Hormuški moreuz u šaci Irana: Mine, rakete i geografija kojom drži svijet pod energetskom opsadom

Kako izvještava CNN u analizi novinarki Lauren Kent i Annette Choi, prijetnje i napadi Irana na brodove u Hormuškom moreuzu podigli su rizik plovidbe do te mjere da je gotovo sav saobraćaj kroz ovaj uski morski prolaz zaustavljen.

Hormuški moreuz je praktično zatvoren već skoro četiri sedmice, što je izazvalo haos na globalnim tržištima nafte, a kraj krize se još ne nazire.

Iranske prijetnje i napadi na plovila u Zaljevu podigli su rizik tranzita toliko da je gotovo potpuno obustavljen promet kroz ovaj uski prolaz, koji predstavlja glavnu arteriju za oko 20 posto svjetske nafte i prirodnog gasa, kao i đubriva ključnih za globalnu proizvodnju hrane.

Kako se energetska kriza produbljuje, predsjednik SAD-a Donald Trump ističe diplomatske napore za okončanje blokade, ali istovremeno šalje dodatne hiljade vojnika na Bliski istok i razmatra mogućnost da američka mornarica prati tankere.

Ipak, Iran u mnogim aspektima i dalje ima prednost, dijelom zbog svojih nekonvencionalnih metoda ratovanja, uključujući jeftine dronove i morske mine, a dijelom zbog geografskog položaja. Te dvije činjenice zajedno otežavaju Sjedinjenim Američkim Državama i njihovim saveznicima da zaštite plovila ili vojno osiguraju moreuz.

Uz to, kontrola nad prolazom donosi i finansijsku korist. Iranski zvaničnici poručuju da će nastaviti naplaćivati prolaz pojedinim tankerima. Prema izvještaju kompanije Lloyd’s List Intelligence od 23. marta, najmanje dva broda platila su velike iznose kako bi prošla kroz moreuz.

Geografija kao ključna prednost

Na najužem dijelu Hormuški moreuz širok je oko 24 milje, a gotovo sav saobraćaj odvija se kroz dvije glavne plovne rute koje su još uže.

Stručnjaci upozoravaju da se s razlogom naziva uskim grlom svjetske trgovine. Za razliku od drugih sličnih tačaka, ovdje praktično ne postoje alternativni pravci.

Ograničen prostor za manevrisanje dodatno otežava situaciju za brodove i eventualne vojne pratnje. Dok na otvorenom moru postoji mogućnost promjene rute, u ovakvom uskom prolazu to je nemoguće.

To praktično stvara zonu uništenja u kojoj vrijeme reakcije može biti svedeno na svega nekoliko sekundi.

Dodatni problem predstavlja činjenica da Iran raspolaže sa gotovo 1.000 milja obale, sa koje može lansirati protivbrodske rakete. Te raketne baterije su mobilne, što ih čini teškim za neutralizaciju, a razuđena obala omogućava napade i daleko izvan samog moreuza.

Sjeverna, iranska strana nije ravnica već kompleksan teren sa brdima, planinama, dolinama, naseljenim područjima i ostrvima, što dodatno otežava otkrivanje prijetnji i omogućava skrivanje mobilnih sistema naoružanja.

Kakve prijetnje prijete brodovima

Analitičari smatraju da je Iran djelimično oslabljen od početka sukoba, ali upozoravaju da rizik nikada ne može biti potpuno eliminisan.

Brodovi će i dalje biti izloženi prijetnjama, bilo od mina, dronova, brzih napadačkih čamaca ili bespilotnih plovila napunjenih eksplozivom.

Zbog složenosti prijetnji, svaka operacija pratnje tankera morala bi uključivati višeslojnu odbranu, uključujući satelitski nadzor, patrolne avione i bespilotne letjelice, kao i rute prethodno očišćene od mina.

Iako su SAD uspjele oslabiti mnoge konvencionalne pomorske kapacitete Irana, najveća opasnost i dalje dolazi iz njegovog nekonvencionalnog arsenala.

Postoji i dodatna zabrinutost zbog manjih podmornica koje mogu djelovati u plitkim vodama i teško ih je detektovati.

Saveznici SAD-a, uključujući Veliku Britaniju, Francusku i Bahrein, rade na planovima zaštite međunarodne plovidbe u ovom području.

Trenutno stanje na terenu

Iran je do sada napao najmanje 19 plovila u blizini Hormuškog moreuza, u Perzijskom zaljevu i Omanskom zaljevu.

Analitičari naglašavaju da Iran ne mora uništiti brodove da bi postigao cilj. Dovoljno je da nivo prijetnje ostane visok kako bi brodarske kompanije izbjegavale prolaz.

Ipak, pojedini brodovi povezani s Iranom, Kinom, Indijom i Pakistanom uspjeli su proći.

Teheran poručuje da nenapadačka plovila mogu proći uz koordinaciju s iranskim vlastima. Prema istom izvještaju kompanije Lloyd’s List Intelligence, najmanje 16 brodova je prošlo, uključujući jedan koji je navodno platio dva miliona dolara, kao i nekoliko tankera koji su koristili lažne identitete.

Čak i ako se promet obnovi, biće potrebno vrijeme da se situacija normalizuje. Prema podacima International Maritime Organization, gotovo 2.000 brodova trenutno je zarobljeno unutar Perzijskog zaljeva.

Američki odgovor i rizik eskalacije

Administracija Donalda Trumpa govori o diplomatskom napretku, dok Iran tvrdi da nema direktnih pregovora sa SAD-om, iako priznaje razmjenu poruka preko posrednika.

U međuvremenu, dodatne američke snage kreću prema Bliskom istoku, uključujući 11. marinsku ekspedicionu jedinicu i amfibijsku grupu Boxer, kao i snage raspoređene sa broda USS Tripoli.

Ove jedinice se obično koriste za evakuacije i amfibijske operacije, što je dodatno podstaklo spekulacije o mogućim operacijama na terenu, iako Washington za sada isključuje takav scenarij.

Vojni analitičari smatraju da SAD možda računaju na to da samo prisustvo ovih snaga može uticati na iranske odluke.

Istovremeno, Trump prijeti novim udarima na objekte povezane s iranskom trgovinom naftom ukoliko blokada moreuza bude nastavljena.

Prošlog petka američka vojska izvela je napade na vojne objekte na ostrvu Kharg, kroz koje prolazi oko 90 posto iranskog izvoza sirove nafte. Iako energetska infrastruktura zasad nije bila meta, upozorenja iz Washingtona ukazuju da bi to mogao biti sljedeći korak, što bi dodatno povećalo rizik od šire eskalacije sukoba.