zna.

Troje djece dolaze iz drugog braka sa Elen Mersije, kanadskom koncertnom pijanistkinjom: Alexandre (31) je izvršni potpredsjednik za proizvode i komunikacije u Tiffanyju, Frederic (28) je izvršni direktor kompanije Tag Heuer, dok je Jean (24), direktor satova Louis Vuittona.

Biznis i samo biznis

Rube je nekada bio tekstilni gigant u sjevernoj Francuskoj. Kako su dolazile nove generacije industrijalaca, poslovi su nestajali, a novac se dijelio nasljednicima. Arnault je bio svjedok tih finanijskih lomova, i dobro ih je upamtio, a lekciju je naučio i za svoju djecu.

Nije to neka viša matematika, ukoliko djeca dobiju previše bez po muke, epilog je izvjestan, prije ili kasnije, to znamo i mi smrtnici. U slučaju Arnaultovih kasnije, s obzirom na to koliko Bernard ima novca. Diplomiravši na francuskoj elitnoj politehničkoj školi, Arnault je usavršavao matematičke vještine svoje djece svaki put pred porodičnu večeru.

U intervjuu New York Timesu njegov sin Antoan se prisjetio „da dobijanje manje od savršene ocjene na ispitima za Bernarda nije bilo prihvatljivo“, slično svjedoćenje o tinejdž poslovnim drilovima iznioo je za Business of Fashion i Jan Rogers, bivši glavni digitalni službenik u LVMH-u.

Cijela Francuska je svjedočila odlascima tada desetogodišnje Delfin sa ocem u Diorove prodavnice. Bernard je svako svoje dijete upario sa mentorom koji ih je uvodio u posao. Delfin i Antoan su karijere započeli na pozicijama početnika (Delfin je čak prodavala parfeme), dok su troje najmlađih daleko brže dobili odgovornije funkcije.

U svojim javnim nastupima Arnault uvek insistira da njegov glavni cilj nije profit već poželjnost, žudnja za njegovim proizvodima. I taj cilj ostavlja u amanet svojim nasljednicima uz uslov da tako bude minimum narednih 50 godina. Riječ poželjnost najpopularnija je u kompaniji.

Krilatica „para na paru ide“ kod Arnaultovih ima smisla i kada je šira porodica u pitanju. Delfin je udata za milijardera Javiera Nila, dok je Alexander oženio Geraldine Gayo uz prisustvo Beyonce i Jay-Zija, koja je i sama vlasnica brenda asesoara Destre. Sin Antoan je oženio rusku manekenku Nataliu Vodianovu.

Bernard Arnault je u intervjuu New York Timesu o nagađanjima ko će ga naslijediti bio izričit, odbacivši poređenja sa HBO „Nasljednicima“.

REUTERS/Stephanie Lecocq

„Nije obaveza da jedno od moje djece bude nasljednik“, a sa takvim stavom su u javnosti istupili i sami nasljednici.

Djeluje da ovako uspješan čovjek teško može da pogriješi, koju god odluku da donese, posebno imajući u vidu da je Alexandre, koji je karijeru otpočeo u Americi i firmi McKinsey već sklapao poslove sa Beyonce, Jay Zijem i njemačkim proizvođačem aluminijumskih kofera Rimovom, koji su kompaniji donijeli bogatstvo, a isto važi i za Delfin i Antoana. Budućnost im je svima svakako svijetla, čak i ukoliko bogatstvo ne ostane na sadašnjih više od 200 milijardi.