Mladen Đukić o putu „Hurikána“ do užeg izbora za nagradu Oscar: Film koji je animaciju iz BiH učinio vidljivijom

Mladen Đukić je jedan od ključnih producenata i autora savremene animacije i filma u Bosni i Hercegovini. Sa više od 20 godina iskustva, osnivač je AEON Production i redovni profesor na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci. Kao koproducent animiranog kratkog filma „Hurikán“, dio je međunarodnog tima čiji je film izabran među 3.227 naslova iz 108 zemalja, osvojio nagradu publike u Annecyju 2024. godine i ušao među 15 najboljih animiranih kratkih filmova u trci za Oscara. „Hurikán“, energična i sirova romansa smještena u Prag devedesetih, snažno potvrđuje da animacija iz BiH, kroz međunarodne koprodukcije, može ravnopravno stajati uz najveće svjetske produkcije.

Govoreći za Forbes BiH o presudnom trenutku kada je odlučio da AEON Produkcija uđe u koprodukciju „Hurikána“, Đukić jasno ističe sistemsku promjenu kao ključni okidač.

„Prije četiri godine kod nas je uspostavljen Audiovizualni centar Republike Srpske koji je otvorio konkurse da uopšte možemo da učestvamo u ovakvim projektima. Znači, naglašavam da smo mi ovakve prilike uvijek imali. Međutim, nismo ranije imali podršku sistema da možemo da ulazimo u projekte koprodukcije jer to je način na koji funkcioniše većina evropskih produkcija. Tako da, napokon smo i mi mogli da, kako da kažem, upadnemo na žurku.“

Upravo taj „ulazak na žurku“ omogućio je da se domaća produkcija nađe rame uz rame sa etabliranim evropskim partnerima u projektu koji danas nosi prestižnu međunarodnu vidljivost. Ulazak „Hurikána“ u uži izbor za Oscara dodatno je pojačao taj efekat. Đukić priznaje da je i sam tek djelimično svjestan razmjera tog uspjeha.

„Jeste, to je velika, velika stvar. Ja imam utisak da ja prvi nisam svjestan više uvijek koliko je to bitno, koliko je to značajno za nas, zato što je veliki prestiž. Mislim, ‘Hurikán’ je već dobio nagradu publike na tom najvećem festivalu animacije u Annecyju. Međutim, Oscar kao Oscar, nagrada Američke filmske akademije, je mnogo vidljiviji u svijetu i to nam definitivno donosi tu neku vrstu eksponiranja prema potencijalnim budućim saradnicima, prema komercijalnim projektima i generalno vrednovanje naše animacije i našeg tog nekog doprinosa kulturi u svijetu na nekom višem nivou”, kaže za Forbes BiH.

Radimo nešto korisno i kvalitetno

On podsjeća i na historijski kontekst, prisjećajući se koliko je prvi jugoslovenski Oscar za animirani film značio za čitavu regiju.

„Sami svi znamo koliko je koristi Jugoslavija imala nakon prvog Oscara koji je dobila upravo zahvaljujući kratkom animiranom filmu ‘Surogat’ Dušana Vukotića 1961. godine, koliko je to samo značilo za animaciju generalno u regiji. I ovakav jedan korak, naravno ne poredim se sa tim Oscarom, ali ovakav jedan događaj definitivno donosi mnogo više kredibiliteta nama i pokazuje da postojimo i mi, da radimo nešto korisno i kvalitetno.“

Međunarodna koprodukcija, naglašava Đukić, nije bila samo kreativni izbor, već i realna nužnost. Upravo kroz udruživanje zemalja omogućeni su i budžet i kvalitet koji film danas ima.

„Nije nemoguće da pojedinac stigne do Oskara, međutim to već postaje jedan komplikovani sistem u kojem se gleda puno stvari, između ostalog i ko šta radi, odakle dolazi i sve. Nažalost, tako je. I onda mi imamo mnogo više šanse kada uđemo u takve koprodukcije, između ostalog i zato što udruženim snagama možemo da dođemo do većih budžeta.“

Budžet „Hurikána“ iznosio je 250.000 eura, što je za kratki animirani film izuzetno visoka cifra u regionalnim okvirima.

„Nijedna od ovih zemalja, osim Francuske, teoretski ne može da izgura ovakav i ovoliko vrijedan film. Ovdje je često budžet dugometražnog filma, naravno niskobudžetnog. Tako da mi pojedinačno ne bismo mogli izgurati film na tom nivou i na tom kvalitetu, jer taj kvalitet se definitivno vidi.“

Ipak, finansije nisu jedina vrijednost koprodukcije.

„Kada se udruže zemlje, ne dobijete samo sredstva, nego tražite i najbolje talente iz tih zemalja i pokušavate da svako na svoj kreativni način doprinese i da podigne tu ideju na neki viši nivo. Zbog toga generalno u Evropi koprodukcije funkcionišu bolje nego pojedinačne produkcije.“

Kada je riječ o riziku, Đukić ističe da je AEON Produkcija u projekat ušla u relativno sigurnoj fazi.

„Mi smo imali veliku sreću da na taj projekat uđemo posljednji, kada je film bio gotovo završen. Mi smo praktično sa jednom desetinom doprinijeli ovom projektu i pomogli im da završe film. Već se izdaleka vidjelo da će to biti veoma uspješan projekat.“

Povjerenje je dodatno učvrstila činjenica da se radilo o već afirmisanoj ekipi. „Reditelj Jan Šaska je već bio nominovan za studentskog Oscara, producent Martin Vandas i producentica Kamila Donalova su već bili u trci za Oscara ranije i na kraju su ga i dobili. To je uhodana ekipa koja zna šta radi, tako da skoro da nije bilo rizika.“

Nema identiteta bez umjetnosti

Kao profesor, Đukić širi priču dalje od jednog filma i jednog uspjeha, naglašavajući važnost institucionalne podrške kulturi.

„U svim zemljama regiona izuzetno je bitno da postoji institucionalna podrška filmu, audiovizualnim djelatnostima i kulturi. Mi nismo jake ekonomije i kod nas kultura doslovce zavisi od sistemske podrške, jer vi ne možete da imate identitet i da postojite ako ne konzumirate umjetnost.“

Animaciju vidi istovremeno kao umjetnost i kao održivu profesiju.

„Jedno i drugo, apsolutno. Animacija ima tu sreću da je održiva zahvaljujući razvoju tehnologije i dostupnosti znanja, ali i zato što je usko vezana sa industrijom videoigara, koja je veća od svih ostalih kreativnih industrija zajedno.“

Studentima, kaže, stalno ponavlja da se okrenu vlastitim pričama. „Imamo toliko neispričanih tema u našoj kulturi i tradiciji da, ako imalo to utkaju u svoje radove, imaće mnogo više šanse da budu vidljivi u svijetu. Mi sa ovih prostora imamo šta da ispričamo i to dokazujemo konstantno.“

Ulazak „Hurikána“ u uži izbor za Oscara vidi kao potvrdu tog potencijala.

„Ovaj ulazak u uži izbor za Oscara dokazuje da imamo kvalitet. Ako bismo više insistirali na našim idejama, siguran sam da možemo dogurati i sa našim pričama do takvih visina.“