Put Bosne i Hercegovine do svjetskog tržišta premium proizvoda
Industrija namještaja predstavlja jednu od rijetkih izvozno suficitarnih grana u Bosni i Hercegovini. Uzimajući u obzir prošlogodišnje oscilacije na pojedinim tržištima, gdje je količinski pad iznosio 5,9%, a vrijednosni 7,1%, namještaj od drveta, sa ukupnom vrijednosti izvoza od 643,6 miliona KM, i dalje ostaje najvrjedniji izvozni segment drvne industrije sa 38,5% udjela. Kako su nam pojasnili u Vanjskotrgovinskoj komori BiH (VTKBiH), u ukupnom izvozu namještaja ubrojeni su i dijelovi za sjedala i dijelovi za namještaj od drveta, koji čine 11,7%. Ipak, među polufinalnim proizvodima drvne industrije nalaze se i ploče, furnir i slični materijali koji ulaze u proizvodnju namještaja u zemljama uvoznicama, što znači da je stvarni udio komponenti za namještaj u izvozu još značajniji.
Izvoz namještaja u 65 zemalja
Prošle godine namještaj iz Bosne i Hercegovine izvezen je u 65 zemalja svijeta, u najvećem procentu na tržišta Njemačke i Hrvatske, koje zajedno čine više od 54% ukupnog izvoza namještaja.
Iza pozitivnog salda u sektoru stoje domaći proizvođači koji su, uprkos izazovima na globalnom tržištu, uspjeli zadržati konkurentnost kroz kvalitet i autentičnost.
Razvijajući se na tržištu, BiH je pronašla svoje mjesto i etablirala se i u najvišem, premium segmentu.
Kako nam pojašnjava Salih Teskeredžić, profesor produkt dizajna na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu (ALUBiH) i suosnivač bh. brenda Gazzda, ulazak BiH na evropsko tržište namještaja, intenzivinije započinje 2010. godine, kroz prva predstavljanja domaćih kompanija na međunarodnim sajmovima namještaja. Fokus bh. kompanija bio je na razvoju savremenog dizajna i podizanju kvaliteta, čime je privučena pažnja evropske dizajnerske scene i šire javnosti na doprinos koji dolazi iz Bosne i Hercegovine u ovoj oblasti.
„I to je u stvari početak nekog fenomena koji se može nazvati dizajnirani, oblikovani namještaj iz Bosne i Hercegovine“, kaže Teskeredžić koji je u to vrijeme inicirao osnivanje nacionalnog štanda BiH na sajmu u Kelnu uz podršku međunarodnih organizacija, među kojima je bio i USAID. Ovo je bila prilika da se kroz zajednički nastup etabliraju nove kompanije iz BiH.
“Bilo je to vrijeme u kojem se aktivno oblikovala strategija i rađao jedan novi koncept, gdje u fokusu nije bio samo dizajn već domaća kreativna industrija.
Na prvim sajmovima nastupili su Artisan, Rukotvorine, a jednom i Krivaja.
Predstavljanje bh. kompanija na međunarodnim sajmovima
“Već na početku smo uradili nekih pet kolekcija odjednom”, kaže Teskeredžić, prisjećajući se pozitivnih reakcija evropske publike. “U kratkom periodu fokus se pomjerio ka novom pravcu u industriji namještaja – originalnog, visoko dizajniranog, oblikovanog, sofisticiranog proizvoda”, govori on.
Njegov brend Gazzda danas je prisutan na tri kontinenta, i u više od 200 prodavnica namještaja.
Kada je riječ o prepoznatljivosti bosanskohercegovačkog namještaja, njegova posebnost proizlazi iz spoja bogate zanatske tradicije naslijeđene iz ranijih industrijskih sistema i savremenog dizajna, kao i spoju moderne tehnologije, što ovim proizvodima daje dodatnu autentičnost.
