Sedam poslovnih lekcija egipatskog milijardera Mohameda Mansoura: “Ne sjedite na čelu stola”
Od bogatstva do prosjačkog štapa pa ponovno do bogatstva. Životna priča egipatskog milijardera i investitora Mohameda Mansoura prepuna je zapleta koji inače postoje samo u viktorijanskom romanu.
Kada je imao 10 godina, brat ga je udario automobilom zbog čega je gotovo ostao bez noge. Hirurg je ignorirao savjet glavnog liječnika i odbio obaviti amputaciju; Mansour je tri godine bio vezan za krevet, no vremenom se oporavio i ponovo prohodao.
Rođen je u bogatoj aristokratskoj porodici, ali dok je Mansour studirao u Americi, egipatski predsjednik Gamal Abdel Nasser zaplijenio je imovinu njegove porodice i nacionalizirao njihovu kompaniju pamuka, zbog čega je ostao bez novca. Osamnaestogodišnji Mansour bio je primoran da se useli u pretrpani studentski dom, pola godine preživljavajući jedući samo hljeb i jaja. Našao je zatim posao u restoranu gdje je radio za minimalac, ali mu je on omogućio da se nekako nastavi školovati.
Tek nakon što je diplomirao, Mansouru je s 20 godina dijagnosticiran rak bubrega. U to vrijeme, rak bubrega pobijedilo je vrlo malo ljudi, no oporavio se nakon brzog uklanjanja zahvaćenog organa i naknadne terapije zračenjem.
Njegova porodica uspjela je nakon smjene vlasti oživjeti svoj biznis izvoza pamuka, a potom su pokrenuli i povezanu kompaniju za distribuciju automobila koju su nakon očeve smrti 1976., vodili tada 28-godišnji Mansour i njegov brat. Osamdesetih godina, Mansour je u potpunosti preuzeo vođenje kompanije. Zajedno sa porodicom razvio je Mansour Group, sa sjedištem u Kairu, koja je potpisivanjem lukrativnih ugovora s General Motorsom i proizvođačem građevinske opreme, kompanijom Caterpillar razvijena u multimilijardersko carstvo.
Mansour je 2009. godine uložio 20 miliona dolara u Facebook (prije inicijalne javne ponude) – 18 dolara po dionici. Ne želi reći kada je dionice prodao, ali ne krije da je investicija bila dobra. Godinu kasnije, netom nakon preseljenja u Veliku Britaniju gdje još uvijek živi, osnovao je porodičnu firmu – privatnu investicijsku firmu Man Capital, koja je danas izvor gotovo trećine njegovog ukupnog bogatstva od 3.3 milijarde dolara. Za četvrtinu je zaslužan Mantrac, trgovac za Caterpiller, dok ostatak drži u ličnoj imovini i drugim biznisima uključujući Mansour Automotive i ManFoods (koji upravlja McDonald’sovim restoranima u Egiptu). Njegova braća Youssef i Yasseen također su milijarderi: Youssefovo bogatstvo procjenjuje se na 1,3 milijarde, a Yasseenovo na 1,2 milijarde dolara.
Mansour je bio i ministar saobraćaja u vladi predsjednika Hosnija Mubaraka između 2006. i 2009., dok će ovog mjeseca napuniti 76 godina. Njegova autobiografija Drive to Succeed prodaje se putem Amazona.
Pedeset i osam godina nakon što je izgubio sve, Mansour je razgovarao s Forbesom o lekcijama koje je naučio u decenijama provedenim u svijetu biznisa.
1. Obećajte premalo, a izvršite previše
Kada je Mansour započinjao u sektoru distribucije automobila, nije bio poznato ime. GM je vjerovao njegovom pokojnom ocu, no njega je slabo poznavao. Iako se egipatski privatni sektor polako otvarao pod novim režimom, strani uvoznici bili su nervozni nakon Nasserovih projekata nacionalizacije. Mansour je znao da ne smije riskirati ni najmanji udarac na reputaciju.
“Umanjivao bih sve,” priča Mansour o svojim obećanjima GM-u tokom tog perioda. “Ako bih znao da ću riješiti 100 automobila, njima bih rekao da ću riješiti 50.” Čak i sada kada je njegov biznis uspješan, a egipatska ekonomska klima neuporediva s tim vremenom, Mansour još uvijek slijedi istu filozofiju.
2. Tražite rupe u tržištu i ispunite ih
“Kada razmišljate o strukturiranju svog biznisa, najprije proučite šta nedostaje na tržištu. Identificirajte šta vi možete učiniti, a drugi ne mogu, ili jednostavno naučite raditi stvari koje niko drugi ne zna”. kaže Mansour.
Kada je započinjao svoj poslovni put sredinom sedamdesetih, u trgovanju dobrima između Egipta i SAD-a pomoglo mu je to što je godine proveo živeći u Americi.
