Većina influensera ne provjerava činjenice prije nego što objavi sadržaj na mrežama – potrebna im je hitna obuka, poručuju iz UNESCO-a
Dvije trećine kreatora digitalnog sadržaja ne provjerava činjenice prije dijeljenja, ali želi naučiti kako to činiti, pokazuje nova anketa UNESCO-a
U vremenu kada su kreatori digitalnog sadržaja postali glavni izvor informacija za mnoge ljude, istraživanje UN-ovog tijela za obrazovanje UNESCO, pokazalo je da 62 posto njih ne provodi provjeravanje činjenica prije dijeljenja sadržaja sa svojim pratiteljima na društvenim mrežama. Anketa “Iza ekrana”, koju su proveli istraživači sa Univerziteta Bowling Green State u SAD-u, a u kojoj je učestvovalo 500 influencera iz 45 zemalja, koji su odgovarali na online upitnik o vlastitim motivacijama, vještinama, praksi i izazovima, pokazala je da kreatori digitalnog sadržaja imaju poteškoće u određivanju najboljih kriterija za procjenu pouzdanosti informacija pronađenih na internetu. 42 posto navodi da kao glavni pokazatelj vjerodostojnosti koriste broj “lajkova” i “šerova” koje objava dobije na društvenim mrežama, 21 posto ih je spremno podijeliti sadržaj s publikom ako ga je s njima podijelio “prijatelj od povjerenja”, dok se 19 posto oslanja na “reputaciju” autora ili izdavača originalnog sadržaja. Novinari također nisu bili glavni izvor za kreatore sadržaja, pokazalo je istraživanje. Tradicionalni mediji predstavljaju tek treći najčešći izvor informacija za kreatore (36,9 posto), nakon njihovog vlastitog iskustva i istraživanja.
Pravna nesigurnost
“Kreatori digitalnog sadržaja stekli su važno mjesto u informacijskom ekosistemu, angažirajući milione ljudi s kulturnim, društvenim ili političkim vijestima”, rekla je Audrey Azoulay, glavna direktorica UNESCO-a u izjavi dodajući kako se mnogi bore suočeni s dezinformacijama i internetskim govorom mržnje i pozivaju na dodatnu obuku.
Anketa je otkrila da većina kreatora digitalnog sadržaja (59 posto) nije upoznata ili je samo čula za regulatorne okvire i međunarodne standarde koji se odnose na digitalne komunikacije. Tek nešto više od polovine ispitanika (56,4 posto) je svjesno postojanja programa obuke namijenjenih njima, a samo 13,9 posto onih koji su za njih čuli je i učestvovalo u nekom od tih programa.
Ovaj jaz, navodi se dalje, može dovesti kreatore digitalnog sadržaja u pravnu nesigurnost, izlažući ih riziku od gonjenja i osuda u nekim zemljama. Također ih sprječava da ostvare svoja prava kada su sami žrtve ograničenog sadržaja na internetu. Oko trećine (32,3 posto) kreatora digitalnog sadržaja prijavilo je da su bili meta govora mržnje, ali je samo 20,4 posto slučaj prijavilo društvenim mrežama.
Jednomjesečni kurs
No, UNESCO se nije bavio samo anketiranjem i detekcijom pojave, već je u saradnji s Centrom za novinarstvo na američkom kontinentu (Knight Center for Journalism in the Americas) razvio prvi globalni, jednomjesečni kurs koji za cilj ima osnažiti kreatore sadržaja da se bore protiv dezinformacija i govora mržnje te im pružiti čvrstu osnovu u globalnim standardima ljudskih prava, uključujući slobodu izražavanja i pristup informacijama. Kurs je osmišljen u saradnji s vodećim svjetskim influenserima kako bi se direktno adresirale situacije s kojima se suočavaju kreatori digitalnog sadržaja.
Kurs traje četiri sedmice i trenutno ga pohađa preko 9.000 ljudi iz 160 zemalja, a na njemu će polaznici naučiti kako koristiti raznovrsne izvore informacija,procijeniti i provjeriti kvalitet informacija, biti transparentni o izvorima inspiracije za sadržaj,prepoznati, razotkriti i prijaviti dezinformacije, dezinformisanje i govor mržnje, sarađivati s novinarima i tradicionalnim medijima radi jačanja činjenicama potkrijepljenih informacija.
Po završetku kursa, UNESCO, kao vodeća organizacija Ujedinjenih nacija za komunikaciju i informacije, će nastaviti raditi s učesnicima na izgradnji zajednice koja dijeli dobre prakse, promoviše integritet informacija u širokom obimu i podiže svijest među kolegama.
