“Nekom rat nekom brat”, kako ratni profiteri Palestincima prodaju hranu po četiri puta većim cijenama

Nekom rat nekom brat, stara je geslo ratnog profiterstva koje je svoju dimenziju pokazalo u svim globalnim sukobima. Sjetimo se početka devedesetih i rata u Bosni i Hercegovini kada se kilogram brašna ili šteka cigareta plaćao suhim zlatom, čitaj, najmanje 100 njemačkih maraka. Danas stanovništvo Gaze na svojim leđima ne osjeća samo teret oružja, već i gladi, gdje u neimaštini i razaranju grupe švercera love u mutnom nastojeći finansijski se okoristiti na ionako malim količinama hrane koje ulaze u pojas Gaze.

Pijaca u Rafahu i šverceri koji love u mutnom

Pozivajući se na izvještaje OCCRP-a (organizacije specijalizirane za izvještavanja o organiziranom kriminalu i korupciji),francuski Le Monde javlja kako ratni profiteri iskorištavaju poremećaje u opskrbnom lancu, od transporta do prodaje, kako bi se obogatili.

“Ulazak komercijalnih proizvoda otežan je sigurnosnim provjerama koje je Izrael uveo od početka rata i ograničenjima prijevoza, kao što su višestruke inspekcije, dugi redovi na kontrolnim tačkama i razorene ceste”, piše ovaj medij.

Na pijaci An-najmah u Rafahu, ulični prodavači izlažu male količine prehrambenih proizvoda; grah, sardine, tunu, leću, šećer, sokove i slatkiše, ali su njihove cijene deset puta veće nego prije rata, ispričali su trgovci OCCRP-u. Iako su djeca željna šećera, mnoge majke nisu u finansijskoj mogućnosti da im od švercera kupe ni keks.

Prije 7. oktobra, kada je Hamas izveo napad na Izrael, u Gazi je kilogram paradajza koštao oko 0,30 dolara. Danas paradajz košta između četiri i pet dolara. Tri kilograma šećera Palestinci su plaćali oko 2,5 dolara, a danas za istu količinu moraju izdvojiti (naravno, ko ima taj novac), oko 20 dolara.

Piletina više ne košta tri dolara već 21 dolar.  Kilogram luka košta između četiri i pet dolara, dok je školjka jaja danas 20 dolara, a ne tri dolara koliko su je Palestinci plaćali prije rata.

Prije rata, navodi OCCRP, kamioni pomoći i komercijalna roba ulazili su u Gazu kroz dvije rute; preko prijelaza Kerem Shalom na granici s Izraelom, dok je ostatak ulazio preko Rafe, na granici s Egiptom i uglavnom je korišten za kretanje civila.

Oba kontrolna punkta su otvorena s tim da se roba koja ulazi u Rafah prvo transportuje u Kerem Shalom, gdje se istovara kako bi je pregledali izraelski dužnosnici, a zatim se vraća u Rafah. Sve to dovodi do kašnjenja ulaska robe u Gazu, čekanja kamiona na rutama, a to trgovce, posrednike pri uvozu robe, košta. Iz izvještaja OCCRP-a u koji su uključeni i njihovi razgovori sa nekoliko palestinskih trgovaca, koji su pod uslovom anonimnosti ispričali kako i neke logističke kompanije iz Egipta, uvoznici određenih roba, profitiraju od monopola u Rafi, tako što su učetverostručili cijenu uvoza robe po kamionu. Nekada je on iznosio 5000 dolara po kamionu, a danas je to mnogo više.

Jasno je da moral i etika često nisu braća ratu, ali šta je to što ljude tjera da u vremenu najvećeg stradanja pokazuju lice profiterstva?

Pojava ratnog profiterstva u Gazi, bh. filozofa i sociologa prof.dr. Esada Bajtala, ne iznenađuje, jer je ona, kaže, planetarna i tiče se ljudske prirode, a ne jednog pojedinca ili jedne nacije.