“Niko u Egiptu nije znao jezik niti razumio američki način poslovanja, osim nas trojice braće,” kaže on. Dok su drugi egipatski poslovnjaci padali na preprekama jezika i kulture, on i njegova braća su cvjetali.
3. Ne sjedite na čelu stola
“Kada sjedim u sobi za sastanke, ne sjedim na čelu stola. Zapravo, tamo ne sjedi niko. Stolica na čelu je prazna”, kaže Mansour.
Ovime se pojačava osjećaj timskog rada, kaže, ali i odanost kolega. On je možda na čelu kompanije, no on ne vidi sebe kao samu kompaniju i ozbiljno se oslanja na vještine onih koji ga okružuju.
“Ja više razmišljam. Ne govorim mnogo. Okružen sam veoma dobrim ljudima za koje znam da će mi reći istinu i vjerovatno su pametniji od mene”, kaže Mansour.
4. Ne živite u vlastitoj sjeni
Kako biznis postaje sve zreliji, lako je zapeti u dobro uhodanim obrascima ili postati opsjednut razmišljanjima o tome šta je kompanija bila nekad i kakvi su joj bili ciljevi. Upravo to Mansour pokušava izbjeći.
“Nikada ne živim u vlastitoj sjeni,” kaže on. Njemu je prioritet inovacija i potraga za novim teritorijima, zbog čega ulaže u sektore budućnosti poput tehnologije. Kao mladić je pobijedio rak i teške povrede, što svakog može natjerati da u životu izbjegava rizik, no Mansour kaže kako su ga ti događaji ohrabrili da objeručke prigrli rizike i nikada ne okreće glavu od novih prilika. Uvijek se okružuje mladim kolegama koji znaju kakvi su trendovi i donose nove ideje.
“Dovodimo bistre mladiće i djevojke koji su mladi, koji imaju viziju. Oni nam mogu dati savjete.”
5. Možete biti prijatelji sa svojim radnicima, ali samo izvan posla
Kada je Mansour preuzeo dio posla nakon očeve smrti, morao je izabrati: “Hoću li zaposliti ljude s iskustvom, starije od sebe? Ili prijatelje za koje znam da im mogu vjerovati?” Odabrao je drugu opciju i to je neko vrijeme odlično funkcioniralo. U kancelariji je imao politiku otvorenih vrata, bio je prijateljski nastrojen prema kolegama tokom dana i družio se s njima poslije posla. No jednog dana ih je u kancelariji zatekao kako igraju nogomet i shvatio da je otišao predaleko.
“Naučio sam nešto iz svojih grešaka. Rekao sam: ‘Ili ćemo raditi ili uživati. Prijatelji smo izvan kancelarije.’ Nakon toga sam se počeo povlačiti. Zatvorio sam vrata i tako unio promjenu.” Vremenom mu je postavljanje granica na poslu postalo prirodno.
6. Ne podcjenjujte makroekonomske faktore
“Makroekonomija je ključna,” kaže Mansour. Naglašava kako se ove godine u SAD-u održavaju izbori i kako biznisi moraju uzeti u obzir šta će oni donijeti američkoj ekonomiji, inflaciji, centralnoj banci i kamatama. U prošlosti je griješio ne obraćajući dovoljno pažnje na to kako politika i velike ekonomske promjene mogu utjecati na njegovo poslovanje. Nije predvidio slabljenje egipatske valute krajem sedamdesetih godina. Pad vrijednosti valute uzrokovao je i pad uvoza novih vozila, zbog čega je otplaćivanje dugova postalo sve teže. Stvari je dodatno pogoršala odluka egipatske vlade o zabrani uvoza mnogih proizvoda, uključujući stranih automobila, kako bi izdržali krizu. Mansour je u tom periodu gotovo bankrotirao.
7. Iz prepreka izvucite lekcije
Mansour je kao dječak volio sport, ali zbog automobilske nesreće morao ga se odreći, te je u periodu oporavka veliki dio vremena provodio potpuno sam, bez izvora zabave.
“U to vrijeme nije bilo PlayStationa, nije bilo televizora,” kaže on. Međutim, to mu je pomoglo da se razvije na drugačije načine: “Sjedio sam i razmišljao. Naučio sam misliti.” Kada je njegova porodica pod Nasserovim upravljanjem izgubila svu imovinu, Mansour je naučio vrijednost novca. Zbog toga je kasnije bio manje spreman preuzimati dugove, zbog čega je lakše preživio ekonomsku krizu u Egiptu osamdesetih godina prošlog stoljeća.
“Je li me to učinilo boljim čovjekom?” pita Mansour, referirajući se na financijske probleme. “Definitivno jest.”
Autor originalnog članka: Monica Hunter-Hart, suradnica Forbesa
Link: 7 Business Lessons From Egyptian Billionaire Mohamed Mansour
(Prevela: Nataša Belančić)
