Produkcije domaćih serija: Nemamo kontinuitet, promjeni se politička vlast i mi smo uvijek na početku
Zašto su danas serije toliko popularne, kako objasniti opsesivno gledanje istih i koliko one utiču na filmsku industriju? Armin Hadžić, asistent na predmetu produkcija na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu i Adnan Lugonić, dramski pisac pokušali su dati odgovore na ova pitanja.
Kažu kako zadje dvije godine, kada je u pitanju domaća produkcija serija, nikada nije bilo bolje, ali do kada će to trajati, ne znaju.
“Zadnje dvije godine nikad nije bilo bolje”, kaže Armin, “uz produkciju BH Telecoma”.
“Neki su se uslovi počeli stvarati, ali od koga zavisi, ni ja ne znam. To je sada na odluci menadžmenta BH Telecoma koji sada traže partnere da li će to biti održivo. Nikako da ostavrimo neki kontinuitet. Kod nas korak naprijed, nazad dva. Kada se krenulo sa Telecomom, javila se nova energija i motivacija je bila jača za stvaranjem, da krenete pisati. Ja sam tada govorio kada su me zvali novinari, je da mi moramo imati kontinuitet. Promjene vlasti ili nešto drugo, i na nas utiče. Mi smo uvijek na početku”, kaže Adnan.
Kako živjeti od svoga posla je stvar dogovora sa produkcijskim kućama.
“Najčešće ste plaćeni po epizodi. Dramska serija se plaća na jedan način, zavisno da li ste scenarista, ili kreator. Za razliku od kolega koja se mogu izboriti za svoja prava u Holivudu, kod nas ne postoje udruženja. Imamo samo udruženje režisera koji se bore za svoja prava”, kaže Adnan.
“Da imamo kontinuintet, ima li bismo i udruženja kao podrška zaštite u radu”, dodaje Armin.
Štrajk u Hollywoodu utječe na publiku
Spomenuvši Hollywood i šrajkove koje često organizuju uposlenici ove globalne filmske industrije, polučuje rezultate, ali isto tako uskraćuje publiku za kontinuirano praćenje omiljenih serija.
“2015. ili 2014. je trajao tri ili četiti mjeseca štrajk u Holivudu gdje se narušila televizijska sezona. Dr.House se poslije toga nikada nije vratio tamo gdje smo ga ostavili, a bila je mega popularna serija. Sada se to neće desiti na taj način jer je produkcija brža, ali serije koje pratimo ili čekamo su već pomjerene za 2025. godinu. Cehovski štrajk je zaledio cijelo tržište. Otkupljuje sve streaming platforme, a pogotovo u Evropi koja štiti svoj sadržaj na evropskim jezicima gdje uslovljavaju produkcije da imaju to na svom tržištu. Sada imamo pojačanu kupovinu streamnig platforma koje kupuju serije koje nisu bile popularne da popune tu rupu od šest mjeseci”, objašnjava Armin.
Adnan kaže kako hiper pordukija teško odvaja dobar od lošeg saržaja. Kada dođe do zagušenja kao kod Netflixa, onda je pitanje kako vi nađete put.
“Kao i Google, morate imati neki filter, a to je informisanost o određenim sadržajima. Ti štrajkovi nisu loši. Sjećam se 2008. kao stedent, bila je pomjerena dodjela Oscara zbog štrajka i nakon toga je bio bum. Svaki štrajk donese akumuliranu energiju i dobijemo na kvaliteti. I u regionu je hiper produkcija jer nema vremena i neki saržaj nije kvalitetan. To vrijeme je potrebno za pisanje. Reditelj je taj koji sve kontorliše ali je scenarij taj koji je jako bitan za seriju. Vrijeme je jako vžno da napravite dobre temelje.”
Kod nas tvranost nudi dobre priče. Najveći probelm je da mi ne doživljamo to, nego gledamo kao opšte.
Serije nisu umjetnost
Kažu kako serije nisu umjetnost i da imaju kvalitetu ako je autor jak.
“Serija Jasmile Žbanić je takva, serija Danisa Tanovića. Generalno, ovo što i konzumiramo sa američkog tržišta se ne smatra umjetnošću. Zadnjih 10 godina streamnig platforme donijele su novu komunikaciju. Nekada ste imali serija gdje smo imali sve u minutama, razložena na elemente, gdje imamo sve šablone napravljene tako da je to bilo ustaljeno. To nije loše, ali su to ostvarena očekivanja. On vam da hint gdje vi već znate rješenje i kada to ljudi shvate da je rasplet onakakv kako su predvidjeli, osjećaju sreću. Psihlogija je pečat svega toga.”
Turske serije danas, nekad španske sapunice
Sramota je bilo reći da se gledaju. To je evaluacija TV i ta konzumancija je bila ženska stvar, kažu.
“Ali ja ko dijete pamtim da je to bila neka porodična stvar. Tempirane su u vrijeme kada su svi kući. Ima li ste nekada Bolji život i nije bilo stranih serija, Kao Alo, ALo, Mućke.”
“Mi smo prvi put u historiji od kako je Netflix prisutan, mi smo zajedno sa svijetom. Imam priliku gledati isti sadržaj kao i ostali u istom trenutku i na nekoj društvenoj mreži raspravljati o tome.”
Objašnjavaju i nivoe gledanja serija gdje gledaoc ima visok fokus razmišljanja, neki od njih i binđžuju sezone po 11 sati dnevno, dok ima i onih koji nisu involvirani i to im dođe kao rekrativni sadržaj, bez da ulaze dublje u analizu onoga što gledaju.
Taj fenomen gdje cijeli svijet može da gleda u istom trenutku isti dadržaj, dovelo je do toga da nema tog perioda da imamo odeređeni dan i vrijeme kada nešto gledamo. HBO i dalje radi takve stvari sa pauzom. Neko ko je to volio ranije, može to i danas gledati.
