Stvarnost uzvratila udarac: Zašto je Orban izgubio vlast nakon 16 godina
Parlamentarni izbori u Mađarskoj 2026. godine, održani u nedjelju, izazvali su politički zemljotres. Pokret star jedva dvije godine ostvario je ubjedljivu pobjedu nad vlašću koja je, da bi opstala, upotrijebila punu snagu državnog aparata, navodno uključujući i obavještajne službe.
Prema podacima od kasno sinoć, uz 99 posto prebrojanih glasova, stranka Tisza, predvođena Péterom Magyarom, osvojila je 138 mjesta u parlamentu od 199 poslanika. Orbanov Fidesz pao je na 55 mandata, sa 135 koliko je imao prije četiri godine, dok je krajnje desna stranka Mi Hazánk ušla u parlament sa pet mandata. Tisza je porazila ključne ljude Fidesza i ubjedljivo pobijedila čak i u simboličkim uporištima vladajuće partije, uključujući i budimpeštanski okrug u kojem žive Viktor Orban i njegov prijatelj iz djetinjstva, danas najbogatiji čovjek u Mađarskoj, Lőrinc Mészáros, kao i Felcsút, Orbanovo rodno mjesto, gdje je poznato da je izgradio stadion pored svoje vikendice.
Kako je do toga došlo? Kratak pogled iz Budimpešte
Godine 2010, Viktor Orban obezbijedio je ustavnu većinu u izbornom sistemu koji je tada bio proporcionalniji i imao dva kruga glasanja. Globalna ekonomija oporavljala se od krize iz 2008. godine, dok je odlazeća socijalistička vlada, predvođena tehnokratskim premijerom Gordonom Bajnaiom, već sprovela bolne mjere štednje povezane sa uslovima za pomoć EU i MMF-a, trošak koji Orban politički nije morao da snosi.
Mađarska je postala jedan od najvećih korisnika fondova Evropske unije, dok je njemačka privreda ubrzavala. Kao integrisani dio evropske ekonomije, Mađarska je u drugoj polovini 2010-ih postala jedan od dobitnika globalizacije. Zaposlenost je dostigla rekordne nivoe.
Istovremeno, pobjeda Fidesza 2010. praktično je razgradila opoziciju. Orban je imao i političke i ekonomske alate da dugoročno oblikuje zemlju.
Viktor Orban prvi put je stupio na nacionalnu političku scenu 1989. godine prkosnim govorom na Trgu heroja u Budimpešti, postavši prvi istaknuti glas koji je zahtijevao povlačenje sovjetskih trupa, tada još stacioniranih u Mađarskoj. Mladi pravnik, koji je liberalizam studirao na Oxfordu uz stipendiju fondacije George Soros, vratio se kući u osvit mađarske demokratske tranzicije i brzo napredovao. Već 1998. služio je svoj prvi mandat kao premijer.
Njegove prve godine na vlasti, po većini ocjena, bile su efikasne. Ipak, poslije samo jednog mandata, njegova vlada je pala, trenutak koji je kasnije jedan partijski insajder sažeo brutalno direktno: „Bili smo na vlasti, ali nismo imali moć.“ Taj poraz označio je prekretnicu. Mnogi upravo tu vide početak Orbanovog zaokreta ka populističkoj politici, usmjerenoj prije svega na osvajanje i zadržavanje moći.
Fidesz je prerastao u manje demokratsku, visoko centralizovanu partiju izgrađenu oko jednog lidera. Lojalnost je sve više potiskivala profesionalnu kompetenciju.
Do trenutka kada se 2010. vratio na vlast, Orban je bio znatno drugačiji lider i na kraju je odlučio da izgradi zemlju po mjeri svoje partije.
Naslijedio je zemlju oslabljenu osmogodišnjom vlašću socijalista i prvi put u svojoj historiji osvojio dvotrećinsku većinu u parlamentu. Sa tom većinom brzo je krenuo u prekrajanje mađarskog ustava. Cilj je bio jasan, učvrstiti moć. Taj prioritet vremenom je potisnuo sve ostale.
