Zapadni Balkan u ublažavanju klimatskih promjena za EU kasni nekoliko decenija: Serhan Cevik, stručnjak MMF-a pojašnjava je li rješenje u uvođenju poreza na ugljik

Region Zapadnog Balkana u pogledu klimatskih promjena, prilagodbi istim, ali i ispunjavanju obećanih smanjenja emisija ugljičnih gasova, za Evropskom unijom kasni nekoliko decenija, zaključak je istraživanja „Ublažavanje klimatskih promjena i prelijevanje politika u neposrednom susjedstvu EU“, koje je proveo MMF.

Jedan od zaključaka ovog istraživanja potvrđuje i ono što je na Balkanu već odavno poznato, a to je da Balkan zagađuje mnogo više nego li je to slučaj s prostorom Evropske unije.

Ciljevi do 2030. teško su ostvarivi

„Iako je došlo do poboljšanja u nekim pokazateljima, ove zemlje po glavi stanovnika više emituju ugljik. Ali, generalno, kako napreduju na ljestvici prihoda, domaćinstva, firme i dalje troše mnogo više energije. I ta energija u ovim zemljama, kao što ste istakli, ima tendenciju intenzivnijeg emitovanja ugljika nego inače. Treba istaći, zar ne, ima i zemalja koje su mnogo bolje od drugih. Albanija je odličan primjer zbog prirodnih resursa koje ima. Najveći dio električne energije proizvodi iz hidroenergije. Očigledno je da je ugljični otisak toga mnogo manji nego u zemljama koje se u velikoj mjeri oslanjaju na ugalj. Smatram da će ugalj biti najveći izazov za ove zemlje da se pozabave iz ekoloških i zdravstvenih razloga i u pogledu njihove integracije u Evropsku uniju“, kazao je za Forbes BiH Serhan Cevik, viši ekonomist u MMF-u i jedan od autora ovog istraživanja.

Još veći problem za balkanske zemlje prema istraživanju Cevika i njegovih kolega je taj što ciljevi koji su postavljeni da budu ispunjeni do 2030. realno ne mogu biti dostignuti ni u mnogo manjim procentima u odnosu na zacrtanih 50% smanjenja emisije gasova.

„Kao dio Pariskog sporazuma, većina zemalja se obavezala da će smanjiti svoj ugljični otisak. MMF zapravo nema stav o tome da li je cilj ambiciozan ili ne. Mi samo procjenjujemo da li je taj cilj dostižan politikama koje država ima. Dakle, to je ono što smo gledali. Vidimo da se ti ciljevi ne mogu postići postojećim setom politika. Kada uporedimo te ciljeve sa ciljevima drugih zemalja, posebno u EU, ne vidimo ih kao previše ambiciozne. Dakle, u poređenju sa ostatkom EU, koji želi da do određenog datuma ide na neto nulu, ne vidimo da zapadni Balkan ima tako ambiciozan cilj. Ali čak i sa ciljevima koje imaju, oni ih ne mogu zaista postići osim ako se ne kreću brže i ne uvedu druge političke intervencije. Dakle, jednu malu analizu koju smo uradili, pogledali smo kakve bi bile implikacije njihovih ciljeva na ono što nazivamo intenzitetom emisije. Koliko zemlja emituje da bi proizvela jednu jedinicu proizvodnje da bi ostvarila cilj postavljen za 2030. U slučaju nekih zemalja, to smanjenje je više od 50% i to se ne može postići. Čak i ako to želite da uradite, to će biti veoma destruktivno za privrednu aktivnost uopšte, pa se to ne može učiniti. Dakle, morate imati dodatne političke intervencije kako biste to postigli na način koji ne bi povrijedio najugroženije grupe u društvu. Neka domaćinstva su očigledno ugroženija od drugih. Dakle, dizajn politike to treba uzeti u obzir kada osmišljavate nove politike kako biste postigli svoje ciljeve“, poručuje Cevik.

Porez na ugljen generirao bi oko 3% BDP-a u prihodima

Eksperti MMF-a su također došli do zaključka da bi uvođenje tzv. „poreza na ugljik“ moglo imati višestrukog efekta na domaćinstva, biznise, ali i državu. Uvođenjem „poreza na ugljik“ određenim dijelovima društva finansijski bi ojačalo državne budžete u rangu 3% GDP-a.

„Naša analiza to pokazuje, ovim zemljama zapravo nisu potrebna dodatna sredstva za to. Na primjer, postoji značajna količina literaturnih dokaza koji pokazuju da bi porez na ugljik, porez na količinu ugljika bilo kojeg izvora energije, mogao biti vrlo djelotvoran alat za smanjenje emisija, a time i za ublažavanje klimatskih promjena. I u prosjeku, nalazimo da bi u zemljama koje proučavamo, porez na ugljen generirao nešto oko 3% BDP-a u prihodima, novim prihodima. Ovo je dodatni prihod. I on može biti ono što nazivamo recikliranim nazad u privredu, u firme, u domaćinstva, na način koji bi mogao pomoći u rješavanju nekih od ovih pitanja koja pokrećete, zar ne? Dakle, ovaj proces je na jedan način samofinansiranje. Dakle, ako uvedete porez na ugljik, to će generirati prihode koje možete koristiti za poboljšanje energetske infrastrukture“, ističe Cevik.

Iako ovo ne bi bio „besplatan novac“, bio bi element oslobađanja i tranzicije smatraju u MMF-u.

Direktna pomoć domaćinstvima

„Jedna zabrinutost u vezi sa bilo kojom vrstom poreza, a posebno sa ekološkim porezima, jeste uticaj na domaćinstva. Zato što domaćinstva sa nižim prihodima, siromašnija domaćinstva, imaju tendenciju da troše više energije kao procenat svog ukupnog prihoda ili ukupne potrošnje. Dakle, ako povećate cijenu energije porezom na energiju, onda će oni više patiti od bogatih, zar ne. Ali ako direktno pružite podršku tim domaćinstvima, na primjer, dajući im gotovinske transfere, taj efekat možete ukloniti.U našem radu takođe pokazujemo da ako osmislite ovo recikliranje prihoda nazad u budžet, recimo da ste više potrošili na obrazovanje i zdravstvo. Potrošili ste više na infrastrukturu, ove investicije, ove potrošnje, ove stavke državne potrošnje imaju više koristi za siromašne”, kaže on i dodaje:

“Dakle, kada radimo analizu po svakoj grupi prihoda, ono što nalazimo je nevjerovatno. Zapravo, siromašnima bi nakon uvođenja poreza na ugljenik bilo bolje jer će dobiti direktne gotovinske transfere. Oni će imati više koristi od ulaganja u obrazovanje i zdravstvenu zaštitu, kao i u infrastrukturu. Vlada također može odlučiti da smanji poreze na rad za osobe sa niskim primanjim. Korištenje prihoda od poreza na ugljik, ovisno o situaciji u zemlji, karakteristikama zemlje. Trebali biste osmisliti ovu politiku na način koji koristi stanovništvu u cjelini. U mjeri u kojoj je to moguće, trebala bi Evropska unija“, pojašanjava Cevik.

Jedan od zaključaka ovog istraživanja je i da bi zemlje Zapadnog Balkana trebale uraditi više kako bi usmjerile svoje napore u pravcu onih koje provodi Evropska unija, ali i da se prilagode Mehanizmu prilagođavanja granica po pitanju ugljika koji će u narednih nekoliko godina implementirati Evropska unija na svom teritoriju.