Ispovijest žena otpora i užas života pod ruskom okupacijom u Ukrajini

Kada su je pitali zašto ona i drugi Ukrajinci biraju da ostanu pod ruskom okupacijom umjesto da pobjegnu, žena je zastala na trenutak.

„Ne znam kako da objasnim taj osjećaj,“ rekla je. „Kao da jednostavno ne možete povjerovati da zlo može pobijediti. Čak i nakon tri godine, ljudi ne vjeruju da je ovo kraj. Vjeruju da će okupacija prestati. Zato i dalje ostaju ovdje i ne bježe.“

Ova žena, članica sveženske grupe otpora Zla Mavka, živi u gradu na jugoistoku Ukrajine koji je pao pod rusku kontrolu samo nekoliko dana nakon što je Moskva započela svoju punu, ničim izazvanu invaziju u februaru 2022.

Zla Mavka – što u prevodu znači Bijesna Mavka, gdje je Mavka mitsko šumsko biće iz ukrajinskog folklora – isključivo se bavi nenasilnim otporom. Ipak, i najmanji oblik protesta, kao i kontakt sa zapadnim medijima, izuzetno su opasni, pa CNN ne objavljuje njeno ime ni tačnu lokaciju.

Kazala je da je život pod okupacijom iscrpljujući i zastrašujući.

„Možete biti uhapšeni zbog bilo čega. Morate paziti na sve – pregledati telefon, šta imate u stanu, skrivati mnoge stvari, ne smijete reći šta mislite i nikome ne možete vjerovati.“

Donald Trump je jasno poručio da želi kraj rata u Ukrajini – čak i po cijenu teritorijalnih gubitaka za Kijev. Rekao je kako je „malo vjerovatno“ da će Ukrajina povratiti svu teritoriju iz 2022, komentarišući: „(Rusi) su zauzeli mnogo zemlje, borili su se za nju, i izgubili mnogo vojnika.“

To bi moglo značiti da rodni grad ove žene iz Zle Mavke ostane pod ruskom kontrolom.

„Ljudi vani stalno pričaju o teritorijama, a zaboravljaju da se ne radi samo o teritorijama. Radi se o ljudima. A ljudi ovdje i dalje čekaju. Nisu otišli i ne žele otići. Zašto bi morali bježati iz svojih domova?“ upitala je.

Ruske snage trenutno kontrolišu skoro petinu ukrajinske teritorije, gdje živi oko šest miliona ljudi, uključujući milion djece. Ujedinjene nacije tu situaciju opisuju kao „tmurnu sliku ljudskih prava“.

Jedan od onih koji je preživio rusku okupaciju je Stepan, 22-godišnji Ukrajinac koji je uspio pobjeći iz okupiranog područja u oslobođeni Herson, piše CNN.

U ljeto 2022, njega i njegove roditelje su zatočile ruske snage. Stepan je bio zatvoren dvije sedmice, tokom kojih je premlaćivan i mučen strujom. Njegovi roditelji zadržani su mjesecima. Nisu im rekli zašto su pritvoreni, niti su optuženi za bilo kakav zločin.

Nakon puštanja, Stepan je bio odvojen od porodice. Završio je na lijevoj obali rijeke Dnjipro, koja je i dalje pod ruskom kontrolom. Njegova majka Olha uspjela je pobjeći tek u proljeće 2023.

„Bilo me jako strah,“ rekao je. „Svaki put kad sam izlazio napolje, gledao sam oko sebe da vidim da li dolaze po mene. Nisam izlazio ako nisam morao. Tako je bilo svaki dan.“

Stepan je prošlog mjeseca konačno ponovo bio sa svojom porodicom, zahvaljujući koordiniranoj operaciji ukrajinskih specijalnih snaga poznatih kao „Anđeli“, koji izvlače ranjive civile iz okupiranih teritorija.

I Stepan i članica Zle Mavke upozoravaju da čak i najmanja sumnja da ste „pro-ukrajinski nastrojeni“ može imati užasne posljedice.

„Moje prijatelje i poznanike često su odvodili jer nisu htjeli uzeti ruski pasoš ili se prijaviti za vojsku. Vraćali su ih sa slomljenim rukama, nogama… glavama. Deseci takvih slučajeva,“ kaže Stepan.

Organizacije za ljudska prava tvrde da je Rusija pojačala kampanju „rusifikacije“ okupiranih područja, vjerovatno da bi učvrstila svoj položaj u budućim pregovorima.

„Pokušavaju izbrisati sve ukrajinsko iz našeg grada – jezik, običaje,“ kaže članica otpora. Zla Mavka kao cilj ima očuvanje ukrajinske kulture pod okupacijom.

„Dijelimo ukrajinsku poeziju, slavne autore, obilježavamo tradicionalne praznike – da podsjetimo ljude da ovo nije Rusija, nikad nije bila i nikad neće biti.“

Život u okupiranom gradu opisuje kao „povratak u SSSR“.

„Propaganda, spomenici iz sovjetskog doba, praznici… čekanja u redovima da biste išli doktoru, po dokumente… Nema normalnih prodavnica, samo pijace i neka čudna kineska roba.“

Ruske vlasti sistematski brišu ukrajinski identitet, vjeru i jezik. Lažni referendumi, prisilna dodjela ruskih pasoša – sve je to postalo svakodnevica. Putin je prošlog mjeseca potpisao dekret kojim Ukrajinci u okupiranim zonama do septembra moraju uzeti rusko državljanstvo – inače postaju stranci sa ograničenim boravkom.

U stvarnosti, mnogi su prisiljeni na to. Bez ruskih dokumenata nemate pravo na posao, zdravstvenu zaštitu, penziju, pa čak ni da pozovete hitnu pomoć.

„Ne dolazi hitna pomoć ako nemate ruski pasoš,“ kaže žena iz Zle Mavke.

Poseban problem je mobilizacija muškaraca sa ruskim dokumentima – koje sada pokušavaju natjerati da se bore za rusku vojsku, protiv vlastitog naroda.

Iako ima onih koji su prihvatili novu vlast, kako Stepan tako i članica otpora kažu da je to manjina.

„To su često ljudi koji nisu imali dobar život prije – nisu bili obrazovani, nisu imali posao. A sada, ako viču ‘Volim Rusiju’, dobiju posao, pomoć i novac,“ kaže ona.

SOS Donbas, ukrajinska telefonska linija za pomoć ljudima u okupiranim zonama, primila je preko 57.500 poziva prošle godine – najčešće pitanja o sigurnom bijegu i posljedicama uzimanja ruskih dokumenata.

Ukrajinske vlasti su poručile ljudima: učinite sve što je potrebno da preživite, piše CNN.

„Ako trebate dokumente – uzmite ih. To ne mijenja vaš status,“ rekao je glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Heorhii Tykhyi.

Međutim, za mnoge je odlazak gotovo nemoguć – preskup, preopasan i neizvjestan. Direktnog prelaska na teritoriju pod ukrajinskom kontrolom nema – svi koji žele pobjeći moraju proći kroz Rusiju, a zatim nazad u Evropu, i tek tada mogu ući u Ukrajinu.

„Nije lako ostaviti sve i postati izbjeglica. Ne možete prodati stan, ne možete ponijeti puno novca, ne možete mnogo toga ponijeti… moguće je, ali ne za svakoga.“

Zato ona i milioni drugih ostaju – gledajući vijesti iz Bijele kuće sa zebnjom.

„Ljudi se boje da će doći do dogovora u kojem će naši gradovi postati Rusija. To je najveći strah. Ali vam mogu reći – čak i ako se to desi, otpor neće stati.“