„Uvijek kažem, svi smo mi na neki način djeca Šipada ili Krivaje, to su bili sistemi koji su zapošljavali jako puno ljudi, ali što je jako bitno, tu se jako puno ljudi obrazovalo i učilo zanat. I ta zanatska tradicija je na neki način bila jedna odlična baza za sve ovo što danas imamo u ovoj industriji. S druge strane, imamo i novu sofisticiranu tehnologiju, naši proizvođači prate trendove, ali zanatstvo i, hajde da kažemo, ručni rad, i onaj posljedni dodir rukom majstora, se osjeti na ovim proizvodima što ih na neki način izdvaja na evropskom tržištu, posebno u svijetu dizajna”, kaže Teskeredžić.
Izvoz madraca oko 10 miliona eura
Osim u sektoru namještaja, BiH bilježi značajne rezultate i u izvozu madraca, sastavnog proizvoda za segment namještaja iz spavaćeg programa. Prema podacima Centra za istraživanje tržišta namještaja iz Milana (CSIL) BiH u EU izvozi madrace u vrijednosti od oko 10 miliona eura.
Jeda od domaćih brendova koja pripada ovom saldu je MojSan koji pored madraca, gradi vlastiti identitet i kroz nove linije kreveta, jastuka i ostalih proizvoda ovog asortimana. “Od ukupnog obima izvoza dominantno su izvezeni proizvodi koji spadaju u srednji viši i viši rang proizvoda, preko 90%. Obim izvoza, madraca, koji realiziramo na EU tržištima je 1.200.000,00 eura, dok je ukupan obim izvoza kompletnog asortimana za spavanje 1.800.000,00 eura“, kaže za Forbes BiH Boris Franjković, marketing menadžer ove kompanije.
Jedan od domaćih brendova, MojSan, osim madraca, gradi identitet kroz linije kreveta, jastuka i drugih proizvoda za kompletiranje asortimana. „Od ukupnog obima izvoza, dominantno su izvezeni proizvodi srednjeg i višeg ranga – preko 90%. Obim izvoza madraca na EU tržištima je 1,2 miliona eura, a ukupni obim izvoza kompletnog asortimana za spavanje 1,8 miliona eura“, kaže Boris Franjković, marketing menadžer kompanije.
Brend se pojavio 2008. godine i danas izvozi u Hrvatsku, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Njemačku, Austriju, Švicarsku, dok u Srbiji posluju vlastitom prodavnicom. Slovenija je najveće rastuće izvozno tržište, gdje su tokom 2025. rasli 30%. Prisjećajući se početaka i razvojnog puta u BiH, Franjković za Forbes BiH objašnjava da je razvoj počeo veleprodajom kroz partnerske salone u BiH, zatim prvom maloprodajnom radnjom 2012., kasnije web shopom i prvim velikim projektom opremanja hotela – 700 setova madrac plus krevet za spavaće sobe jednog od najvećih hotela u regiji.
„Teško je u nekoliko rečenica objasniti naš put ali svakako je to put sa odlikom stabilnog i održivog razvoja”, kaže on.
Zakonske i carinske obaveze
Zakonske i carinske obaveze za izvoz namještaja iz Bosne i Hercegovine su standardne, pojašnjavaju nam iz VTKBiH. Namještaj, odnosno proizvod mora biti u skladu sa važećim proizvodnim i tehničkim standardima, uključujući sigurnost proizvoda, materijale i označavanje, kako domaćim tako i standardima zemlje uvoznice.
“Za određena tržišta potrebna je potvrda o porijeklu, što omogućava primjenu preferencijalnih carinskih stopa u okviru trgovinskih sporazuma, dok su u zavisnosti od vrste materijala, npr. drvo, furnir ili lakirani dijelovi, mogući dodatni zahtjevi poput fitosanitarnih certifikata ili drugih dokumenata koje traže uvozne zemlje”, pojašnjavaju u VTK BiH.
Govoriti o industriji namještaja, i svim njenim propratnim segmentima, bez referiranja na prijašnje velike sisteme je nemoguće. Osamdesetih godina, domaći giganti poput Šipada i Krivaje, razvijali su dizajnerski namještaj i u saradnji sa Akademijom likovnih umjetnosti, između ostalog.
