Rimac ponovo iznenađuje, želi napraviti Bugatti s pravim ručnim mjenjačem

U vremenu kada se ekstremne performanse sve više oslanjaju na sofisticiranu elektroniku, sustave drive by wire i napredne algoritme, Mate Rimac želi napraviti korak u potpuno drugom smjeru. Izvršni direktor Bugattija otkrio je da bi volio napraviti hiperautomobil s V16 motorom i pravim ručnim mjenjačem.

U razgovoru za Road & Track tokom Monterey Car Weeka, Rimac je bez mnogo razmišljanja odgovorio na pitanje postoji li u budućnosti Bugattija prostor za automobil s tri papučice.

„Definitivno. Slažem se 100 posto. Zamislite V16 s ručnim mjenjačem“, rekao je Rimac, a zatim dodatno naglasio da misli na „pravi ručni“ mjenjač.

Upravo taj detalj posebno je zanimljiv. Rimac ne govori o elektronskoj simulaciji ručnog mjenjača, već o potpuno mehaničkom sistemu koji bi vozaču omogućio da zaista sam mijenja brzine i upravlja spojkom.

Pravi ručni mjenjač, a ne elektronska simulacija

Neki proizvođači hiperautomobila već nude automobile koji vozaču pružaju osjećaj vožnje s ručnim mjenjačem, ali njihova tehnologija u pozadini je znatno drugačija.

Ferrari 12Cilindri Manuale ima klasičnu ručicu mjenjača s kulisom i papučicu spojke, ali sistem zapravo funkcioniše elektronski. Pokreti ručice i papučice pretvaraju se u digitalne signale koje obrađuje automatski mjenjač s dvostrukom spojkom.

Sličan pristup koristi i Koenigsegg u modelu CC850. Automobil ima papučicu spojke i ručicu s klasičnom kulisom, ali iza tog iskustva nalazi se izuzetno složen automatski mjenjač s više spojki i devet stepeni prenosa.

To su vrhunska inženjerska rješenja, ali vozaču ipak pružaju svojevrsnu simulaciju klasičnog ručnog mjenjača.

Rimac očigledno želi nešto sasvim drugačije, mehaničku vezu između vozača i automobila, u kojoj fizičke poluge i zupčanici zaista mijenjaju stepene prenosa, dok prava spojka omogućava vozačevoj lijevoj nozi da direktno upravlja prijenosom snage.

V16 od 1.800 KS bio bi ogroman izazov

Bugatti Tourbillon, nasljednik Chirona, već predstavlja jednu od najambicioznijih kombinacija klasičnog motora i elektrifikacije u savremenoj automobilskoj industriji.

Njegov 8,4 litarski atmosferski V16 motor, koji je razvio Cosworth, sam razvija 1.000 KS i 900 Nm obrtnog momenta. Uz njega dolaze tri elektromotora, dva smještena naprijed i jedan pozadi, pa ukupna snaga kompletnog pogonskog sistema doseže nevjerovatnih 1.800 KS.

Ugradnja pravog ručnog mjenjača u takav automobil bila bi ogroman tehnički izazov. Potrebni bi bili izuzetno izdržljivi materijali spojke, robusni zupčanici i potpuno drugačiji pristup smještanju mjenjača i sklopa papučica unutar karbonskog monokoka.

Jedna od mogućnosti bila bi i da se iz buduće ručne verzije ukloni električni dio pogona, pa bi V16 motor samostalno pokretao automobil. Takav Bugatti bio bi znatno jednostavniji od Tourbillona u pogledu elektrifikacije, ali bi istovremeno mogao postati jedan od najposebnijih automobila koje je marka ikada napravila.

Posebna serija mogla bi biti idealno rješenje

Još nije poznato govori li Rimac o konkretnom budućem modelu ili samo o ideji koju bi volio ostvariti. Ipak, Bugattijev ekskluzivni Programme Solitaire mogao bi biti savršena platforma za ovakav projekt.

Riječ je o programu namijenjenom najzahtjevnijim kolekcionarima, kojima se omogućava stvaranje izuzetno posebnih automobila na postojećim mehaničkim osnovama.

Mala serija Bugattija s V16 motorom i pravim ručnim mjenjačem savršeno bi se uklopila u takvu filozofiju. Takav automobil vjerovatno ne bi bio namijenjen širokom tržištu, već malom broju kolekcionara spremnih platiti ogromne iznose za automobil kakav gotovo niko drugi nema.

Povratak tradiciji

Pravi Bugatti s ručnim mjenjačem predstavljao bi i svojevrsni povratak korijenima marke iz Molsheima.

Posljednji Bugatti s papučicom spojke bio je EB110 iz devedesetih godina. Njegov veličanstveni V12 s četiri turbopunjača bio je uparen s ručnim mjenjačem koji je velikim dijelom razvijen unutar same kompanije.

Inženjeri su mjenjač elegantno integrisali uz blok motora, pored kućišta radilice, kako bi smanjili mehaničke gubitke. Snaga se zatim prenosila preko središnjeg diferencijala s viskoznom spojkom, pri čemu je dio obrtnog momenta odlazio na prednju osovinu.

Takvo rješenje omogućilo je EB110 da zadrži osjećaj automobila s naglašenim stražnjim pogonom, ali i da ostane siguran i upotrebljiv u zahtjevnijim vremenskim uslovima.

Dolaskom Veyrona, razvijenog u eri Volkswagena, Bugatti je prešao na posebno razvijeni mjenjač s dvostrukom spojkom.

Zbog toga Rimčeva ideja o povratku pravom ručnom mjenjaču nije samo tehnička zanimljivost, već bi predstavljala veliki povratak jednoj tradiciji koju je Bugatti napustio prije više od dvije decenije.

Ako bi takav automobil zaista ugledao svjetlo dana, Bugatti bi dobio nešto što je danas gotovo nestalo iz svijeta hiperautomobila, automobil u kojem vozač nije samo korisnik napredne tehnologije, već aktivni dio mehaničkog sistema. I upravo bi to mogao biti jedan od najuzbudljivijih Rimčevih projekata do sada.