Uslijedila je izgradnja dugotrajne političke mašinerije. U naredna tri izborna ciklusa Fidesz je ponovo osvajao ustavne većine, ovoga puta prema izbornim pravilima preoblikovanim upravo tokom Orbanove vladavine, čime je dodatno učvršćena njegova kontrola nad sistemom. Mađarska je platila visoku cijenu da bi Orban ostao na vlasti.
Do 2026. godine, Mađarska je postala jedna od najsiromašnijih i najkorumpiranijih zemalja u Evropskoj uniji. Javne službe su propadale, a politika moći potisnula je vođenje javnih politika. Godinama je vlada upravljala uglavnom dekretima, najprije se pozivajući na migracije, a zatim na rat, dok je sistematski preuzimala kontrolu nad ključnim institucijama. Ništa nije ukazivalo na to da bi takav sistem mogao da se uruši za samo dvije godine.
Šta se dogodilo?
Gledano sa strane, najjednostavnije objašnjenje je ekonomsko, mađarska ekonomija nije rasla četiri godine, dok je kumulativna inflacija dostigla 47 posto. Zemlja je očigledno zaostala za državama iz regiona.
Raniji rast životnog standarda je zaustavljen, a stotine hiljada Mađara na sopstvenoj koži osjetile su da mnogo promovisani „mađarski model“ nije bio pravi model, već politički proizvod.
Centralno kontrolisana ekonomija pod „visokim pritiskom“ nije uspjela da stvori zamah. Nije bilo vidljivog motora rasta, dok je premijer, fokusiran na međunarodnu scenu, djelovao spremno da zaboravi i ključna sredstva iz fondova EU.
Fidesz je dugo održavao utisak kompetentnosti. Ali kako su se ekonomske prilike pogoršavale, taj utisak se urušio. Zapravo, gubitak vjere u sposobno upravljanje bio je biračima još važniji od samih sirovih ekonomskih pokazatelja, upravo je ekonomija samo učinila neuspjeh vidljivim.
Državni dom za djecu u Bickseu, blizu Felcszut, dugo je bio predmet optužbi da je njegov direktor zlostavljao djecu. Nakon godina nečinjenja, na kraju je osuđen na dugu zatvorsku kaznu. Jedan od njegovih zamjenika pokušao je da izvrši pritisak na žrtve da povuku iskaze i takođe je osuđen.
Prije dvije godine, jedan advokat iz provincije primijetio je u pravnom časopisu da je tom zamjeniku pomilovanje odobrila predsjednica Katalin Novak, kadar Fidesza, uz saglasnost ministarke pravde Judit Varge.
To se dogodilo u trenutku kada je vlada vodila kampanju „zaštite djece“, u kojoj je pedofiliju poistovjećivala s homoseksualnošću kako bi stvorila novog političkog neprijatelja. Skandal, koji je otkrio portal 444.hu, primorao je i Novak i Vargu na ostavku.
Do danas nije dato jasno objašnjenje zbog čega je pomilovanje odobreno nekome ko je štitio osuđenog zlostavljača, a ionako mu je bilo ostalo samo nekoliko mjeseci do izlaska.
Taj slučaj razorio je moralni narativ vlasti. Pokazao je i sistemske propuste u zaštiti djece i to da su najviši zvaničnici intervenisali u slučaju povezanom sa zlostavljanjem djece čime je potkopana slika moralne nadmoći koju je Fidesz godinama gradio.
Poslije toga, bivši muž Judit Varge, Péter Magyar, pojavio se u nezavisnom YouTube mediju Partizán. Podnio je ostavku na državne funkcije i počeo otvoreno da govori o unutrašnjem funkcionisanju režima.
Za svega nekoliko dana, intervju su pogledali milioni ljudi. U roku od nekoliko sedmica, Magyar je odlučio da uđe u politiku.
U posljednjim sedmicama kampanje, poruka Fidesza postajala je sve nepovezanija. Stranka Tisza bila je predstavljena kao marioneta Ukrajine i Brisela, infiltrirana ukrajinskim špijunima, koji su, paradoksalno, prethodno navodno pokušavali da sruše Orbana.
