Kako su Trumpove carine natjerale Kinu na zaokret i dovele do još većeg izvoza

Samo godinu ranije kineski proizvođači su, strepnjom očekujući novu trgovinsku konfrontaciju, požurili da ubrzaju izvoz nakon što je Donald Trump ponovo osvojio Bijelu kuću i najavio drastične carine na kinesku robu. Danas, godinu nakon te najave, Trump je svoje obećanje u potpunosti ispunio. Ipak, Kina je odgovorila na način koji je iznenadio mnoge, umjesto pada, njen izvoz je porastao.

Kineska ekonomija je u prvih jedanaest mjeseci godine ostvarila rekordni trgovinski suficit od čak bilion dolara, što je rezultat bez presedana u globalnoj ekonomiji. Takav razvoj događaja ojačao je samopouzdanje kineskog lidera Xi Jinpinga i učvrstio njegovu spremnost da Trumpu parira oštrom trgovinskom taktikom. Iako su dvije nacije nakratko smirile napetosti nakon sastanka njihovih lidera u oktobru, put do konačnog sporazuma i dalje je neizvjestan.

Uspjeh kineskog izvoza, paradoksalno postignut pod pritiskom američkih carina, rezultat je strategije koja je razvijana godinama. Kineski proizvođači preusmjerili su se s američkog tržišta na druga područja svijeta, posebice Evropu, Jugoistočnu Aziju i Afriku, gdje je potražnja za jeftinijom robom nastavila rasti. Time su uspjeli nadoknaditi pad izvoza u Sjedinjene Države, gdje je u istom periodu zabilježen oštar pad od 18%. Uprkos tome, rast izvoza ne prikriva slabosti unutar kineske ekonomije, koje su posljedica slabe domaće potrošnje, niske potrošačke sigurnosti i dugotrajnih strukturnih problema.

Kina već decenijama gradi svoju poziciju globalne proizvodne sile, pa je u okviru strategije “Made in China 2025” uložila ogromna sredstva u industrijske i tehnološke sektore. Kombinacija unaprijeđene infrastrukture, jeftine i masovne proizvodnje te pandemijskog skoka potražnje dovela je do gotovo 45-postotnog porasta izvoza u posljednjih pet godina. Državna retorika naglašava da je domaća industrijska baza toliko velika i konkurentna da se njen uspjeh ne može potkopati carinama, dok nacionalistički komentatori ističu da kvalitet i niske cijene kineskih proizvoda imaju gotovo neodoljivu tržišnu privlačnost.

Ipak, sve više ekonomista upozorava da dio rasta izvoza možda samo prikriva preusmjeravanje robe kroz treće zemlje, posebno u Jugoistočnoj Aziji, gdje se proizvodi dodatno obrađuju prije ponovnog izvoza u SAD. Koliki je stvarni obim takvog transšipmenta teško je precizno utvrditi, što otežava sprovođenje američkih carina uprkos Trumpovim naporima da taj mehanizam suzbije.

Postavlja se i pitanje održivosti ovakvog izvoznog zamaha. Prognoze ukazuju da će izvoz ostati snažan i u godinama koje dolaze, iako se očekuje sporiji rast. Istovremeno, širom svijeta jača protekcionizam: Evropska unija, Indija i Brazil već su godinama zabrinuti zbog kineskog “dumpinga”, a najnoviji talas kineskog izvoza dodatno je pojačao njihove strahove. EU je već uvela carine na kineska električna vozila i druge proizvode, a francuski predsjednik Emmanuel Macron nedavno je upozorio da bi Evropa mogla posegnuti za još oštrijim mjerama zbog onoga što smatra ozbiljnim trgovinskim neravnotežama.

Istovremeno, Kina se suočava s dubokim domaćim izazovima. Nekretninski sektor, nekada ključni pokretač rasta, već pet godina je u padu, dok visoka nezaposlenost mladih i slabi socijalni sistemi dodatno sputavaju potrošnju. Domaća potražnja ostaje izuzetno slaba, što potvrđuje gotovo zanemariv rast uvoza od samo 0,2% ove godine. Uz to, deflacija potaknuta prekomjernim kapacitetima i brutalnim cjenovnim ratovima u sektorima poput električnih vozila, e-trgovine i građevinskog materijala – guši profitabilnost i podstiče industrije da se okrenu inostranstvu.

U takvoj situaciji izvoz je postao jedan od rijetkih izvora stabilnog rasta, pa se očekuje da će Kina na predstojećoj Centralnoj konferenciji o ekonomskom radu najaviti prioritete koji će oblikovati ekonomsku politiku u narednoj godini. Posebna pažnja biće usmjerena i na prve signale o novom petogodišnjem planu, koji bi trebao definisati razvojne ciljeve za narednu polovinu decenije.

Xi Jinping je već poručio da će cilj ovogodišnjeg ekonomskog rasta od 5% biti ostvaren te naglasio potrebu da se domaća politika uskladi s globalnim ekonomskim pritiscima, posebno onima proizašlima iz trgovinskih sukoba. Uprkos očekivanjima nekih ekonomista, Peking izgleda nije spreman na široku fiskalnu ekspanziju niti direktno rješavanje problema u nekretninskom sektoru, što dodatno produbljuje nesigurnost.

Na kraju, iako je kineski izvoz uspio da zaobiđe američke carine i pronađe nove kupce, šira ekonomska slika ostaje složena i opterećena rizicima. Svijet će s pažnjom pratiti da li Kina može zadržati prednost u globalnoj trgovini dok se istovremeno bori s unutrašnjim slabostima i spoljnim pritiscima koji postaju sve snažniji.