Litijum je pao na 10% svoje rekordne vrijednosti, da li je kopanje i dalje isplativo?

Cijena litijum karbonata pala je na 60.400 juana po metričkoj toni, ili oko 8.400 dolara. To je nešto više od 10% u odnosu na rekordnu cijenu litijuma dostignutu krajem 2022. godine, kada je vrijedio 80.000 dolara.

Od tada, cijena je u slobodnom padu. Od augusta 2024. godine, silazni trend litijuma se usporio, ali je i dalje u padu. Analitičari vide jasne razloge – ponuda je i dalje veća od potražnje, a to je zbog nekoliko razloga. Prvo, potražnja za električnim vozilima je sporija od očekivane. Proizvođači i dalje imaju velike zalihe litijuma, a tehnologija baterija napreduje na takav način da će litijum biti potreban manje nego prije.

I šta očekivati ​​u takvim okolnostima kada je u pitanju cijena litijuma? Da li je dostigla dno ili može ići još niže (najniža cijena u posljednjih pet godina bila je oko 5.400 dolara)? I šta će ovo kretanje značiti u smislu otvaranja novih rudnika?

Ponuda se ne smanjuje

Iako bi se očekivalo da će, s obzirom na činjenicu da na zalihama ima previše litijuma, kompanije smanjiti ponudu, to se ne dešava. Međunarodna agencija za energiju procijenila je da je ponuda prošle godine porasla za 35%. Analitičari procjenjuju da iza toga stoji namjera proizvođača da ne izgube tržišni udio. Također žele zadržati ugovore s vladama i proizvođačima baterija i automobila.

Neki od njih su smanjili proizvodnju ili koriste ovaj period niskih cijena za održavanje svojih postrojenja. Međutim, to nije značajno smanjilo količine koje stižu na tržište.

U Kini, kao najvećem “potrošaču” litijuma, zalihe nastavljaju rasti, prenose lokalni mediji.

Također, iako potražnja za električnim vozilima nije onakva kakvoj su se proizvođači automobila i vlade nadali, ona raste.

Analitičari se slažu da bi zbog ovih okolnosti cijena mogla nastaviti padati ili ostati nestabilna. Ali vjerovatno kratka pozicija.

Kopanje je i dalje profitabilno

Ono što omogućava proizvođačima da nastave zarađivati ​​od rudarstva litijuma, čak i suočeni s niskim cijenama, jeste to što uspijevaju održati niske troškove proizvodnje.

Cijena po kojoj prodaju litij i dalje je iznad troškova rudarstva što im omogućava ostvarivanje profita. Iako bi nastavak negativnog trenda u pogledu prodajne cijene mogao dovesti u pitanje profitabilnost, prema procjenama analitičara, to bi dovelo samo do privremenog zaustavljanja pada cijene litijuma. Sa ove tačke gledišta, ozbiljniji oporavak cijene mogao bi se podstaći samo ako bi proizvođači zajednički odlučili smanjiti proizvodnju, što je sumnjivo da bi se to moglo dogoditi.

Također, treba imati na umu da se cijena litijuma najviše približila troškovima proizvodnje u odnosu na australijske proizvođače. Kineski i južnoamerički “kopaju” s još nižim troškovima tako da će tržište i dalje biti dobro snabdijevano ovim materijalom.

Gdje će cijena otići?

I ponuda i dalje ima veći utjecaj na cijenu litijuma nego potražnja, prema analitičarima.

I u takvim okolnostima, Morgan Stanley predviđa da će cijena početi rasti. Iznad 9.000 dolara ove godine, zatim iznad 10.000 dolara 2026. i iznad 12.000 dolara 2027. Procjene Goldman Sachsa za litijum karbonat iz Kine su još veće.

Međutim, niko još ne očekuje da će litij dostići rekordne količine od prije nekoliko godina. U najboljem slučaju, dostići će 50% tadašnje vrijednosti, procjenjuju analitičari.

Što se tiče oporavka cijene litijuma, oni se pozivaju i na procjenu Evropske unije da će potražnja za litijem premašiti ponudu već 2029. godine. Potražnja će nastaviti rasti, dok je pitanje koliko će ponuda moći da je zadovolji bez velikih ulaganja u nove rudnike i pogone za preradu. Ipak, promjene se mogu vidjeti i ovdje, Južna Amerika i Afrika kao jeftiniji proizvođači doprinose povećanju ponude, kao i SAD .

Također se procjenjuje da će tržište litijuma biti nestabilno do 2028. godine i da će fokus biti na povećanoj potrošnji zaliha, pa tek od tada treba očekivati ​​veće promjene.

Tehnologija baterija

Na cijenu litijuma utiče i napredak tehnologije proizvodnje baterija. Zato analitičari daju različite procjene za različite proizvode. Najveći rast se predviđa za litijum hidroksid, koji se koristi za proizvodnju baterija gdje je sadržaj nikla veći. Njegova cijena bi se mogla udvostručiti do 2028. godine. Litijum karbonat je pod većim pritiskom zbog sve veće konkurencije drugih tehnologija (poput LFP baterija – litijum-željezo-fosfat), dok se najmanji porast cijene predviđa za koncentrat dobijen iz minerala spodumena.

Nove tehnologije proizvodnje baterija smanjuju potrebu za litijem. Bolji rezultati se postižu s manjom količinom tog materijala. Posebno je značajan primjer natrijum-jonske baterije, koja smanjuje potrebnu količinu litijuma za 30% u najpristupačnijim električnim vozilima, što dodatno može stvoriti pritisak na cijenu.

Ko će preživjeti?

I na kraju, mnogo će zavisiti od politika država prema subvencioniranju električnih vozila i baterija. Ako tržišta u razvoju značajnije povećaju potražnju za električnim automobilima, cijena litijuma bi također mogla brže rasti. Međutim, ne treba zaboraviti da može doći do promjene propisa, tj. njihove veće restriktivnosti prema ekstrakciji litijuma, što također može utjecati na cijenu.

Posljednjih godina kompanije pokušavaju pronaći spas u spajanjima i akvizicijama , smanjujući troškove proizvodnje, a jedna od glavnih strategija preživljavanja je diverzifikacija kako bi oni koji kopaju druge rude mogli bolje podnijeti pad cijene litijuma. Također, bolje prolaze oni sa zaokruženijim procesom proizvodnje i integriranim lancem snabdijevanja, kao i oni s većim novčanim rezervama.

Kompanije gdje su troškovi proizvodnje premašivali prodajne cijene pribjegle su velikim smanjenjima. Oni koji uspiju svesti troškove proizvodnje ispod 10.000 dolara po toni, kao i oni koji osiguraju dugoročne ugovore, imaju veće šanse da zarade na litijumu.