“To je slabiji dio ljudske prirode, takvih će nažalost uvijek biti. Zbog njih zakoni postoje, kojima se pokušava spriječiti da ne čine to što čine”, kaže Bajtal za Forbes BiH i dodaje da smo ovu pojavu iskusili i sami 90-ih godina.

Građani BiH dobro znaju šta je ratno profiterstvo

“Mi u BiH dobro znamo šta je ratno profiterstvo najgore vrste. Kada se međunarodna pomoć, dakle, ono što je nama građanima BiH bilo poslato prodavalo po prodavnicama i dućančićima onih koji su se busali u prsa da su najveći patrioti, a da ne pričamo o stranačkim i drugim liderima i tim strukturalnim vrhuškama koje su po svijetu radile to što su radile, trpajući sve to u svoje džepove, a što je trebalo pripasti i namijenjeno je nama građanima. Nažalost sve se to ponavlja u Gazi, i mi to iz Bosne možemo vrlo dobro razumjeti, možemo se nad tim možda manje čuditi nego drugi, ali ne i manje žaliti što je to tako”, pojašnjava Bajtal.

Ljudska priroda je, govori on, krajnje nepouzdan fenomen i na nju se niko ne može osloniti. A šta će se dešavati sa organizacijom života u Gazi, jednog dana kada se rat završi, profesor Bajtal kaže da se može samo pretpostavljati.

“Ono što nas istorija uči je da će sve to proći, druga je stvar koliko će ljudi trpjeti, koliko će sve to trajati, ali sve je proces, se dolazi, prolazi i odlazi, proći će i to, proći će i krvava agresija koja tamo “siluje” normalan zdrav razum, koja tamo gazi sve što je postigla civilizacija i čovječanstvo u svom najboljem i najvišem izrazu i liku, i pored ostalog još im se na pleća natovarili oni koji se bave profiterstvom i koji ih ucjenjuju golim opstankom, viskokim cijenama, prodajom i čime sve ne”, pojašnjava on dodajući:

“Pitanje je, kada sve to prođe, kako će se oni koji prežive postavljati prema budućnosti s jedne strane, s kim će je graditi i kakvu će poziciju imati u tom društvu oni koji im danas rade to što im rade. Naše iskustvo je pokazalo da kad se agresija završila da su profiteri zauzeli najbolje pozicije i najviše pozicije u društvu, nastavili u miru ono što su činili u ratu. I to nije prestalo ni do dana današnjeg. BiH bogata zemlja a siromašna država. Imamo rude, imamo so, more, šume, žitnice, vodu, sve imamo, a siromašni, a s druge strane imate enormno bogatstvo upravo onih koje su svoje profiterstvo iskovali u ratu i žive holivudski. Bilo je, da budemo potpuno pošteni, i izuzetaka, ali su tolika manjina, da su nemoćni. Toga se ljudi u Palestini moraju bojati, hoće li se sve to nastaviti nakon što završi ova krvava epizoda, to se moraju pitati kome dati u ruke vlast”, zaključuje Bajtal.

Većina od 2,3 miliona stanovnika Gaze sada živi u Rafi blizu graničnog prijelaza s Egiptom, uglavnom u šatorima i drugim privremenim skloništima, nakon što su pobjegli od razaranja u drugim dijelovima enklave.

Nedavne fotografije na društvenim mrežama o kojima je izvijestio Reuters prikazuju maskirane muškarce kako stoje pokraj štandova na pijaci. Kako javlja Ynet, skupinu je osnovao Hamas kao alternativu policiji nakon napada Izraela. Naoružani, maskirani muškarci započeli su patrole kako bi zaustavili trgovce koji profitiraju u Rafi.

Prema posljednjim izvještajima UN-ove agencije za palestinske izbjeglice (UNRWA) u Gazi je tokom pet mjeseci ubijeno više djece nego u četiri godine sukoba širom svijeta. Prema podacima lokalnih zdravstvenih vlasti, do danas je više od 31.184 Palestinaca ubijeno, a 72.889 ozlijeđeno. Do 12. marta 247 izraelskih vojnika ubijeno je u Gazi, a 1475 ih je ozlijeđeno od početka kopnene operacije, pokazuju podaci izraelske vojske.