„Uvijek je ta saradnja dvosmjerna ulica. Obrazovanje je servis privredi i obrnuto. Bez nje nemamo održiv proces“, kaže Teskeredžić.
Razvoj bh. sektora Teskeredžić uspoređuje sa Italijom.
„Italija se isto razvila u ovom području kada se radi općento o dizajnu. Nakon rata, u jako teškom, turbulentnom vremenu, počeli su na jako sličan način, to su bile neke male porodične kompanije koje su danas etablirane svjetski brandovi. Mi smo isto u sličnoj situaciji i imamo taj neki period koji je Italija imala tada, i na neki način to može da bude jedna vrsta uzora za naš budući razvoj, jer mi smo mala zemlja. Ne možemo konkurisati kvantitetom, velikim zemljama kao što su Kina, Indija itd., i vrlo je logično da kao mala zemlja i zbog benefita koje imamo, blizine Evrope, možemo konkurisati kvalitetom i originalnim finalnim proizvodom. Tu leži naša šansa“, ističe Teskeredžić.
Ozbiljniji strateški pristup
Iako se industrija u velikoj mjeri razvijala samostalno, oslanjajući se na male proizvođače koji su vlastitim radom izgradili današnji nivo konkurentnosti, jasno je da je za naredni iskorak potrebna snažnija sistemska podrška.
„Problem koji imamo danas je globalni problem. Živimo u turbulentnim vremenima gdje su ekonomski lanci nabavke, prodaje, distribucije narušeni. Taj haos se odražava ne samo na nas, nego i na velike evropske i svjetske kompanije i proizvođače namještaja svakako. Fleksibilnost je stoga jako bitna. Pozitivno je što je naša industrija namještaja bazirana na malim proizvođačima, a biti fleksibilan je puno lakše malom proizvođaču nego nekom velikom sistemu u ovakvim vremenima. I tu vidim jedan potencijal. Ali, ono što je jako bitno, mislim da je sada došlo vrijeme za jedan ozbiljniji strateški pristup, sveobuhvatniji pristup, koji bi ovu industriju stavio na mjesto koje zaslužuje, i kada je riječ o razvoju, strategiji, podršci države u većem obimu, jer mislim da imamo jednu matricu, i nekoliko primjera koji su dokazani na tom velikom zahtjevnom svjetskom tržištu, i zašto ne ići dalje ovim putem“, govori Teskeredžić.
Potencijal ove industrije nadilazi njen vlastiti sektor; ona može poslužiti kao model razvoja i za druge proizvodne grane, posebno kroz afirmaciju originalnih, visokovrijednih proizvoda. Istovremeno, njen dalji rast podrazumijeva i razvoj pratećih industrija.
Uprkos operativnim i logističkim poteškoćama, uzrokovanim sporom administracijom i nedovoljnom usklađenošću sa zakonodavstvom Evropske unije, koja predstavlja najveći izvozni potencijal za ekonomiju Bosne i Hercegovine, Franjković i dalje vidi značajan prostor za razvoj. Posebno ističe činjenicu da je BiH uspjela zadržati kvalitetnu radnu snagu, što predstavlja izazov s kojim se suočavaju brojne zemlje EU.
„S obzirom na blizinu BiH centralnoj Evropi, ipak nudimo niz prednosti kao proizvodna oaza uz naglasak da ipak više pažnje moramo posvetiti investiranju vlastitog znanja u brand kao model poslovanja kroz koji se može ostvariti značajno stabilnija osnova za dalji razvoj”, kaže on dodajući: “Definitivno moramo raditi na razvijanju svijesti baziranoj na kvalitetu, ne kvantitetu, jer je to model kojemu teško konkuriramo u poređenju sa zemljama dalekog istoka. Približavanje tržištu EU kroz slobodnije kretanje ljudi i roba bi bila ogromna olakšica jer se iz dana u dan suočavamo sa sve većim logističkim problemom. Podizanje standarda radnika kao najbitnijeg faktora proizvodnje je moguće samo i isključivo kroz dodatnu vrijednost koju ugrađujemo u sam krajnji proizvod, i to najefikasnije kroz vlastiti brand.”
