BiH spremna postati globalni proizvođač municije – Pretis u središtu potencijala
Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici suočavaju se sa ozbiljnom nestašicom municije, što ugrožava vojnu spremnost Zapada u trenutku sve većih globalnih napetosti i sukoba. U julu ove godine, SAD su privremeno obustavile isporuke raketa Patriot i artiljerijskih granata kalibra 155 mm Ukrajini, kako bi sačuvale vlastite zalihe. Pentagon priznaje potrebu za obnovom kapaciteta, a NATO lideri upozoravaju da su zalihe država članica daleko ispod potrebnih nivoa za dugoročne odbrambene obaveze, te je, naglašavaju, potrebno postaviti nove ciljeve za naoružanje i trupe prije ljetnog samita u Haagu. Američki portal Washington Reporter, pozivajući se na svoje izvore, navodi Bosnu i Hercegovinu kao rješenje.
U tekstu pod naslovom “Bosna spremna da postane globalni proizvođač municije”, između ostalog podsjećaju kako je zemlja nakon preporuke Evropske komisije, u martu 2024., zvanično otvorila pregovore o pristupanju EU, te uskladila standarde s evropskim propisima o nabavci i izvozu, što je ključno za NATO ugovore.
U središtu bh. potencijala navode Pretis, fabriku municije u Vogošći, koja je nekada proizvodila do milion artiljerijskih granata godišnje.
Pozitivan čin, ali…
Vojni analitičar Berko Zečević, koji je proveo godine radeći na razvoju municije u Pretisu za Forbes BiH kaže kako je ova informacija pozitivan čin, ali da je prati niz neizvijesnosti.
“Sa stanovišta potencijala tehnološkog, ljudskog, sposobnosti ljudi koji rade u tvornicama, da proizvode oružje i municiju za potrebe NATO-a, u to sigurno nema sumnje”, kaže on i dodaje kako tvornice u BiH trenutno proizvode i prodaju municiju i oružje koje po svojim karakteristikama odgovaraju konvencionalnom naoružanju i NATO zemalja. Međutim, javlja se čitav niz problema da bi taj koncept bio realiziran.
“Ključni problem je da imamo odluku po kojoj je država, ili bolje reći Federacija BiH, vlasnik 51% svih vojnih fabrika koje su u državnom vlasništu, a preostalih 49% pripada ili privatnom kapitalu ili nekim organizacijama koje su tog tipa privatnog kapitala. Vlada Federacije je imenovala i direktora i dva člana nadzornog odbora tih fabrika, dok je privatni kapital imenovao samo jednog svog člana. Ako će neko investirati ogromna sredstva u budućnosti u fabrike koje su ekstremno potencijalne za proširenje proizvodnog kapaciteta i proširenja tipa proizvoda koje mogu da proizvode, mora se mijenjati zakon o vlasništu nad tim tvornicama”, govori Zečević dodajući da Vlada FBiH mora pronaći model koji će biti od interesa za cijelu Bosnu i Hercegovinu, a posebno za Federaciju. Potrebno je stvoriti uslove koji će investitorima omogućiti da budu zadovoljni svojim ulaganjima i da, ulažući novac, s pravom očekuju odgovarajuću dobit”, govori Zečević.
Naglašava kako Vlada do sada nije direktno ulagala finansijska sredstva u te tvornice. Umjesto toga, sredstva su dolazila iz vlastitog profita tih vojnoindustrijskih preduzeća, kada su poslovala pozitivno, preostali dohodak bio je preusmjeren u proširenje kapaciteta. Riječ je o relativno malim ulaganjima, ali koja su omogućila značajno povećanje proizvodnih potencijala tih fabrika.
Pretis kaže, ima izuzetno dobru budućnost. Tvornica u koju je kao istraživač ušao početkom 1996.godine, u međuvremenu je postigla izvanredne rezultate. Danas obnovljeni pogon, ističe on, zapošljava oko 509 radnika i može proizvesti oko 320.000 komada municije velikog kalibra godišnje. Godine 1991. godine, Pretis je, prisjeća se, imao oko 3.500 zaposlenih, kapacitet za proizvodnju oko 760.000 komada godišnje, a stvarni godišnji učinak oko 360.000.
“Kada poredite situaciju gdje ste u tvornici imali 3.500 radnika i sada 509 radnika praktično proizvodi istu količinu municije, onda možete pretpostaviti šta bi se desilo kada bi se u Pretis uložilo 100
miliona dolara. Tornica bi se preporodila. Osim toga, imali bi veliko zapošljavanje metalskih radnika,
inžinjera, transportne službe”.
Ako će se već javiti vanjski faktor koji je spreman da drastično poveća kapacitet tvornice sa sadašnjih 350.000 komada municije račnog kalibra na milion komada, to zahtjeva, kaže naš sagoovornik, prilično značajna ulaganja u novu opremu, novu organizaciju, ali isto tako mijenjanje prakse da se za direktore biraju podobni, a ne najbolji kadar u toj oblasti.