Ulice Budimpešte bile su oblijepljene više plakatima ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog nego samog Orbana. Dominirao je antiukrajinski narativ, paralelna stvarnost u kojoj bi Tisza uvukla Mađarsku u rat, a svako ko je protiv Fidesza bio je proglašavan za ratnog huškača.
Ta konstruisana stvarnost na kraju nije sadržala gotovo ništa stvarno i srušila se.
Mađarski birači umorili su se od stalnih kampanja protiv izmišljenih spoljnih neprijatelja. „Antiratni“ narativ, koji se pokazao djelotvornim prije četiri godine, izgubio je snagu. Iako je zabrinutost zbog rata ostala, većina Mađara više nije vidjela realnu opasnost da bi zemlja mogla biti uvučena u sukob.
Ogromna propagandna mreža Fidesza, gotovo 300 medija, dugo je obezbjeđivala disciplinu. Ali kako su narativi sve više odstupali od stvarnosti, njihova efikasnost je slabila.
Kada su velike tehnološke platforme poput Mete i Google zabranile političko oglašavanje u EU zbog regulatorne složenosti, Fideszov domet na internetu naglo je pao. U pojedinim trenucima, provladini akteri bili su među najvećim oglašivačima na Meti u Evropi.
Politika ispred ljudi
Izbori daju legitimitet autoritarnim sistemima. Čak i isprazni demokratski okviri zahtijevaju izbornu potvrdu da bi opstali. Ali Orban je sve više stavljao politiku ispred ljudi, na dva nivoa.
Prvo, nastojao je da izgradi ulogu na globalnoj sceni. U tome je uspio kada je riječ o vidljivosti, postao je lider na čije pozive odgovaraju od Washingtona do Pekinga. Ipak, njegov stvarni uticaj često je bio ograničen.
Dok je gradio taj međunarodni imidž, izgubio je dodir sa biračima kod kuće. Istovremeno je zapostavio i obnovu partije. Odlaskom Novak i Varge, Fidesz se suočio s generacijskom prazninom, dok su mlađi birači ulazili u biračko tijelo.
Drugo, Fidesz je proširio politiku na sve sfere života. U njegovom pogledu na svijet, samo su njegovi pristalice pripadale „nacionalnoj strani“, svi ostali postali su neprijatelji: Brisel, Soros, LGBT zajednice, nevladine organizacije, novinari.
Ta strategija „centralnog polja sile“ duboko je polarizovala društvo. Ipak, paradoksalno, saradnja preko političkih linija i dalje je u praksi funkcionisala, na primjer među članovima biračkih odbora koje su delegirale različite partije.
Kako je Tisza dobijala na zamahu, Orban se vratio neposrednoj politici, organizujući javne tribine prvi put poslije više od decenije. Ti susreti razotkrili su tenzije. U Geryu, nekadašnjem uporištu Fidesza, vikao je na demonstrante: „Radite za Ukrajince, hoćete da šaljete mađarski novac Ukrajini.“
Možda je to bio njegov najrazotkrivajući trenutak, pokazavši lidera koji je sve više odvojen od birača.
Ne postoje izolovane greške
Nakon skandala s pomilovanjem, Fidesz je napravio niz neuobičajenih grešaka. Vremenom se pokazalo da to nisu bile izdvojene greške, već sistemske slabosti.
Partija je izgradila mašinu stalne kampanje, u kojoj je sve bilo podređeno maksimizaciji broja glasova. Samo upravljanje državom postalo je sporedno.
Javne službe su propadale, zdravstvo, obrazovanje, policija. Kampanja Petera Magyara dosljedno je isticala upravo taj ključni problem, da država više ne funkcioniše za svoje građane.
Birači su sve više shvatali, problem nijesu pojedinačni neuspjesi politika, već sistem koji nije osmišljen da služi njima.
