Sramota je promijenila stranu, i za to je zaslužna jedna žena
“Nije na nama da se stidimo, na njima je. Ovdje se ne izražavam svojom ljutnjom ili mržnjom, već svojom voljom da se društvo promijeni”, kazala je Gisèle Pelicot objašnjavajući zašto je odlučila da suđenje na kojem se sudilo njenom suprugu i još 50-torici muškaraca, optuženih za silovanje, ne bude iza zatvorenih vrata, već javno.
Ta odluka, kako je rekla, bila je njen način da prekine začarani krug šutnje i sramote koji prate žrtve seksualnog nasilja.
Od završetka suđenja je prošlo više od jedne sedmice, a Gisele ne prestaje biti tema svjetskih medija, foruma i svih onih događaja koji se bave žrtvama nasilja, njihovim pravima, pravdom i borbom protiv najtežih oblika seksuanog nasilja. BBC i Financial Times već su je uvrstili na popise najutjecajnijih žena 2024. godine, dok je The New York Times naziva licem hrabrosti.
Sin ne želi oprostiti ocu
Podsjećamo Gisele je dugih 10 godina bila žrtva nasilja vlastitog supruga Dominiquea Pelicota, penzionisanog agenta za nekretnine, koji ju je potajno drogirao tako što joj je stavljao tablete za spavanje i lijekove protiv anksioznosti u hranu i piće, kako ne bi znala šta joj se događa. Potom bi je silovao i pozivao desetine drugih muškaraca da je također siluju dok je bila u nesvijesti. I sve to je činio dugih deset godina, od 2011. do 2020. godine u selu Mazan u Provansi. Muškarce, među kojima su bili vatrogasci, vozači kamiona, vojnici, zaštitari, novinar i DJ, pronalazio je na internetu i snimao sve što bi radili s njegovom suprugom.
Kada sam 2. oktobra otvorila vrata sudnice, željela sam da se zajednica uključi u raspravu o ovom slučaju. Nikada nisam požalila zbog svoje odluke, Gisele Pelicot o odluci da suđenje na kojem se sudilo njenom suprugu i 50 drugih muškaraca pod optužbom da su je silovali bude javno
Prije četiri godine je uhapšen zbog snimanje žena u suknjama na javnim mjestima bez njihovog pristanka. Pregledom njegovog kompjutera, istražni organi su pronašli 20.000 video datoteka i fotografija sa scenama nasilja nad Gisele Pelicot, te se tako ovaj slučaj i otkrio.
Njegovo troje djece, dvojica sinova i kćerka molili su tokom suđenja Dominiquea da otkrije jesu li drugi članovi porodice također bili zlostavljani. Ovo pitanje je naročito bilo važno zbog činjenice da na nekim pronađenim fotografijama njegova 45-godišnja kćerka Caroline Darian spava u krevetu u donjem rublju koje nije prepoznala kao svoje, zbog čega je posumnjala da je uz majku i ona vjerovatno bila žrtva silovanja.
Okrećući se svom ocu koji je bez osjećaja sjedio i gledao u sudnici u Avignonu, najstariji sin David Pelicot je upitao: “Ako ti je preostalo imalo ljudskosti, reci istinu o tome šta si učinio mojoj sestri, koja još uvijek pati svaki dan i patit će cijeli život.”
Dominique je glasno uzviknuo i kazao da nikada nije zlostavljao svoju kćerku ili ikoga od svojih unuka.
Zatražio je oprost od svog sina, na što mu je on odgovorio: “Nikada”.
