Da li Saudijska Arabija postaje balansirajući proizvođač nafte?

Nakon Iranske revolucije i naftne krize, Saudijska Arabija se složila da stabilizuje naftna tržišta i cijene tako što će postati „balansirajući proizvođač“, tj. da će dozvoliti da njihova proizvodnja fluktuira u skladu sa promjenama u potražnji.

To je bila dobra ideja u teoriji: zemlja je bila najveći proizvođač, dominantna firma u ekonomskoj terminologiji, koja je mogla lakše da podnese varijacije u prihodima od mnogih manjih članova Organizacija zemalja izvoznica nafte (Organization of the Petroleum Exporting Countries – OPEC). Takođe je izbjegla potrebu za stalnim sastancima kako bi se rješavale manje promjene u potražnji za naftom iz OPEC-a.

Jedno je teorija, drugo je praksa

Ali, kao i sa mnogim idejama, praksa se pokazala problematičnom. Konkretno, ono što je počelo kao proces stabilizacije tržišta, pretvorilo se u napor za podršku cijeni, koji je na kraju propao. Kao što sam dokumentovao na drugom mjestu (previše opširno), prije 1979. godine postojala je ozbiljna debata o tome koja je održiva cijena nafte, ali Iranska revolucija je pogrešno tumačena kao znak oskudice resursa, a ne prolazni politički događaj. To je značilo da se konsenzus formirao oko vjerovanja da će cijene nafte stalno rasti na duže staze, iako se nijedna cijena minerala nikada nije ponašala na taj način.

Uticaj podrške cijeni koja je bila previsoka može se vidjeti na slici ispod; dok je proizvodnja OPEC-a pala 50 posto tokom pet godina, proizvodnja Saudijske Arabije je pala za 75 posto, a većina preostale saudijske ponude krajem 1985. bila je ili za domaću potrošnju ili korišćena kao plaćanje u barter poslovima. Saudijci bi morali da počnu da uvoze naftu kako bi podržali cijenu, što je očigledno neodrživo (i iskreno, apsurdno).

Tokom ovog perioda, Saudijci i OPEC su konstantno bili uvjeravani da cijene nisu previsoke, već su vjerovatno i preniske. Čak i kada je potražnja za OPEC naftom pala početkom 1980-ih, stručni konsenzus je bio da je preokret neizbježan i da će OPEC uskoro ponovo biti za volanom, i to po znatno višim cijenama. Još u oktobru 1985, neposredno prije nego što su cijene nafte pale, OECD Observer je objavio članak tvrdeći da cijene nafte nisu dovoljno visoke da omoguće širenje proizvodnje van OPEC-a i da zbog toga moraju rasti. Dva mjeseca kasnije, cijene su pale i nisu se oporavile narednih 15 godina.

Uticaj na saudijsko razmišljanje (i ovo je pretpostavka) bio je da prvo, razviju zdrav skepticizam prema stručnom mišljenju, ali i da stvore averziju prema tome da budu glavni podržavalac cijena nafte. Ovo je bilo vrlo jasno krajem 1990-ih, kada saudijska proizvodnja nije opadala, ali su drugi članovi OPEC-a, najviše Venecuela, proizvodili znatno iznad kvota, oslanjajući se na Saudijce da podrže cijenu čak i kada je proizvodnja van OPEC-a rasla.

Kada su Saudijci prestali to da rade, rezultat je bio još jedan pad cijena 1998. godine. Cijene su se oporavile nakon što je nova vlada u Venecueli došla na vlast i preokrenula prethodnu politiku pune proizvodnje. Proizvođači van OPEC-a kao što su Meksiko, Oman i Rusija su se složili da smanje ponudu kako bi izbalansirali tržište, vraćajući cijene na nivo prije 1998. godine… i dalje.

Utjecaj obnovljivih izvora energije

Sada stižemo do 2024. godine i tržište se suočava sa neizvjesnošću poslije pandemije (koliko ljudi radi od kuće) i prelaska na obnovljive izvore energije, sa nekima koji tvrde da će rast prodaje električnih vozila uskoro dovesti do vrhunca potražnje za naftom. Istovremeno, proteklih nekoliko godina došlo je do novih smanjenja od strane OPEC-a i OPEC+, čak i pored sankcija na ruski izvoz, od preko tri miliona barela dnevno (sa vrhunca u septembru 2022. do aprila 2024. godine, prema najnovijim podacima).

Promjene u proizvodnji

	Septembar 2022	April 2024	Promjena	Udio smanjenja
OPEC	29,83	27,05	-2,78
OPEC+	44,85	41,7	-3,15
Saudijska Arabija	11,03	9,02	-2,01	72,3%
Irak	4,55	4,26	-0,29	10,4%
Kuvajt	2,82	2,47	-0,35	12,6%
UAE	3,48	3,22	-0,26	9,4%
Rusija	9,74	9,42	-0,32	11,5%
Ostali	13,23	13,31	0,08	-2,9%

Iznosi su u milionima barela dnevno; Izvor: Michael Lynch

Ali zabrinjavajuće za proizvođače nafte je činjenica da je većina smanjenja došla od Saudijske Arabije: dva miliona barela dnevno od ukupno 2,8 miliona barela dnevno OPEC-a i ukupno 3,15 miliona barela od OPEC+.

