Hoće li cijene energenata pasti ove godine u svijetu?

Cijene energenata su zaista važne.

Razvijenim društvima su potrebne velike količine energije da napajaju naše fabrike, da uzgajaju i čuvaju hranu, da omoguće ljudima i robi nesmetano kretanje, i da zagriju ili rashlade naše domove.

Ako cijene postanu previsoke, troškovi života rastu. To je postalo previše očigledno prije dvije godine, kada su kombinovani efekti ekonomija koje su ponovo dobile zamah nakon pandemije koronavirusa i ruske invazije na Ukrajinu doveli do povećanja troškova energije.

To je pomoglo u stvaranju talasa inflacije širom svijeta, što je zauzvrat dovelo do toga da centralne banke podignu kamatne stope – što je dovelo do mnogo većih troškova zaduživanja za preduzeća i pojedince. Tek sada osjećamo da efekti tog inflatornog šoka popuštaju.

U Velikoj Britaniji, gdje su potrošačke cijene električne energije i plina ograničene, računi domaćinstava su sada na najnižem nivou u posljednje dvije godine – ali i dalje visoki prema standardima.

S druge strane, ako je energija previše jeftina, to uklanja poticaj za ulaganje u efikasnije i ekološki prihvatljivije tehnologije – i može dovesti do većih emisija.

Dakle, gdje će cijene ići u narednih 12 mjeseci?

Nafta

Još 2022. godine, cijena sirove nafte tipa Brent – jednog od glavnih svjetskih mjerila – dostigla je maksimum od 139 dolara po barelu, a u prosjeku je iznosila otprilike 100 dolara. Prošla godina je bila mnogo mirnija, sa maksimumom od 98 dolara, a prosjekom od 83 dolara.

To je bilo uprkos faktorima kao što je odluka uticajne grupe zemalja proizvođača OPEC+ da produži, a u nekim slučajevima i proširi, smanjenje proizvodnje u nastojanju da podrži cijene. Osim toga, došlo je do rastućih tenzija na Bliskom istoku kao rezultat sukoba između Izraela i Hamasa.

Očekuje se da će se potražnja za naftom u narednih 12 mjeseci povećati za oko 1,1 milion barela dnevno, navodi se u izvještaju analitičara servisa za vijesti iz industrije Energy Intelligence. Međutim, vjeruju da će dodatna proizvodnja izvan OPEC+ moći zadovoljiti tu potražnju.

To sugerira da bi cijene trebale ostati relativno stabilne. Međutim, Međunarodna energetska agencija (IEA) upozorila je da su “rastuće geopolitičke tenzije na Bliskom istoku, koji čini jednu trećinu svjetske trgovine naftom na moru, u opasnosti”.

“Ako ništa ne pođe po zlu, gledamo na uravnoteženo tržište, s cijenama koje se kreću oko 80 dolara po barelu. Ali to je veliko ako”, kaže Jorge Léon, potpredsjednik istraživačke firme Rystad Energy.

“Dakle, recimo da je došlo do eskalacije na Bliskom istoku. Glavno pitanje za mene je – šta radi Saudijska Arabija?”

Saudijska Arabija je najveći svjetski izvoznik nafte i ima kapacitet za proizvodnju dodatnih 3,2 miliona barela dnevno, prema IEA.

“Ne mislimo da bi Saudijska Arabija željela ili dozvolila da se cijene popnu od 150 dolara po barelu. Mogla bi ograničiti pritisak dodatnom distribucijom nagte. Ako to učini, mogli bismo vidjeti cijenu od 90-95 dolara”, objašnjava Leon.

Cijene bi također mogle pasti, na primjer ako bi rast u velikim ekonomijama bio niži od očekivanog, a potražnja za naftom slabija. U tim okolnostima, članice OPEC+ mogle bi ponovo smanjiti proizvodnju. Međutim, Leon smatra da je malo vjerovatna neka odlučna akcija.

„Mislim da u Opec+ nema dovoljno mišića ili kohezije da se uravnoteži situacija“, kaže on.

To bi, kaže on, značilo da bi cijene mogle pasti na čak 70 dolara po barelu u takvim okolnostima.

Prirodni gas

Kada je riječ o cijenama gasa, analitičari kažu da će mnogo toga zavisiti od toga šta se dešava u Evropi. Tamošnje tržište je doživjelo duboke promjene u posljednje dvije godine.