Epilog ovog teškog slučaja bio je da je 19. decembra ove godine Dominique osuđen na 20 godina zatvora, najveću moguću kaznu prema francuskom zakonu, osim ako žrtva nije ubijena ili mučena, dok je većina od 50 ostalih optuženih u tom slučaju osuđena na kazne od pet do 15 godina zatvora. Porodica nije zadovoljna visinom njihove kazne budući da je tužilaštvo tražilo da za njih maksimalna kazna bude 18 godina. Pelicot je na suđenju priznao optužbe koje mu se stavljaju na teret, dok je većina drugih muškaraca kojima se sudilo za isti zločin odbacilo optužbe i krivicu ističući kako su mislili da učestvuju u “sporazumnoj seksualnoj igri” i da to nije bilo silovanje. Neki su priznali silovanje, ali drugi su rekli da nisu znali da je Gisèle Pelicot drogirana uprkos video dokazima koji pokazuju da je u nesvijesti i da glasno hrče.
Tokom višemjesečnog suđenja, Gisele je postala primjer žene nevjerovatne snage. Ona, osim što nije željela da se njeno suđenje odvija iza zatvorenih vrata sudnice, bez uvida javnosti u ono što joj se dogodilo, insistirala je i da u sudnici budu prikazane videosnimke zlostavljanja, koje je snimio njen bivši suprug.
Kada se suđenje završilo ona je priznala kako nikada nije požalila zbog ove odluke.
“Kada sam 2. oktobra otvorila vrata sudnice, željela sam da se zajednica uključi u raspravu o ovom slučaju. Nikada nisam požalila zbog svoje odluke. Uvjerena sam da zajedno možemo izgraditi budućnost u kojoj muškarci i žene žive u harmoniji, poštuju i razumiju jedni druge”, kazala je Gisele.
72-godišnja, bivša menadžerica logistike, postala je feministički heroj, žena čija snaga i odlučnost inspiriraju mnoge, zbog čega joj pristižu čestitke sa svih strana svijeta, a jedna od njih stigla je i sa adrese francuskog predsjednika Emmanuela Macrona koji joj se zahvalio na hrabrosti i dostojanstvu na suđenju za masovno silovanje koje je pretrpjela.
Svileni šal aboridžanskih žena
Da je ženama širom svijeta dala snažan glas kazao je i njemački kancelar Olaf Scholz. “Sramota je uvijek na počinitelju”, naglasio je Scholz.
Predsjednica francuske Nacionalne skupštine Yaël Braun Pivet rekla je da je razbijen tabu, dodajući: “Svijet više nije isti zahvaljujući vama”, dok je bivši francuski premijer Gabriel Attal izrazio nadu da će suđenje za masovno silovanje izazvati “udarni val” kroz obrazovanje svakog dječaka, naglašavajući: “Jer upravo tu počinje borba za jednakost i poštovanje.”
Oni koji su pratili suđenje bilježe kako je na suđenje dolazila uvijek dostojanstvenog držanja. U početku je nosila lenon naočale, koje su joj u početku, prema priznanju jednog od njenih advokata Stéphanea Babonneaua služile kao oblik zaštite, jer niko nije mogao pretpostaviti kako će se ona, kada počne suđenje osjećati, da li će njene oči biti pune suza, straha, te je na taj način “čuvala” svoje nadublje osjećaje s kojima se u tom trenutku suočavala.
Kada nije nosila bijeli šal stavila bi oko vrata svileni šal sa printom koji su joj poslale aboridžinske žene iz Australije kao gestu solidarnosti.
Gisele je dobila podršku i putem drugih medija i kanala. Umjetnik LaDame Quicolle napravio je njen veliki portret i postavio ga na ulice Avignona, Lillea, Pariza i Bruxellesa, a krasila je i digitalnu naslovnicu njemačkog Voguea.
Da li će Giselin slučaj dovesti do reforme francuskih zakona o silovanju i promijeniti raspravu o kulturi silovanja i seksualnom napadu izazvanom drogama, koje aktivisti protiv seksualnog nasilja, koji su tokom cijelog suđenja stajali ispred suda, traže i nadaju se, pokazat će vrijeme. Ono što je evidentno je da je snaga jedne žene dovela do toga da sramota zaista promijeni stranu. Jer, stid ne treba osjećati žrtva već nasilnik.
