Kako su tri Nijemca preuzela američku ikonu: “Radili su kao prije sto godina”

BIZNIS Forbes 19. jan 2025. 08:45
featured image

19. jan 2025. 08:45

Flix je spasio Greyhound Lines od ivice propasti. Ali može li njegov evropski način rada pomoći da preokrene ovu američku ikonu?

Ako tražite Greyhound na Tripadvisoru, najvjerovatnije ćete među mnoštvom recenzija s jednom zvjezdicom naići na pridjeve „lousy“, „worst“ i „nasuded“. Kritike su žestoke i pokrivaju sve, od nepristojnih vozača i smrdljivih autobusa do kašnjenja i propuštenih vožnji.

“Užasno!!! Autobus koji smo čekali nikada nije stigao u Los Angeles i morali smo spavati na ulici više od sedam sati i čekati jutarnji autobus. Onda je naš prtljag ukraden u autobusu”, stoji u jednoj od nedavnih recenzija. Drugi razočarani komentator se požalio: “Pretpostavljam da sam prvo trebao pročitati kritike.”

Uprkos tako lošoj reputaciji, prošle godine je 12 miliona putnika autobusima Greyhound stigao na fakultet, posao ili novi početak na drugom kraju zemlje. Za one koji uglavnom zarađuju manje od 40.000 dolara godišnje, ovo je i dalje najjeftiniji način putovanja.

Formula koja bi mogla funkcionirati i u Americi

Ali s reputacijom prljavih, kasnih, pa čak i opasnih autobusa, sve više Amerikanaca odlučuje da vozi ili leti niskotarifnim avio kompanijama poput Spirita. Nakon što je pandemija bolno pogodila 110 godina staru američku ikonu, prepolovivši broj putnika, jedan od novih rivala – njemački startup za autobuse Flix – kupio je kompaniju za samo 172 miliona dolara, što je skoro 80 posto manje od 800 miliona dolara koliko je procijenjena prije jedne decenije.

“Vodili su to kao prije sto godina”, rekao je za Forbes suosnivač i izvršni direktor Flixa Andre Schwämmlein. “Mnogo je trebalo da se uradi i mi smo bili najbolji za to.”

Bila je to hrabra odluka za Flix, koji je u proteklih 13 godina stvorio gotovo monopol na međugradskim autobuskim linijama u Njemačkoj, a zatim i širom Evrope sa jednostavnom formulom: postavili su daleko najniže cijene, ugovorili izvođače za obavljanje teškog posla autobuskog prijevoza putnika, ali ponudili male udobnosti kao što su kožna sjedišta, bežični internet i električne utičnice.

Schwämmlein vjeruje da bi ista formula mogla funkcionirati u Americi. „Menadžer hedž fonda iz New Yorka također bi trebao razmisliti o autobusu“, kaže on. “Neće uvijek ići na to, ali treba ga uzeti u obzir.”

“Imaju plan da postanu broj jedan gdje god posluju”

Startup je morao naporno da radi da bi uspio, iskusivši poplavu recenzija sa jednom zvjezdicom i za uslugu Greyhound i za uslugu brenda Flix. Teška bitka za preokret bogatstva Greyhounda počela je 2021. godine, kada je prihod kompanije pao na 422 miliona dolara sa gubitka od 14 miliona dolara prethodne godine. Nakon što je Flix kupio kompaniju, prihod je porastao za 50 posto, pomažući kompaniji da ostvari 2,2 milijarde dolara prihoda i 114 miliona dolara dobiti. Time je njegova vrijednost povećana na 3,4 milijarde dolara u 2023.

Foto: Reuters

Američko tržište sada čini trećinu Flixovog poslovanja. Uprkos lošim kritikama, Flix je u sve boljoj poziciji da postane lider na globalnom tržištu autobuskog prijevoza, jer već posluje u 44 zemlje nakon pokretanja poslovanja u Čileu i Indiji 2023. godine. Schwämmlein je sada bacio oko na južnoameričku međugradsku mrežu, koja godišnje ostvaruje više od 20 milijardi dolara profita. “Svako tržište je bolje od sada”, rekao je.

Taj potencijalni rast privukao je švedski privatni dionički fond EQT da uloži milijardu dolara u Flix prošlog jula, procjenjujući ga na 3,4 milijarde dolara. „Imaju plan da postanu broj jedan gdje god posluju“, kaže jedan od partnera EQT-a, Andreas Aschenbrenner .

Osnovao firmu na studijskom odmoru

Schwämmlein je u početku zamislio Flix kao Airbnb ili Uber za autobuse. On i suosnivač Jochen Engert osnovali su kompaniju na studijskom odmoru dok su radili za BCG Consulting. Rekli su svom šefu da rade na doktoratu, ali su umjesto toga, zajedno sa Schwämmleinovim starim prijateljem sa fakulteta Danielom Kraussom, pokrenuli startup.

