Finansijski rat: Kako je Iran destabilizirao izraelske obveznice i investicije
Nedavna iranska kampanja udara na Izrael preoblikovala je pozornicu sukoba, pomjerajući fokus s isključivo vojne sile ka strateškom napadu na ekonomsku i finansijsku infrastrukturu koja podržava moć izraelske države.
Ono što je počelo kao odmazda, preraslo je u višedimenzionalni pritisak čiji cilj nije bio samo izazivanje neposrednih troškova, već i destabilizacija fiskalnih i logističkih temelja izraelske ratne ekonomije.
Napad projektilom na dom Danija Naveha, direktora Development Corporation for Israel (poznatije kao Israel Bonds), nije bio slučajan. Naveh je ključna figura izraelskog mehanizma prikupljanja kapitala kroz globalnu prodaju obveznica, koje su od oktobra 2023. donijele više od 5 milijardi dolara, uključujući 1,7 milijardi iz američkih javnih fondova.
Ciljajući njega, Teheran je poslao jasnu poruku: samopouzdanje investitora – srce izraelskog finansiranja – više nije sigurno.
Pomorski udar bez blokade
Najveći ekonomski udar dogodio se 20. juna, kada je Maersk, najveća svjetska kompanija za kontejnerski transport, obustavila sve dolaske brodova u izraelsku luku Haifa. Iako formalna pomorska blokada nije proglašena, efekat je bio isti – de facto embargo.
Bez Haife, glavne mediteranske luke za industrijsku opremu, farmaceutske proizvode i strateške uvoze, izraelska ekonomija postala je ranjiva, podložna inflaciji i nestašicama. Premije osiguranja za brodove skočile su preko 1% vrijednosti, a uvoz se sveo na skuplje i manje pouzdane alternative.
Tek nakon objave prekida vatre, koji je posredovao američki predsjednik Donald Trump, Maersk je najavio povratak u Haifu.
Iran s malo troška – Izrael s ogromnim gubicima
Procjene pokazuju da je Iran za svoje operacije potrošio 2–3 milijarde dolara, dok je Izrael bio suočen s desetinama milijardi dodatnih troškova, poremećajem lanca opskrbe i padom investicija. Teheran je kombinovao projektile, sajber napade i psihološki pritisak, postižući ono što sankcije nisu – stvarajući sliku izraelskog finansijskog sistema kao nesigurnog i neodrživog.
Za razliku od Izraela, čija je ekonomija duboko ovisna o globalnim tržištima kapitala, Zapadu i kratkotrajnim vojnim prednostima, Iran je godinama živio pod sankcijama i razvio otpornost na dugotrajne pritiske.
Fiskalni slom Izraela
Od oktobra 2023. izraelska ekonomija klizi nizbrdo: šekel slabi, prinosi na obveznice rastu, a strani investitori se povlače. Nezaposlenost raste, mala i srednja preduzeća propadaju, a kreditni rejting je snižen. Vlada je povećala PDV, smanjila socijalna davanja i podigla novi domaći dug, ali to je fiskalna „prva pomoć“, a ne plan oporavka.
Po prvi put u pola stoljeća, Izrael je međunarodno zatražio pomoć ne u oružju, već u gotovini – od zaljevskih država, Njemačke, Velike Britanije i Francuske. Time je priznana iscrpljenost sistema koji se nekad hvalio ekonomskom samostalnošću.
„Mir“ koji to nije
Iako je prekid vatre donio privremeno olakšanje, on ne znači kraj sukoba nego pauzu. Iran je osigurao strateške dobitke, dok je Izrael suočen s dugoročnim ekonomskim ožiljcima. SAD, predvođen Trumpom, iskoristio je ovaj vakuum da se pozicionira kao arhitekt postkonfliktnog poretka – ne iz velikodušnosti, već iz pragmatičnog interesa da zadrži kontrolu nad regionalnom infrastrukturom i političkim tokovima.
No, sukob nije razriješen – već suspendovan. Infrastruktura i ekonomija ostaju polja budućih obračuna. Ono što je sada tišina, može sutra ponovo postati front.