Rusija je isporučivala otprilike 40% uvezenog gasa iz regiona, većinom putem cjevovoda. Ali nakon invazije na Ukrajinu, ti tokovi su jako smanjeni, a cijene su skočile. To je uticalo na cijenu gasa širom svijeta, jer su se vlade borile da pronađu nove zalihe.

Sada su stvari veoma drugačije. Pošiljke tečnog prirodnog gasa (LNG), uglavnom iz SAD-a i Katara, nadoknadile su izgubljeni ruski izvoz. Uloženi su zajednički napori da se maksimizira skladištenje, a potrošnja je opala.

“Stvarno smo bili hladni, ali smo uspjeli. Upravo smo se navikli živjeti bez ruskog plinovoda”, objašnjava dr Jack Sharples, viši naučni saradnik na Oksfordskom institutu za energetske studije. “Evropa je proširila svoje kapacitete za uvoz LNG-a i smanjila potražnju. Tržište se prilagodilo.”

Ali to ne znači da će cijene nužno ostati stabilne. „Tržište je uravnoteženo, ali fino izbalansirano“, kaže dr Šarples. “Nismo u kriznoj situaciji, ali niti smo preopskrbljeni.”

To znači da postoji rizik da bi poremećaji u snabdijevanju ili nagli porast potražnje i dalje mogli uzrokovati nagli rast cijena. Na primjer, jako zahlađenje prije kraja evropske zime bi iscrpilo regionalne rezerve i značilo da se više plina mora dopremiti tokom ljeta.

Tenzije u regionu Crvenog mora već su uticale na isporuke LNG-a ove godine.

Teret koji bi inače putovao između Katara i Evrope, te između SAD-a i Azije, koristeći Suecki kanal, preusmjeren je oko južnog vrha Afrike, umjesto da ide egipatskim plovnim putem, što povećava troškove i vrijeme isporuke.

Čini se da je to do sada imalo mali utjecaj na globalne cijene, jer još uvijek ima dosta LNG-a na raspolaganju. Ali ako bi potražnja porasla, a konkurencija za pošiljke se povećala, to bi moglo postati faktor.

Struja

Predviđanje cijena električne energije je teško i ovisi o brojnim faktorima, uključujući način na koji se proizvodi, koje vrste goriva se koriste, kolika je potražnja i kako vrijeme utiče na proizvodnju.

Kombinacija proizvodnje, ovisno o tome gdje se nalazite, može uključivati prirodni plin, ugalj, naftu, nuklearnu energiju, hidroelektranu, vjetar na kopnu i moru, energiju plime i oseke, solarnu i geotermalnu toplinu. Zemlje također mogu međusobno trgovati električnom energijom putem kablova velikog kapaciteta.

Cijenu na veleprodajnom tržištu – gdje dobavljači i trgovci kupuju električnu energiju u kratkom roku – diktira količina potražnje, kao i cijena posljednjih jedinica energije potrebnih za zadovoljenje te potražnje.

U praksi, to znači da kada je potražnja velika, plin se često koristi za “dopunu” proizvodnje koju već obezbjeđuju drugi izvori energije kao što su nuklearni i obnovljivi izvori energije. Ovo stvara vezu između cijena struje i plina – ako plin poskupi, poskupjet će i struja.

Ovo je jedan od razloga zašto su se energetski intenzivna preduzeća u EU suočila s daleko većim troškovima električne energije od onih u SAD-u i Kini nakon ruske invazije na Ukrajinu. Cijene plina su skočile, a slijedile su i cijene struje.

Prema IEA-i, veleprodajne cijene električne energije pale su u većem dijelu svijeta prošle godine, nakon što su 2022. dosegle nove rekorde. Pad je bio najveći u Evropi i Aziji – ali su u oba regiona cijene ostale znatno iznad nivoa prije pandemije.

Za preduzeća i domaćinstva, međutim, računi ne zavise samo od toga šta se dešava na veletržištu. Troškovi distribucije, porezi, ekološke takse i profitna marža dobavljača igraju važnu ulogu, kao i vrsta ugovora. Svi ovi faktori će se razlikovati od zemlje do zemlje, piše BBC.

​