Prema ovom planu, kompanija Flix tražila bi putnike, planirala rute i izdavala karte, a manji autobuski prijevoznici, koji inače obezbjeđuju školski i izletnički prevoz, krenuli bi sa vožnjom pod brendom Flix. Time bi se preuzelo i finansiranje autobusa. „Niko drugi ne može voziti ovaj autobus. Ovo je naš jedinstveni inventar”, kaže Schwämmlein. “Mi kontrolišemo ponudu i potražnju iz centra.”

Snažan rast širom kontinenta

Nakon što je Njemačka ukinula restriktivnu regulativu 2013. koja je spriječila privatne autobuske operatere da se takmiče s njemačkim državnim Deutsche Bahn-om, posao je procvjetao. Dodavanje nove rute za Flix značilo je samo pronalaženje novog izvođača, dok su veći rivali koji su posjedovali autobuse morali pronaći vozače, mehaničare i garaže da to učine.

Na samom početku, Flix je osigurao sredstva od njemačkih fondova rizičnog kapitala kao što su Cherry, HV i Mercedes-Benz kako bi nadmašio manje rivale. Međutim, 2015. godine uvjerio je njujorški fond za preuzimanje General Atlantic da finansira preuzimanje njemačkog rivala koji je bio gotovo dvostruko veći.

Prodajom polovine karata pokrivaju troškove

Druge zemlje širom Evrope takođe su ublažile propise o transportu, omogućavajući Flixu da značajno raste kroz niz akvizicija širom kontinenta. U jednom trenutku je kontrolisala 90 posto autobuskog prijevoza u Njemačkoj. “Ovo je tržište na kojem pobjednik ne uzima sve, već većinu,” rekao je Andreas Aschenbrenner, partner u Flixovom novom investitoru, EQT, koji je, zajedno s Porscheom i njemačkim milijarderom Klaus-Michaelom Kühneom, nedavno uložio milijardu dolara u startup.

U jednom trenutku, Flix je kontrolirao 90 posto autobuskog prevoza u Njemačkoj.

Novac nije bio jedina Flixova prednost. Također je koristio svoje znanje o podacima da privuče manje igrače, postavi rute i cijene, popuni više mjesta i subvencioniše usluge u novim oblastima sa profitom svojih najuspešnijih autobuskih linija. Kompanija sada treba da proda samo polovinu sjedišta na ruti da pokrije troškove i počne da ostvaruje profit.

Sa takozvanim “asset light” modelom izbegao je i izazove održavanja autobuskog voznog parka i vozačkog seta, jer je sve to zadatak izvođača. Flix ima samo jedan autobus u Evropi, koji trenutno stoji u garaži u Berlinu, i samo mu je potreban da bi zadovoljio njemačke regulatore.

Andre Schwämmlein je u početku zamišljao Flix kao Airbnb ili Uber za autobuse, Foto: Wolfgang Wilde/FORBES

Osjetili su veliki udarac pandemije

Flix-ovi autobuski operateri dobijaju 70 centi od svakog dolara u tarifi. Ako ne upravljaju troškovima, redovima vožnje ili održavanjem autobusa, rizikuju da im ugovor bude raskinut. Kompanija je prošle godine prodala oko 55 miliona karata u Evropi. Uprkos tome, primio je mnogo pritužbi na neljubazne vozače, duga kašnjenja i loše održavane autobuse.

Ta jeftina formula pretvorila je Flix u rijetku evropsku priču o uspjehu startapa, ali je pandemija gotovo potopila cijelu operaciju. Zatvaranja širom Evrope ozbiljno su smanjila prihode. Povrat novca kupcima i spašavanje partnera – autobuskih operatera – doveli su do odliva novca. Investitori su htjeli smanjiti svoja sredstva kako bi prestali gubiti novac, ali Schwämmlein i njegovi suosnivači prikupili su sredstva za hitne slučajeve, ulažući milione svog novca i kladeći se da će se Flix brzo oporaviti.

Neobično spajanje autobuske kompanije i start-up kompanije

Pandemija je također pogodila Greyhounda, Flixovog glavnog rivala u Americi, gdje Flix nudi međugradske linije u Kaliforniji, New Yorku, jugozapadu i obali Meksičkog zaljeva od 2018. Tada je menadžment Flixa primio telefonski poziv od Greyhounda. Prilika da se kupi “luda ikona”, kako je rekao Engert, po sniženoj cijeni bila je primamljiva. Nije se moglo odoljeti preuzimanju najvećeg Flixovog konkurenta u SAD-u, koji je bio upola manji.

Njemački startup naslijedio je vozni park od 1.200 dotrajalih autobusa, hiljade vozača u sindikatima i mrežu ruta koja se protezala ne samo širom zemlje, već i cijelog kontinenta. „Bilo je to neobično spajanje tradicionalne, sveprisutne autobuske kompanije sa vitkim, agresivnim, tehnološki podkovanim startupom“, kaže Joseph Schwieterman, profesor javne politike na Univerzitetu DePaul.