U posljednjim sedmicama pojavili su se izvještaji da su obavještajne službe pokrenule operacije protiv Tisze. Čak su i provladini mediji povremeno pravili omaške, koristeći izraz „državna bezbjednost, relikt iz komunističkog vremena, umjesto „nacionalna bezbjednost“.
To je samo naglasilo dublju stvarnost, državni resursi bili su prenamijenjeni da služe partijskoj moći.
Od partije do pokreta
Ključno dostignuće Tisze bilo je to što je frustraciju politički pasivnih građana, posebno mladih, uspjela da pretoči u djelovanje.
Kroz lokalna uporišta poznata kao Tisza Islands, pokret je funkcionisao manje kao tradicionalna partija, a više kao građanska mreža. Mnogi su upravo u izgradnji jedne demokratske organizacije pronašli i smisao i osjećaj pripadnosti.
Demokratija, odjednom, više nije bila samo događaj koji se dešava jednom u četiri godine, postala je svakodnevna praksa.
Osim mladih, Tisza je mobilisala još dvije ključne grupe, inteligenciju i žene. Okupljanjem kredibilnih i uspješnih profesionalaca, partija je poslala poruku da je stručnost važnija od lojalnosti. Istovremeno je ušla i u nove prostore, neočekivano uključujući kozmetičke salone i niše na društvenim mrežama, gdje su influenserke počele da govore o politici, publici od više desetina hiljada ljudi.
Politički diskurs tako je stigao i do mjesta koja su tradicionalno bila izvan javne sfere u Mađarskoj, kojom dominiraju muškarci.
Birači sa najmanje srednjim obrazovanjem, posebno u manjim gradovima, izlazili su na izbore u većem broju, a mnogi od njih glasali su za opoziciju.
Za mnoge, ubjedljiva pobjeda iz 2026. djeluje kao kolektivni čin. Za razliku od prethodnih prelomnih trenutaka, bilo da je riječ o promjenama iz 1989 – 90, koje je vodila politička elita, ili o Orbanovom restrukturiranju sistema 2010. godine, ova promjena nosi mnogo širi osjećaj zajedničkog vlasništva.
Pad autokratskih lidera često je posljedica oholosti. Fidesz je izgradio jednu stvarnost za svoje birače i na kraju počeo da vjeruje u nju. Lojalnost je zamijenila unutrašnju kritiku. Signali upozorenja su nestali.
Čak i u posljednjim sedmicama, provladini mediji tvrdili su da događaji koje organizuje Tisza privlače malo ljudi, uprkos jasnim dokazima o suprotnom. Mađar je okupljao desetine hiljada ljudi, čak i u tradicionalnim uporištima Fidesza.
Istovremeno, vlast je precijenila sopstvenu globalnu važnost. Procurjeli razgovori između ministra vanjskih poslova Pétera Szijjárta i ruskog ministra Sergeya Lavrova razotkrili su upadljiv disbalans u tonu, koji su mnogi doživjeli kao podanički odnos.
Mađari i dalje snažno podržavaju Evropsku uniju. Ipak, vlast je djelovala kao da je usklađena s Moskvom, bez jasnog objašnjenja, uprkos tome što je ruske energente kupovala po tržišnim cijenama. U sopstvenoj eho-komori, Fidesz je pretpostavio da neće snositi odgovornost.
Koja je pouka?
Dok god demokratski okviri postoje, čak i kada su nesavršeni, moraju se koristiti. Demokratija nije jedan dan svake četiri godine. Ona je neprekidan sistem učešća. Kada je mađarsko društvo to prepoznalo, zbrisalo je strukturu moći koja je djelovala nepomično. Cijena toga je 16 godina i procijenjenih 20 milijardi eura izgubljenih fondova EU.
Skupa lekcija. Ali možda i trajna. Orban i njegovi saveznici izgradili su svijet za sebe, ali ne i državu. Jer država pripada svima. A da im je to zaista bio cilj, štitili bi je.
Gergo Zsiboras, Forbes Hungary
Reality Strikes Back: The Fall Of Hungary’s Post-Truth Era