“Ako je ova inicijativa ozbiljna Vlada FBiH treba pronaći modus od interesa za cijelu BiH, a posebno za Federaciju, kako da stvori pretpostavke da oni koji ulažu novac budu zadovoljni, i da, ako ulaže novac
očekuju dobiti od investicije.”, kaže Zečević.
Ključne tvornice namjenske industrije BiH
Tvornice Igman Konjic, Binas Bugojno, Unis Ginex, BNT-TMiH Novi Travnik i Pretis Vogošća, ne mogu se posmatrati odvojeno, jer, kako kaže naš sagovornik, čine jedan integrisan sistem.
“Pretis je tvornica za proizvodnju municije velikog kalibra, koja je svugdje važna. Tvornica Igman proizvodi municiju malog kalibra u velikoj količini, nekada oko 260 do 300 miliona komada municije godišnje. Ginex proizvodi male, sitne komponente bez kojih municija iz Pretisa ili Igmana ne bi bila funkcionalna. Ima enormno veliki kapacitet, praktično može pokriti dio svjetskog tržišta. Binas proizvodi upaljače, bez kojih proizvodi Pretisa ne bi mogli funkcionirati. Znači direktno su vezani. Te tvornice, zajedno sa tvornicom BNT-TMiH iz Novog Travnika koja prizvodi minobacače, artiljerijska oružja 105 mm, 122 mm, 155 mm, namijenjene za to da lansiraju municiju koju prizvodi Pretis, čine jednu cjelinu.
Iz tog razloga, dodaje on, potencijalni investitori, uključujući države članice NATO-a, prepoznaju u BiH izuzetno kvalificiranu radnu snagu, inžinjere, iskustvo, postojanje tehničke i tehnološke dokumentacije, ali i lokacije.
“Sve pretpostavke za uspješan rad već postoje – samo još trebamo imati pametne političare”.
Na nedavnoj Sigurnosnoj konferenciji u Sarajevu, na kojoj su učestvovali NATO zvaničnici, Will Somerindyke, predsjednik američke kompanije Regulus Global, koja posjeduje udio u Pretisu, predstavio je plan u kojem bi BiH mogla postati svjetski centar za proizvodnju municije. On je naglasio da to Zapadu pruža priliku da odgovori na trenutnu krizu u snabdijevanju.
„Širom Evrope, proizvodne linije se ponovo pokreću, fabrike se modernizuju, a dugoročne narudžbe se povećavaju. To je više od utrke, to je poziv pouzdanim proizvođačima koji mogu isporučivati u velikim količinama. Bosna ima tradiciju, radnu snagu i strateški položaj da odgovori na taj poziv“, naveo je Somerindyke. Također, najavio je plan modernizacije vrijedan 100 miliona dolara za Pretis, s fokusom na modernizaciju proizvodnih linija, digitalizaciju procesa i postizanje EU/NATO standarda
kvalitete i usklađenosti.
Jedan izvor iz američkog Kongresa izjavio je za Washington Reporter da „članovi senatskog i kongresnog Odbora za oružane snage zagovaraju povećanje proizvodnje municije u SAD-u, ali je jasno da saradnja sa saveznicima poput BiH mora biti dio rješenja.“
Ako se ovaj plan ostvari, transformacija Bosne mogla bi pomoći u zatvaranju NATO-ovog jaza u municiji, ojačati zapadno odvraćanje i pozicionirati zemlju kao doprinosioca globalnoj sigurnosti.
Rusija i Kina povećavaju vojnu proizvodnju
Rusija i Kina predstavljaju ključne strateške izazove s kojima se NATO i SAD trenutno suočavaju, postavljajući se kao glavni geopolitički rivali Zapada.
Rusija je 2023., započela izgradnju velikog postrojenja za eksplozive u Biysku (Sibir), a već je po završetku 2024., proizvodila i do 6.000 tona RDX i HMX eksploziva. To je dovoljno za više od 1,28 miliona granata kalibra 152 mm, s ciljem održavanja ratnih operacija u Ukrajini uprkos sankcijama.
U međuvremenu, Kina je ubrzala širenje svoje odbrambene industrije, premašivši 600 operativnih nuklearnih bojevih glava sredinom 2024., te razvila kapacitete za potencijalne sukobe u Pacifiku, uključujući brzu nuklearnu izgradnju i integrisanu odbrambenu proizvodnju koja bi mogla ugroziti američku dominaciju u Indo-Pacifiku. Zapadni vojni analitičari upozoravaju da SAD rizikuju zavisnost od stranih dobavljača ukoliko ne prošire vlastitu industrijsku bazu. Pauze u izvozu iz Pentagona odražavaju širu zabrinutost da će upravo proizvodni kapacitet, a ne samo politika, odrediti buduću sigurnost.
Amela Hasanbašić, Forbes BiH
