Anto Domazet za Forbes BiH: Jedini razlog zašto se o narodnim obveznicama ne govori u BiH je zaziranje političara i vlada da građani neće pokloniti povjerenje entitetskim obveznicama
Hrvatska je posljednji put građanima početkom juna ove godine ponudila trezorske zapise. Bosna i Hercegovina na državnom nivou još uvijek ne emituje narodne obveznice, niti se čuju najave da bi uskoro mogle postati praksa. Ovu temu detaljnije za Forbes BiH pojašnjava ugledni profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Anto Domazet.
“Obaveze otplate visokog iznosa anuiteta po zajmovima za oba entiteta, čine aktualnim načine osiguranja dodatnih sredstava za budžete putem javnog zaduživanja.
Federacija BiH planira zaduživanje od 1.295 miliona KM, dok će otplatiti 1.410 miliona anuiteta. Od toga iznosa 395 miliona ići će putem multilateralnih financiskih institucija (Svjetska banka, EBRD, EIB i drugi) što je najprihvatljiviji oblik financiranja i uz najpovoljnije uvjete, koji uključuju u velikom dijelu i grant komponentu. Putem zaduživanja na domaćem tržištu pribavit će se 540 miliona KM kroz srednjoročne obveznice, a 360 miliona putem kratkoročnog zaduživanja.
U Republici Srpskoj povrat anutiteta u 2024. godini iznosit će 1053 milion KM, a zaduživanje će iznositi 952 miliona, bez uključivanja multilateralnih financijskih institucija, što znači da preostaje jedino domaće ili vanjsko zaduživanje
Dakle, ukupno van multilateralnih financijskih institucija planirano je zaduživanje dva entiteta u iznosu od oko 2 mld KM, od čega više od polovine otpada na RS.
Procjena kreditnog rejtinga
Ovo su svakako razlozi zašto se išlo na procjene kreditnog rejtinga entiteta, što do danas nije činjeno. Te procjene nisu otkrile ništa novo, jer je uglavnom potvrđen rejting na nivou rejtinga BiH koji još nije u sferi investicijskog rejtinga. Sa rejtingom Standard&Poors B+/B sa stabilnim izgledima za F BiH i B sa stabilnim izgledima za RS pribavljanje kapitala na stranim tzržištima će se plaćati visokim kamatama. Sa takvim kreditnim rejtingom izlazak na tržišta kapitala je veoma rizičan i plaćat će se visokim kamatama. Financijske analize pokazuju da BiH može računati na raspon kamatnih stopa (Yield spread) u odnosu na prinose koje pružaju njemačke obveznice na 5 godina u rasponu od 5 do 6. Ako je prinos na njemačke obveznice 2,2 posto sa početka ove godine, onda bi za obveznice BiH, odnosno njenih entiteta očekivan prinos od 11 do 13 posto godišnje. To je uz stope rasta od 2,6 posto za ovu i nešto više za naredne godine neodrživa stopa zaduživanja.
Ne vjerujem da će ijedan entitet poduzeti takvu samoubilačku aktivnost. Mislim da se politika RS na ugrožavanju temelja političkog i ekonomskog sistema u BiH vraća sada kao bumerang, ali ne samo za RS. Onemogućavanje izlaska na međunarodno tržište zbog političkih turbulencija trebalo bi da posluži kao otrježnjenje i alarm za pokretanje mjera političke stabilizacije i proaktivnog pristupa reformama koje su predviđene Planom rasta. Plan rasta mogao bi osigurati nešto od prijeko potrebnih sredstava, ali nužnost zaduživanja time neće biti otklonjena.
Dosadašnji oslonac na banke bio je ekonomski opravdan, jer se zaduživanje vršilo uz razumne stope kamate, ispod 4 posto za F BiH, a za RS je dostignuta stopa od 6 posto. Sankcije prema nizu kompanija i osoba u RS svakako otežavaju zaduživanje RS, čak i u domaćem zaduživanju i perspektive nisu svijetle.
Međutim, iznenađujuće je da vlade entiteta ne razmatraju mogućnost emisije narodnih obveznica, odnosno uključivanja građana u otkup obveznica i upis trezorskih zapisa, dakle u srednjoročno i krakoročno financiranje budžetskih potreba. Depoziti građana u bankama rastu i koncem aprila 2024. u BiH su povećani za 4,4 posto u odnosu na kraj 2023. dostigavši iznos od 16,7 mld KM. Ako se uzme odnos od 3:1 u korist kratkoročnih u odnosu na dugoročne depozite, na raspolaganju je oko 4,2 milijarde KM dugoročnih depozita. Ali, veliki dio kratkoročnih depozita bi se mogao prevesti u dugoročne ako bi se ponudilo unosnije investiranje na srednji rok.