Pored niže ruske proizvodnje, na Saudijsku Arabiju se odnosi 70 posto smanjenja i OPEC-a i OPEC+. Suštinski, saudijski doprinos je duplo veći od grupe u cjelini. Od glavnih članova OPEC+, samo je Kuvajt smanjio proizvodnju za dvocifreni procenat, a značajan dio preostalog smanjenja odražava nesposobnost manjih članova da ispune svoje kvote.

Stvar je u tome da količina proizvodnje četiri člana iznad kvote u aprilu izgleda da iznosi oko 800.000 barela dnevno (vidi tabelu), što znači da se saudijska dobrovoljna smanjenja od milion barela uglavnom koriste da pokriju „varanje“ drugih članova. Moguće je da su Rusi, Iračani ili UAE ponovo obećali smanjenje proizvodnje, ali dok prošli učinak nije indikator budućeg ponašanja, često je način za klađenje, kao što bi Damon Runyon rekao.

Prekomjerna proizvodnja nafte

	Ukupno	Prekomjerna proizvodnja	Udio
Irak	4,24	0,24	5,7%
Kazahstan	1,59	0,13	8,2%
Rusija	9,3	0,2	2,2%
UAE	3,15	0,24	7,6%
Ukupno	18,28	0,81	4,4%

Iznosi su u milionima barela dnevno; Izvor: Michael Lynch

Četiri rezona Saudijaca

Nameće se pitanje: Koliko dugo će Saudijci ograničavati svoju proizvodnju da bi održali trenutne nivoe cijena? Čak i ako misle da je trenutna cijena neodrživo visoka, to ne znači da će dozvoliti da padne kao 2014. godine. Postoje četiri vrlo legitimna razloga koja bi mogla objasniti njihovu ograničenu aktivnost.

Prvo, želja da se prihodi održe na visokom nivou kako bi se finansirali njihovi ambiciozni ekonomski ciljevi.

Zatim, s obzirom na planove za prodaju više akcija u Saudi Aramku, viša cijena nafte bi značila višu cijenu akcija.

Treće, i najvjerovatnije, mogli bi vjerovati da su cijene trenutno pod pritiskom zbog ekonomske slabosti, koja će uskoro popustiti. Ovo je istorijski bila logika iza kartela u Evropi i šire (pomislite na čelik), i ima ekonomsku logiku iza sebe, iako se u stvarnosti pokazalo da praksa nije optimalna, kao što je pokazala prethodna politika balansirajućeg proizvođača Saudijske Arabije.

Na kraju, moguće je da Saudijska Arabija vjeruje u scenario IEA Net Zero 2050, koji predviđa pad cijena nafte ispod 40 dolara do 2030. godine (pauza za smijeh).

Mogući scenariji

Čak i ako se takav scenario smatra malo vjerovatnim, ideja da će tehnološki napredak i politike klimatskih promjena uzrokovati pad potražnje i cijena nafte mogla bi sugerisati da je bolje iskoristiti trenutne prilike dok traju, kako kaže poslovica. Zaista, još 2004. godine, bivši generalni sekretar Frank Parra je sugerisao da se cijena poveća i višak prihoda odloži za buduću slabu potražnju (istorija moderne nafte).

Činjenica da cijene nafte uglavnom nisu relevantne za potražnju za električnim vozilima (koja su najveća prijetnja za dugoročnu potražnju za naftom), podržava ovaj pristup. Ako ćete ionako izgubiti prodaju, zašto ne biste pokušali da postojeću prodaju učinite što profitabilnijom?

Ali, druga strana medalje je uticaj viših cijena na ponudu, posebno u američkoj proizvodnji škriljaca. Iako mnogi misle da proizvodnja škriljaca u SAD neće značajno rasti bez obzira na cijenu nafte, evidencija sugeriše da bi čak i po trenutnim cijenama, proizvodnja mogla ponovo početi da raste kasnije ove godine, dovoljno da izvrši pritisak na OPEC+ da napravi dodatna smanjenja.

U tom slučaju, neuspjeh nekih članova da obuzdaju svoju prekomjernu proizvodnju mogao bi natjerati Saudijce da odustanu od svojih dobrovoljnih smanjenja proizvodnje da bi ili smanjili podsticaje za bušenje van OPEC+, ili da primoraju članove koji odstupaju da se vrate u red.

Dva ključna pokazatelja (kako kažu veliki konsultanti) će biti prvo, da li će jači ekonomski rast dovesti do bržeg rasta potražnje za naftom, povećavajući prodaju OPEC-a, i drugo, da li će se povećati bušenje i proizvodnja u američkoj proizvodnji škriljaca.

Prvo bi pomoglo da se održe cijene na trenutnim nivoima, dok bi drugo otežalo to i potencijalno ohrabrilo Saudijce da pokušaju da smanje cijene i tako smanje kapital za investicije proizvođača škriljaca. Ali uvijek imajte na umu upozorenja saudijskog ministra energije upućena prodavcima naftnih fjučersa.

Autor: Michael Lynch, saradnik Forbesa

Is Saudi Arabia Becoming The Swing Producer?