“Evropski model se ne može koristiti u SAD-u”

Dio Flixove strategije transformacije bio je da se rekonstruira Greyhoundov sistem prodaje karata i ruta kako bi pokrili nova područja i ciljali nove putnike, kao što su studenti na putu do univerzitetskih kampusa. To je značilo povlačenje računara koji su još uvijek koristili sisteme iz 1980-ih. “U prostoriji su bile dvije osobe koje su imale u glavi cijeli red vožnje Greyhounda. Bilo je ludo”, rekao je Engert.

Prije nego što je Flix kupio Greyhounda, njegov prethodni vlasnik prodao je mnoge svoje terminale u centru Alden Globala. Sada njeni putnici čekaju autobuse na benzinskim pumpama i uglovima ulica u gradovima poput Filadelfije i Sinsinatija. Dok je Flixova formula za preuzimanje pored puta uspješna u Evropi, na kratkim rutama između gradova, nije funkcionisala u Americi, gdje duže rute ostavljaju putnike da čekaju pored regionalnih puteva i na napuštenim benzinskim pumpama. “Ne možete koristiti evropski model u SAD-u”, kaže konsultant za transport Brian Antolin . “Tamo prevozite ljude nekoliko dana, a ne samo nekoliko sati.”

Flix je preuzeo Greyhound u oktobru 2021. i značajno je poboljšao svoje poslovanje velikim ulaganjima u tehnologiju, flotu, organizacijsku strukturu i korisničku uslugu,
Iris Brand, Flix

Ostali elementi Flix modela koji zadovoljavaju potrebe Evrope ne prenose se u SAD. Čekaonice i toaleti na autobuskim stanicama ključni su, a ne samo dodatna vrijednost za američke putnike koji se upuštaju u čak 70-satnu odiseju sa četiri ili više stajališta unutar višedržavne mreže kompanije. “SAD su velika stvar,” rekao je Schwieterman.

Uprkos poteškoćama, situacija i rejting se popravlja

Flix već popravlja situaciju. Polaske autobusa preusmjerio je na glavnu željezničku stanicu u Los Angelesu, a za slično rješenje pregovara i sa gradonačelnicima drugih gradova. Vozači hrtova sada voze samo unutar određenih regija, a ne od obale do obale. Činjenica da su autobusi blizu mehaničara također je pomogla da se poboljša tačnost prevoza.

Još uvijek postoje horor priče o pokvarenim autobusima, zaglavljenim putnicima i otkazivanjima koja se vuku danima. Transformacija sistema i dalje traje, a Flix naglašava da se situacija i rejting popravlja. “Flix je preuzeo Greyhound prije nešto više od tri godine – u oktobru 2021. – i značajno je poboljšao svoje operativne performanse velikim ulaganjima u tehnologiju, flotu, organizacijsku strukturu i korisničku uslugu”, rekla je glasnogovornica Flixa Iris Brand.

Malo prostora za greške

Preokret je signalizirao skroman finansijski uspjeh. Prihod od Greyhound-a i Flix-ovih operacija u SAD-u se vratio na 670 miliona dolara do 2023. godine, a autobuske linije sada pokrivaju 49 država. Kombinovana kompanija ima isto toliko autobusa na nekim linijama koliko i svi njeni konkurenti zajedno, ali prihodi su i dalje 20 posto ispod prihoda Greyhounda prije 2020. godine, koji je prošlog ljeta proglasio bankrot“, naglasio je Schwieterman.

Flix ima malo prostora za greške. U 2023. godini, sa 2,2 milijarde dolara prihoda, ostvario je samo 114 miliona dolara dobiti. Njegovi osnivači su se nadali vrednovanju u klasi kompanija iz Silicijumske doline, ali oblast transporta često karakterišu niski višestruki (što znači da investitori vrednuju kompanije u ovoj industriji konzervativnije, u odnosu na njihove prihode). Odustali su od planova za inicijalnu javnu ponudu prošlog ljeta.

Prihod od Greyhound-a i Flix-ovih operacija u SAD-u vratio se na 670 miliona dolara do 2023.

S obzirom da Greyhound i dalje ima stotine recenzija s jednom zvjezdicom (najgora autobuska kompanija) tri godine nakon preuzimanja, a sam Flix ne dobija bolje kritike od američkih korisnika, Schwämmlein ima puno posla.

Ali on priznaje da je to dugoročna igra i insistira da će se stavovi Amerikanaca o hrtu vremenom promijeniti. „U Evropi je trebalo pet do deset godina da se percepcija promijeni“, ističe on. „Uz godine napornog rada, to će se promijeniti. Sada u Evropi nemamo nikakvu stigmu.”

Autor: Članak Iain Martin, Forbes