BiH uvozi stotine tona meda, a domaće košnice stoje prazne
Na Trgu slobode u Tuzli održani su “Dani meda i ruralnog stvaralaštva Tuzlanskog kantona”, koje organizuje Pčelarsko društvo “Nektar”. Ovaj događaj okupio je pedesetak pčelara, udruženja i proizvođača iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, a ponuda je bila bogata – od meda i ljekovitih preparata do prirodne kozmetike.
Među izlagačima bila je i Elena Pepić, koja zajedno s majkom izrađuje prirodne meleme, tinkture, kolagene i sirupe od samoniklog bilja sa domaćih planina. Ipak, najviše pažnje kao i uvijek privukli su pčelinji proizvodi – naročito oni porodice Porić iz Bužima. Njihova paleta obuhvata više od 40 artikala na bazi meda, obogaćenih orašastim plodovima i ljekovitim biljem. Cijene kilograma bagremovog, šumskog i kestenovog meda kreću se između 25 i 30 KM.
Pčelari se, međutim, suočavaju s ozbiljnim izazovima. Osim klimatskih uslova koji direktno utiču na količinu i kvalitet meda, sve je izraženiji problem poskupljenja ambalaže. Rasim Porić ističe da su cijene etiketa i staklenih tegli znatno porasle, ali da su oni zadržali iste cijene kako bi ostali dostupni kupcima i zadržali povjerenje.
“Najveći problem je sada nabavka tegli. Sve je poskupjelo. Ipak, nismo mijenjali cijene jer smatramo da je to realna vrijednost za kvalitet koji nudimo”, poručio je Porić.
Slična situacija je i kod drugih proizvođača. Mihad Hidanović, seleći pčelar, navodi da količina proizvedenog meda varira iz godine u godinu, ali da je uz dobru sezonu moguće dobiti i do dvije tone.
Zanimljivo je da se u Tuzlanskom kantonu, prema podacima pčelarskih udruženja, nalazi oko 40.000 registrovanih košnica i približno 1.400 pčelara. Međutim, stvarna proizvodnja ne prati te brojke.
“Da svaka košnica da i minimalnih sedam kilograma meda, to bi bile značajne količine. Nažalost, te proizvodnje nema. Pčelarimo iz ljubavi i činimo usluge prirodi kroz oprašivanje, ali tržišta nismo pokrili”, kaže Šefik Čivić iz Pčelarskog društva “Nektar”.
Poticaji za pčelare dolaze s više nivoa, u prosjeku 25 KM po košnici. Iako to pomaže, pčelari smatraju da su potrebni konkretniji koraci ka unapređenju sektora.
“Nije sve u novcu. Pčelarima su potrebna mobilna sredstva, specijalizovana vozila i prikolice. Uz to, moramo imati jasnu strategiju razvoja”, poručuje Čivić.
S druge strane, Bosna i Hercegovina na godišnjem nivou uvozi stotine tona meda, dok se izvoz mjeri u desetinama ili stotinama kilograma. Prema podacima Vanjskotrgovinske komore, domaće tržište preplavljeno je uvoznim – često i sumnjivim – medom, dok kvalitetni domaći proizvodi ostaju nedovoljno prepoznati i nedovoljno zastupljeni.
U zemlji koja ima desetine hiljada košnica i pčelarsku tradiciju, ovakvi podaci jasno ukazuju na duboke strukturne probleme u sektoru – ali i na ogroman, neiskorišten potencijal.