Veliki dio depozita je neproduktivno korišten
Naime, banke nisu uopće mjenjale kamatne stope i veliki dio depozita je neproduktivno korišten, odnosno nalazi se u statusu depozita po viđenju i konstantno gubi na vrijednosti, jer inflacija, iako smanjena i dalje nije iskorjenjena. U isto vrijeme banke raznim konstrukcijama i nekontroliranim sistemom tarifa i naknada osiguravaju profite koji u 2023. godini rastu u odnosu na 2022. godinu preko 40 posto i dostižu 705 miliona KM, sa povratom na kapital od 14,9 posto. I te banke koje na svoj kapital ostvaruju prinos od 14,9 posto nude kamate na oročene depozite manje do 2 posto (jedna banka promovira prinos od 2,55 posto kao akciju). U svim tim rezultatima banaka nije zanemariv doprinos entitetskih vlada koje su se na domaćem tržištu u proteklim godinama zaduživali isključivo putem banaka i na taj način ekstremnu bankocentričnost financijskog sistema u BiH dovodile do savršenih ekstra profita. Naravno, objašnjenje koje sve pokriva je da su banke iskoristile tržišne mogućnosti za takve profite. Ali, ostaje pitanje gdje su regulatori financijskog tržišta, ima li pojava koja narušavaju konkurenciju, pa da makar poduzmu neku akciju, kao što to sa zakašnjenjem pokreće Hrvatska narodna banka u Hrvatskoj postavljajući pitanje kako se određuju tarife i naknade banaka.
Naravno, postoje i granice izloženosti banaka pa i građani napokon mogu računati da će postati prvi izbor vlada u pribavljanju dodatnog novca za budžetske potrebe.
Postoji veliki potencijal aktiviranja novca
Sve u svemu, postoji veliki potencijal aktiviranja novca i njegovog prevođenja u kapital ponudom privlačnih prinosa na srednjoročne obveznice (od 4 do 6 posto). Ako se uzme u obzir i veliki potencijal dijaspore, razumno je pretpostaviti da bi se stvorio visok potencijal tražnje za obveznicama entiteta. Prirodno, banke će biti sidro koga će se vlada držati u pogledu kamata za narodne obveznice, pri čemu neki dodatni iznos ne bi bio ekonomski i socijalno opravdan.
Naravno, postoji strah političara da građani neće prihvatiti ni visoke prinose zbog političke neizvjesnosti, posebno kada je riječ o obveznicama RS. Međutim, ekonomska nužnost prisilit će ih da umjesto populističkih referenduma ponude građanima ekonomski fundiran referendum – pozivamo vas da upišete naše obveznice, mi koji smo vam stvorili nemirno okruženje života, nemirno političko i ekonomsko okruženje, mi koji vas tjeramo iz zemlje jer vam ne nudimo minimum sigurnosti i perspektive, mi vas pozivamo da nam ukažete povjerenje time što ćete dati vaš novac za naše obveznice uz kamatu od 4 do 6 posto i vjerovati da ćemo vam vaš novac uz redovno isplaćivanje kamata vratiti u ugovorenom roku.
Dakle, jedini razlog zašto se o narodnim obveznicama ne govori u BiH je zaziranje političara i vlada da građani neće pokloniti povjerenje entitetskim obveznicama. Pri tome, nije jednaka situacija u RS i F BiH i skoro da ne vidimo ozbiljnije razloge za strah od obraćanja narodu, građanima da upišu narodne obveznice u F BiH, dok u RS svakako treba računati da zbog većeg rizika i prinos, odnosno kamate na obveznice moraju biti veće. To može biti mamac za prelazak entitetskih granica u mobilnosti novca u njegovoj transformaciji u kapital.
Treba napraviti taj potez, biti hrabar i obratiti se trezvenom ponudom građanima, neka se političari provjere u svojim politikama i neka se svaki građanin iz srednjeg sloja (koji ima neku ušteđevinu) suoči sa politikama svojih vlada, neka dokaže (ne)stavljanjem svog novca u bisage svoje vlade da joj ne vjeruje ili vjeruje.
Strpljivo sa narodnim obveznicama treba napraviti i tehničke pripreme
Primjer upisa narodnih obveznica u Hrvatskoj i nekim drugim zemljama djeluje ohrabrujuće. Ali, tamo političari ipak nisu napravili pustoš kakvu su napravili u BiH, a i radi se o bogatijim zemljama i ekonomski potentnijem i višem i srednjem sloju društva.
Za vlade ne može biti većeg i ozbiljnijeg ocjenjivanja njihovog rada, vjeruju li im građani i uz koju kamatu su spremni da upišu njihove obveznice. U konačnom, ekonomski rizici se mogu neutralizirati osloncem na banke, ako narodne obveznice ne uspiju. Naravno, politički rizici su nenadoknadivi, možda zato i ne možemo prije oktobarskih izbora očekivati ponudu narodnih obveznica. Jer, što bi išli na ekonomsku provjeru povjerenja, kada u oktobru predstoji politička provjera u kojoj se mogu valjati svakakva populistička obećanja i buditi emocije ljudi koje su daleko od njihovih svakidašnjih patnji strahova, nada i očekivanja. Zato strpljivo sa narodnim obveznicama, treba napraviti i tehničke pripreme, a što se tiče ekonomskih ocjena preteško je to ispitivanje. I nakaradno, jer veća kamtana stopa znači nižu ocjenu i obratno”, pojašnjava profesor Domazet.
